Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž Ob-74/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice A. M. iz Š. k., R., OIB: …, 2. tužiteljice J. G. J. iz R. S., N. B., OIB: … i 3. tužiteljice M. G. Z. iz Š. k., R., OIB: …, koje zastupa P. J., odvjetnik u L., protiv 1. tuženice N. G. iz P., OIB: …, koju zastupa Ž. K., odvjetnica u Š., i 2. tuženika P. G. iz P., OIB: …, kojeg zastupa D. D. K., odvjetnica u Š., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude i rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P Ob-2/2021-16 od 25. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P Ob-2/2021-16 od 25. studenoga 2022.

i r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P Ob-2/2021-16 od 25. studenoga 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P Ob-2/2021-16 od 25. studenoga 2022. suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da prizemlje i prvi kat kuće u P., kat. oznake čest. zgr. 1215, Z. U. 2731 k.o. P., predstavljaju izvanbračnu stečevinu pok. roditelja tužiteljica T. G. i N. S.

2. Izdvaja se iz ostavinske mase pok. G. T. pok. P. ½ dijela prizemlja i ½ dijela prvog kata kuće u P. kat. oznake čest. zgr. 1215, Z. U. 2731 k.o. P.

3. Utvrđuje se da su tužiteljice A. M., J. G. J. i M. G. Z. suvlasnice svaka za 1/6 dijela prizemlja i prvog kata nekretnine kat. oznake čest. zgr. 1215, Z. U. 2731 k.o. P..

4. Nalaže se tuženicima ad 1) i ad 2) nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak u u roku od 15 dana".

II. Nalaže se tužiteljicama ad. 1. do ad 3. nadoknaditi tuženici ad. 1. parnični trošak u iznosu od 41.500,00 kn, a tuženiku ad. 2. parnični troška u iznosu od 47.625,00 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Istom odlukom je i riješeno:

"I. Ne dozvoljava se preinaka tužbe tužitelja sadržana u podnesku od 20. rujna 2021. godine."

3. Protiv navedene presude i rješenja pravodobno se žale tužiteljice sadržajno zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijane presudu i rješenje preinači.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljica za utvrđenjem kako je dio nekretnine bračna stečevina njihovih roditelja, izdvajanje istog dijela iz ostavine njihovog oca, utvrđenje da su tužiteljice suvlasnice, i naknadom troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice:

-predmet ovog postupka jest k. č. br. 1215 k.o. P., kuća od 517 m2, upisana u zk. ul. br. 2731, danas uknjižena kao samovlasništvo T. G. pokojnog P. (list 153 spisa);

-za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine nekretnina je u zemljišnim knjigama bila uknjižena u A I pašnjak, kao društveno vlasništvo (list 13);

-presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1055/89 od 29. lipnja 1989., pravomoćnom 25. srpnja 1989. (listovi 21-23) utvrđeno je kako je T. G. samovlasnik k. č. br. 1215, kuća i dvor, 517 m2, upisano u zk. ul. br. 2731 k.o. P., te je ovlašten uknjižiti ovo svoje pravo, te kako je to vlasništvo stekao "po osnovi materijalne diobe s bratom I. G. i izgradnjom objekta za sebe i kao svog svojim radom i sredstvima";

-u naravi nekretnina se sastoji od dvorišta i zgrade koja ima prizemlje i dva kata, s tim što 2. kat ima zaseban ulaz;

-nekretnina nije etažirana, to jest nije uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine;

-T. G. (rođen ..., umro ...) bio je dva puta u braku, prvi put s N. S. (rođena ..., umrla ...) između 1951. do 1954., a drugi put s N. G. od 1973. do svoje smrti:

-iz prvog braka potiču djeca A. G. udata M. rođena ... i J. G. J. rođena ... nakon razvoda njenih roditelj, dok je M. G. Z. rođena ..., znatno nakon razvoda prvog braka, ali od istih roditelja;

-po navodima tužiteljica, i nakon razvoda T. G. i N. S. živjeli su u izvanbračnoj zajednici do 1969., što tuženici osporavaju;

-nije sporno kako su T. G. i N. S., i nakon razvoda njihovog braka, dobili svoje treće zajedničko dijete, M. G. Z., rođenu ...;

-T. G. je bio po zanimanju konobar, i to zanimanje je obavljao dok je živio u B. i kasnije u Nj.;

-N. S. je po zanimanju bila kuharica, najprije je radila u hotelu M. u B., poslije u hotelu P. u B., a također se bavila ugostiteljskim poslovima i u Nj.;

-teren za gradnju kuće, k. č. br. 1215 k.o. P., T. G. je kupio preko svog brata I. G. kom je za to dao novce između 1964. i 1966. ali se I. uknjižio u zemljišne knjige;

-braća su napravila materijalnu diobu kupljenog zemljišta pa je tužitelju pripala k. č. br. 679/16 (sada k. č. br. 1215), a tuženiku susjedna k. č. br. 679/23 (koju je u međuvremenu I. prodao), sve k.o. P.;

-pokojni T. G. je prizemlje i prvi kat predmetne kuće sagradio između 1966. i 1969. godine;

-u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj P-1055/89 T. G. je tužio brata I. G. i Općinu Š. radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe na k. č. br. 1215, zgrada i dvor, 517 m2, zk. ul. br. 2731 k.o. P. (prije k. č. br. 679/16 zk. ul. br. 2731 k.o. P.), i u tom postupku uspio te se uknjižio kao samovlasnik predmetne nekretnine;

-T. i N. G. su se upoznali u siječnju 1970. i odmah zasnovali zajednicu života da bi se 1974. godine vjenčali, a živjeli su i radili u Nj.;

-u času zasnivanja njihove izvanbračne, pa kasnije i bračne zajednice predmetna kuća je bila sagrađena do prvog kata;

-T. i N. G. nastavili su s daljnjim radovima na kući te sagradili drugi kat i to od novaca koje su iz Nj. slali T. sestri u H.;

-iz braka T. G. i N. G. potiče P. G. rođen ...;

-sporno je da li su u vrijeme stjecanja nekretnine između 1964. i 1970. T. G. i N. S. živjeli u izvanbračnoj zajednici i u stjecanje predmetne nekretnine uložili sredstva ostvarena radom za vrijeme te zajednice.

7. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj: 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94, 162/98, dalje: ZBPO), čl. 23. i čl. 225. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Službeni list FNRJ/SFRJ", broj: 20/55, 12/65, 42/65, 44/65, 47/65, "Narodne novine", broj: 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 i 48/03, dalje: ZN/55), paragrafa 361., 326., 418., 825. do 858., 1451. i 1485. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 01. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, dalje: OGZ, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine", broj: 73/91), čl. 9. i čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, i 152/14, dalje: ZV) te čl. 14. Zakona o zastari potraživanja koji je bio na snazi od 9. rujna 1953. ("Službeni list FNRJ", broj: 40/1953,57/1954, "Službeni list SFRJ", broj: 29/1978), pa presudio kao u izreci.

8. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i djelomično pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Sud prvog stupnja smatra kako tužiteljice nisu dokazale da bi njihova prednica N. S. stekla suvlasništvo na predmetnoj nekretnina temeljem građenja na tuđem zemljištu. Također, drži kako "su nastupili zastrani rokovi, jer nije sporno da majka tužiteljica N. S. nikad nije pokrenula i vodila postupak prema T. G. radi dokazivanja svojih suvlasničkih prava na predmetnoj kući temelje građenja do svoje smrti 10. siječnja 2004. g." Osim toga, naglašava sud prvog stupnja, tužbeni zahtjev tužiteljica protivan je kogentnoj zakonskoj normi o jedinstvu nekretnine iz čl. 9. ZV po kojoj odredbi pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući sve što je s njom razmjerno trajno povezano u njezinoj površini ili ispod nje, radi čega se tužbenim zahtjevom ne može tražiti utvrđenje da su prizemlje i prvi kat bračna stečevina roditelja tužiteljica i da se na temelju ovakvog utvrđenja izdvoji iz ostavinske mase pokojnog T. G. 1/2 dijela prizemlja i prvog kata predmetne kuće u P., kao da se utvrdi da je svaka od tužiteljica suvlasnica za 1/6 dijela prizemlja i prvog kata ove kuće. Prvostupanjski sud zaključuje kako je utvrđeno da prednica tužiteljica nije suvlasništvo na predmetnoj nekretnini mogla steći temeljem zakona kroz institut izvanbračne zajednice, zatim kako je utvrđeno da suvlasništvo nije stekla ni građenjem i da je za traženje tih prava nastupila zastara još za života prednice tužiteljica, sud je odbio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci.

10. Ovi zaključci suda prvog stupnja su djelomično točni. Pravilan je zaključak kako nije dokazano da je prednica tužiteljica temeljem instituta građenja na tuđem zemljištu stekla pravo vlasništva/suvlasništava na predmetnoj nekretnini. Zaista, izvedeni dokazi ne potvrđuju da bi N. S. samostalno, sa znanjem ili bez znanja vlasnika zemljišne čestice, poštena ili nepoštena, ondje sagradila predmetni objekt. U žalbi tužiteljice ni ne navode neki određen žalbeni razlog protiv ovog zaključka.

11. Međutim, sud prvog stupnja je u krivu kad smatra da je došlo do zastare predmetnog zahtjeva tužitelja za utvrđenjem kako su oni suvlasnici predmetne nekretnine. Riječ je o stvarnopravnom zahtjevu koji ne zastarijeva. Propisi iz paragrafa 1451. i 1485. OGZ, na koje se prvostupanjski sud poziva, odnose se na stjecanje vlasništva dosjelošću, a ovdje se ne radi o tom institutu, niti se tužiteljice pozivaju na stjecanje vlasništva dosjelošću. Također, ni odredbe čl. 14. Zakona o zastari potraživanja koji je bio na snazi od 9. rujna 1953. ("Službeni list FNRJ", broj: 40/53, 57/54, "Službeni list SFRJ", broj: 29/1978) nemaju veze s predmetnim slučajem, jer one propisuju zastaru obveznopravnih tražbina.

12. Ali je zato osnovan zaključak suda prvog stupnja kako je tužbeni zahtjev tužiteljica protivan kogentnoj zakonskoj normi o jedinstvu nekretnine iz čl. 9. ZV. One traže utvrđenje kako su suvlasnice samo jednog dijela predmetne nekretnine (prizemlja i prvog kata) koja se sastoji od zemljišta površine 517 m2 te kuće koja ima više katova, i koja nije etažirana (listovi 127-142,153-155 spisa).

13. Prema čl. 9. st. 1. ZV pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

14. Samo pojedinačna nekretnina (ako je zgrada etažirana i pojedinačna etaža, kao i jedno zemljišnoknjižno tijelo), to jest jedna stvar – species, može biti objekt utvrđenja suvlasničkog razmjera, a ne samo neki njen dio, kako to tužiteljice zahtijevaju u svojoj tužbi. Stoga je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio takav zahtjev iz ovog razloga.

15. Stoga su nevažni žalbeni razlozi o stjecanju suvlasništva nekretnine temeljem načela izvanbračne stečevine, nasljeđivanjem ili po pravu građena.

16. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužiteljice su u cijelosti izgubile parnicu pa su dužne tuženicima nadoknaditi njihove potrebne troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženicima priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a visinu nagrade njihovom punomoćniku odvjetniku obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

17. Neosnovan je žalbeni razlog kako vrijednost predmeta spora (dalje VPS) nije 200.000,01 kuna, već 10.000,01 kuna, koliko su tužiteljice istaknule u tužbi. Tužiteljice su zaista u tužbi naznačile VPS kao 10.000,01 kuna, ali tuženici su u odgovoru na tužbu prigovorili kako je VPS naznačen prenisko (list 11 spisa) pa je sud prvog stupnja po čl. 40. st. 3. ZPP odredio kako je VPS 200.000,01 kuna, sukladno svom procesnom ovlaštenju.

18. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljica odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

Posebno o žalbi protiv rješenja:

19. Sud je prvog stupnja odbio preinaku tužbe, jer su se tuženici tome protivili, a temeljem čl. 191. ZPP. Naime, tužiteljice su preinačile tužbu podneskom od 20. rujna 2021. (list 197 spisa) tako što sad zahtijevaju utvrđenje da su suvlasnice u 6/8 dijela čitave k. č. br. 1215. Već samo to predstavlja povećanje postojećeg zahtjeva. Uz to su uz ovaj istakle i novi zahtjev – nalog za upisom njihova suvlasništva u zemljišnim knjigama. Ovdje nije riječ o preinačenju tužbe zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, niti se radi o tome da tužbu tužiteljice nisu mogle preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

20. Po čl. 190. st. 3. ZPP nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Dopuštenje preinake u ovim procesnim okolnostima je ovlast suda prvog stupnja koji to može dopustiti, ali i ne mora. Pa kad je sud prvog stupnja odlučio da ne dopusti predmetnu preinaku, on je postupao u skladu s procesnim ovlaštenjem zbog čega se ovdje ne radi o bitnoj povredi odredba parničnog postupka.

21. Ali zato ništa ne priječi tužiteljice, a nije ih ni ranije priječilo, da ustanu s novom tužbom i u njoj istaknu zahtjeve koje su željele istaknuti preinačenom tužbom.

22. Radi svega rečenog, valjalo je po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.