REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 37 Pž-808/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., OIB 26251326399, Šibenik, Kralja Zvonimira 50, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mijat, odvjetnik u Vodicama, Obala I. J. Cota 27, protiv tuženika IVANAL d.o.o., OIB 42070251592, Šibenik, Gorička 19, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković i Bezjak iz Rijeke, Zagrebačka 5/I, radi činidbe, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-147/2017-65 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-147/2017-65 od 21. prosinca 2022. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku IVANAL d.o.o., OIB:42070251592, Šibenik, Gorička 19, otkloniti izvor opasnosti za vodocrpilište "Jaruga" položeno na zkč.br. 142 zgr., 143 zgr., 212 zgr., te dijelovima zk.č.br. 956/2, 1322/3 i 954/1 sve k.o. Lozovac, te izvorište "Copića vrelo" položeno na dijelu zk.č.br. 953/2 k.o. Lozovac, sve označeno na Skici sa uklopom katastarskog plana u digitalni ortofoto snimak (Skica br.2) vještaka Pjera Sladoljeva, na način da:

- ukloni odloženi otpadni materijal od prerade boksita i recikliranja aluminija u II. zoni i rubno u I. zoni sanitarne zaštite izvorišta Jaruga/Copić vrelo položen na zk.č.br. 913/66 k.o. Lozovac,

- poduzme radnje i osigura vodonepropusnost spremnika ugljikovodika sa pripadajućom tankvanom u II. zoni sanitarne zaštite, položenog na zk.č.br. 229 zgr. i dijelu zkč.br. 913/60 k.o. Lozovac, te retencijskog bazena u I. zoni sanitarne zaštite položenog na zk.č.br. 163 zgr. i dijelu zkč.br. 913/66 k.o. Lozovac, te

- ogradi i osigura nadzor nad područjem I. zone sanitarne zaštite položenom na zk.č.br. 163 zgr. i dijelu zkč.br. 913/66 k.o. Lozovac, te područjem II. zone sanitarne zaštite položenom na zk.č.br. 229 zgr., dijelu zk.č.br. 913/66 i 913/60, na način da se na navedenom području onemogući pristup nepoznatim i neovlaštenim osobama, sve označeno na Skici sa uklopom katastarskog plana u digitalni ortofoto snimak (Skica br.1) vještaka Pjera Sladoljeva.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 43.770,00 kn/ 5.809,28 Eur“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi 4.131,00 EUR / 31.125,00 kn, u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zadru je u presudi poslovni broj P-147/2017-65 od 21. prosinca 2022. usvojio tužbeni zahtjev sukladno čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). U presudi u bitnome ističe da je povod za podnošenje tužbe bilo zamućenje izvorišta pitke vode na izvoru Copića vrelo u rujnu 2014. jer se tada pojavila sumnja da je prisutnost ugljikovodika u pitkoj vodi povezana s prostorom bivše tvornice aluminija Lozovac. Utvrđeno je i da tuženik nije odgovoran za mikrobiološko zagađenje, a u odnosu na ugljikovodike da postoji samo analiza Zavoda za javno zdravstvo Šibensko kninske županije u kojem se prisustvo ugljikovodika zasniva na mirisu te nisu uzeti uzorci vode radi daljnje analize. Sud prvog stupnja u presudi ističe da se stanje na prostoru bivše tvornice aluminija u Lozovcu, s aspekta potencijalne štete, treba ocjenjivati u smislu postojanja izvora opasnosti. Prema shvaćanju suda, sama činjenica da je mogući objekt nastanka štete izvorište, odnosno crpilište vode za ljudsku uporabu, te da se s tog crpilišta vodom opskrbljuje i sam Grad Šibenik, dovodi do zaključka da bi eventualno nastala šteta na takvom objektu predstavljala znatnu štetu, stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev. Odluka suda o zahtjevu za naknadu troška donesena je na temelju odredaba čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv presude je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da sud nije uzeo u obzir kako je tuženiku bilo omogućeno da se bavi djelatnostima skladištenja i obrade neopasnog otpada te je za sve aspekte djelatnosti imao odobrenja nadležnih tijela. Ističe i da se sud prvog stupnja nije očitovao na Zapisnike o očevidima u kojima su sudjelovali inspektor zaštite okoliša, vodopravni inspektor, protupožarni inspektor, sanitarni inspektor i inspektor zaštite prirode a iz kojih je razvidno da nije došlo ni do kakvog onečišćenja tla, vode ili okoliša na predmetnoj lokaciji. Ističe da se i iz službene zabilješke od 19. rujna 2014. sastavljene od strane Službe kriminalističke policije proizlazi da se ne može utvrditi da bi onečišćenje vodocrpilišta bilo povezano s lokacijom tuženika. Stoga ističe da je za primjenu čl. 1047. ZOO-a potrebno udovoljiti zahtjevu da je opasnost znatna te je potrebno da je opasnost od štete konkretna i izvjesna, stoga predlaže da ovaj sud ukine odnosno preinači pobijanu presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa ju je u tom dijelu valjalo preinačiti.

6. Iz presude i spisa proizlazi da je sud pobijanu odluku donio sukladno čl. 1047. ZOO-a koji propisuje da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemirivanje ili opasnost štete, ako se uznemirivanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za spriječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini. Ako šteta nastane u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, može se zahtijevati samo naknada štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta). Ali se u tom slučaju može zahtijevati poduzimanje društveno opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji.

7. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je povod ovom parničnom postupku bio incident povezan s onečišćenjem 2014. godine, kada je nakon obilne kiše koja je u kritično vrijeme padala došlo do zamućenja izvorišta pitke vode na vodocrpilištu Jaruga. No, sud prvog stupnja se nije očitovao o dokazima (službene bilješke policije, nalazi inspekcija i dr.) koje je tuženik dostavio, a iz kojih nesporno proizlazi da onečišćenje nije povezano s tuženikovom nekretninom.

8. Nadalje sud prvog stupnja je pogrešno protumačio odredbu čl. 1047. ZOO-a, kada je zaključio da je za osnovanost tužbenog zahtjeva dovoljno samo postojanje izvora opasnosti iz kojeg prijeti nastanak veće štete. Naime sud prvog stupnja je svoju odluku upravo utemeljio na samom postojanju izvora opasnosti, iako je tuženik za obavljanje tih djelatnosti dobio odobrenje nadležnih tijela koja se brinu za zaštitu prirode a određene djelatnosti su dozvoljene i u blizini vodocrpilišta. Pri tome sud prvog stupnja samo citira nalaz i mišljenje vještaka bez dovođenja istog u vezu sa rješenjima i zapisnicima nadležnih inspekcija (zaštite okoliša, vodopravnog inspektora i dr.).

9. Naime, u ovoj je pravnoj stvari tuženik dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da ne postoji uzročna veza između njegove nekretnine i incidenta zagađenja koje se dogodilo 2014. godine, sud prvog stupnja je pogrešno zaključio da to isto nije relevantno za donošenje odluke. Pri tome je pogrešno zaključio da je za primjenu čl. 1047. ZOO-a dovoljno postojanje samog izvora opasnosti i potencijalne mogućnosti nastanka štete jer je u konkretnom slučaju tuženik imao sve dozvole za rad na predmetnoj nekretnini, a nadležne inspekcije nisu utvrdile da je onečišćenje 2014. godine uzročno povezano s nečim na tuženikovoj nekretnini. Naime jedino je tužitelj naveo kako je do onečišćenja došlo s tuženikove nekretnine ali to se kasnije nije pokazalo točnim. Zbog toga je ovaj sud preinačio pobijanu odluku na način da je odbio zahtjev tužitelja.

10. Stoga je temeljem čl. 368. i 373. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

11. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, tako je u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Pri odlučivanju o troškovima sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a uzeti su u obzir samo troškovi potrebni radi vođenja parnice, primjenom Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) te zahtjev za naknadu troškova postupka, stoga tuženik ima pravo na naknadu troška za pristup na ročišta održana 16. siječnja 2018., 6. ožujka 2018., 27. travnja 2018., 24. listopada 2018., 9. studenog 2021., 21. listopada 2022. (Tbr. 9. t. 1. OT) u iznosu od 2.500,00 kn po ročištu. Nadalje tuženik ima pravo na naknadu troškova za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 7. t. 1.) te za sastav tri podneska u iznosu od 2.500,00 kn po podnesku (Tbr. 8. t. 1. OT). Slijedom navedenog, ukupno osnovano tuženik potražuje naknadu u iznosu od 31.125,00 kn (uvećano za PDV od 25%). Slijedom navedenog, tuženik osnovano potražuje naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 31.125,00 kn / 4.131,00 EUR.

Zagreb, 14. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić

Broj zapisa: 9-30856-3011e

Kontrolni broj: 06a27-05069-399d6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MARIO VUKELIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.