Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž Ob-84/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari maloljetne A. B. iz S. OIB:…, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici I. B., a ona zastupana po punomoćniku I. R., odvjetniku u S., protiv tuženika M. B. iz T., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u S., radi isplate uskraćenog uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog sud u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P Ob-307/2021 od 4. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju po sucu poslovni broj P Ob-307/2021 od 4. siječnja 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 10.040,00 kn/ 1.332,54 eura[1] sa zateznim kamatama i pod točkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici maloljetnoj A. B. na račun majke i zakonske zastupnice I. B. iznos od 10.040,00 kn/1.332,531 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose pobliže naznačene u izreci, dok se za više traženo u iznosu od 2.400,00 kn/318,53 EUR sa zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužiteljici plati parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn/331,80 EUR u roku od 15 dana sa zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije uspio žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91 i 91/92 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/10, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti. Traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 10.040,00 kn za uskraćeno uzdržavanje maloljetnog djeteta za razdoblje od prosinca 2018. godine do kolovoza 2019. godine.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

6. Nadalje, nije utvrđeno da bi bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Sud prvog stupanja je ocijenio provedene dokaze sukladno odredbi čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupanja.

8. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog, ovaj sud prihvaća u cijelosti takvo utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan uz utvrđenja i zaključke:

- da je nesporno je da tuženik otac maloljetne tužiteljice A. B. i da je maloljetna tužiteljica rođena 27. srpnja 2018.,

- da je pravomoćnim rješenjem posl. br. R1 Ob-777/19 od 28. siječnja 2020. određena privremena mjera kojom mjerom je određeno da će maloljetno dijete stranka A. B. stanovati s majkom I. B.,

- da je rješenjem suda posl. br. R1 Ob-3/2021 od 6. travnja 2021. razveden brak sklopljen između I. B. i M. B., da je tim rješenjem određeno da će zajedničko maloljetno dijete stranaka A. B. stanovati s majkom, te da je M. B. obvezan doprinositi za uzdržavanje maloljetne A. B. iznos od 1.200,00 kn mjesečno počev od 1. travnja 2021., pa ubuduće,

- da je majka i zakonska zastupnica maloljetne tužiteljice I. B. iskazala da je bračna zajednica između nje i tuženika prestala 19. studenoga 2018., da do 10. mjeseca 2019. nije dobila nikakvu uplatu od strane tuženika na ime uzdržavanja djeteta, nego te uplate u iznosu od po 1.200,00 kn mjesečno dobiva od 10. mjeseca 2019., da stanuju u S.² u stanu koji je u kući njenih roditelja, da plaća režijske troškove u iznosu od oko 1.000,00 kn mjesečno, A. je rođena sa 24 tjedna, te je bila nedonošče u to vrijeme tako da su svakodnevno u tom periodu bili u bolnici sve do datuma kada se redovno trebala roditi dakle, 19. studenoga 2018., da ona tada nije radila zbog djeteta i primala je na ime njege djeteta, a to prima još i danas, iznos od 2.300,00 kn, da nakon što je dijete u studenom 2018. godine izišlo iz bolnice gotovo svakodnevno 5 dana u tjednu je s njom morala odlaziti liječniku, neuropedijatar, pedijatar, ultrazvuk mozga, srca i tome sl., da je u veljači, ožujku i travnju 2019. bila u bolnici jer je imala upalu pluća, laringitis, bronhitis, da s obzirom da je bila nedonošče trebalo je kupovati posebnu hranu, probiotike, i tome sl., po preporuci specijalista, da je ove troškove, kao i troškove za obuću i odjeću i što je bilo potrebno sama snosila, da je prvu uplatu na ime uzdržavanja od strane tuženika ona putem pošte primila u 10. mjesecu 2019., da je do 19. studenoga 2018. tuženik redovito dolazio, viđao dijete, interesirao se, ali nije djetetu trebalo ništa kupovati jer je trošilo samo izdojeno mlijeko, a bolnica je sve ostalo što je bilo potrebno dok je bilo u bolnici pribavljala, a da između nje i tuženika nije postojao nikakav dogovor da on umjesto plaćanja uzdržavanja kupuje nekakve stvari za dijete, da je točno da je kupio krevetić za dijete, ali je to učinio sam po svojoj volji,

- da je tuženik iskazao da je bračna zajednica prestala u 4. mjesecu 2018. prije nego je dijete rođeno, kada je zakonska zastupnica tužitelja odselila od njega, da je nakon rođenja djeteta on pokušao nešto dati novaca za uzdržavanje djeteta, ali je ona to odbila, nešto je i uzela, da je u ovom periodu za koji se traži uzdržavanje on uplate vršio na tu adresu na kojoj je ona stanovala, a zašto ti novci nisu došli do nje ili je ona to odbijala, on to ne zna, da je nakon rođenja djeteta, kada je dijete trebalo doći kući on kupio određene stvari kako je to vidljivo iz priloženih računa i te stvari odnio u kuću u U. gdje su oni stanovali, ali ona se sa djetetom nije vratila na tu adresu i nije preuzela te stvari, da je u utuženom periodu on je stanovao u kući u U., a režijski troškovi su mi iznosili oko 400,00 - 500,00 kn, da radi u vojsci, njegova plaća je tada bila oko 6.300,00 kn, da zna da su neke uplatnice bile vraćene jer ona nije htjela preuzeti pa je on ponovno vršio uplatu, iznos od 1.200,00 kn koji je uplaćivao je iznos koji je on odredio tako što je najprije na CZSS njih pitao koliko je potrebno plaćati, pa su oni počeli spominjati iznos od oko 800,00 kn, na što je on rekao da će plaćati 1.200,00 kn, nikada između njih nije postojao dogovor da bi on kupovao za dijete stvari, a da ne bih plaćao uzdržavanje jer je uvijek htio plaćati uzdržavanje,

- da je iz iskaza saslušane zakonske zastupnice tužiteljice i tuženika, kao roditelja maloljetne tužiteljice utvrđeno kao nesporno da je maloljetna tužiteljica rođena 27. srpnja 2018., da u utuženom razdoblju od prosinca 2018. godine, pa do listopada 2019. godine više nije postojala bračna zajednica te da je u tom utuženom razdoblju maloljetna tužiteljica stanovala sa svojom majkom,

- da je s obzirom na dob maloljetnog djeteta u utuženom razdoblju, kao i okolnosti utvrđene saslušanjem zakonske zastupnice, a i tuženik se suglasio u prijedlogu za sporazumni razvod braka da plaća mjesečno iznos od 1.200,00 kn za uzdržavanje djeteta, prvostupanjski sud utvrdio da su potrebe maloljetne tužiteljice za uzdržavanje u utuženom periodu kretale u iznosu od oko 2.500,00 kuna, te s obzirom na plaću tuženika u utuženom periodu od oko 6.300,00 kuna tuženik bi bio u obvezi plaćati za maloljetnu tužiteljicu mjesečno iznos od 1.200,00 kuna jer maloljetna tužiteljica s njim nije u tom utuženom periodu stanovala, s tim da tuženik tijekom postupka i u žalbi nije osporavao visinu,

- da iz dopisa H. p. d. d. Z. od 12. rujna 2022. proizlazi da je za razdoblje od 19. studenoga 2018. do studenoga 2019. izvršenom provjerom pronađeno 5 poštanskih uputnica uplatitelja M. B. u ukupnom iznosu od 6.000,00 kuna na ime primateljice I. B., .., S.² od kojih su dvije uputnice (kontrolnog broja 717991397 i 71667291) vraćene i isplaćene u dostavnom uredu pošiljatelja PU … T.,

- da je iz dopisa H. p. d. d. i dostavljenih preslika uplatnica te djelovodnika unutrašnjih uputnica utvrđeno da je tuženik izvršio uplatu iznosa od 1.200,00 kn dana 11. rujna 2019. godine pod brojem 717982002 koji je zakonska zastupnica tužiteljice primila 23. listopada 2019., te uplatu iznosa od 1.200,00 kn 11. listopada 2019. godine, pod brojem 722910915, koju je uplatu 15. listopada 2019. pa je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik podmirio svoju obvezu plaćanja uzdržavanja tužiteljice za mjesece rujan i listopad 2019. godine, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan,

- da iz dostavljenih preslika uputnica H. p. d. d. Z. ne proizlazi da bi tuženik na ime uzdržavanja za maloljetne tužiteljice vršio uplate u preostalom dijelu utuženog razdoblja, a uplate od 8. srpnja 2019. i 17. srpnja 2019. vraćene su tuženiku kao uplatitelju, dakle, maloljetna tužiteljica nije primila te uplate,

- da navodi tuženika da je u utuženom razdoblju kupovao određene stvari za potrebe maloljetne tužiteljice nisu relevantni da bi se na taj način tuženik oslobodio plaćanja obveze uzdržavanja u novcu jer se određivanje za maloljetno dijete određuje uvijek u novcu, a sam tuženik je potvrdio da između njega i majke tužiteljice nije postojao nikakav dogovor da bi on umjesto uzdržavanja u novcu kupovao određene stvari za potrebe djeteta.

10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je u dijelu utuženog razdoblja od prosinca 2018. pa do kolovoza 2019. pozivom na odredbu čl. 281., čl. 289. st.1., čl. 307., čl. 309. i čl. 310. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/15 – dalje: ObZ) prihvatio kao djelomično osnovan tužbeni zahtjev jer da tuženik nije dokazao da je u tom razdoblju plaćao i platio za uzdržavanje maloljetne tužiteljice. Nadalje, ocjenom dokaza utvrdio je da je tuženik izvršio uplatu iznosa od 1.200,00 kn dana 11. rujna 2019. pod brojem 717982002 koji je zakonska zastupnica tužiteljice primila 23. listopada 2019., te uplatu iznosa od 1.200,00 kn 11. listopada 2019. pod brojem 722910915, koju je uplatu zakonska zastupnica tužiteljice primila 15. listopada 2019. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik podmirio svoju obvezu plaćanja uzdržavanja tužiteljice za mjesece rujan i listopad 2019. godine, u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

11. Odredbom čl. 281. ObZ je propisano da je uzdržavanje dužnost i pravo roditelja i djece, a odredbom čl. 289. st. 1. ObZ je propisano da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, a prema st. 2. smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona (minimalni novčani iznosi za uzdržavanje te tablice o prosječnim potrebama djeteta).

12. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je u utuženom razdoblju prestala faktična zajednica stranaka, da se utuženo razdoblje odnosi na razdoblje nakon što je maloljetna A. izašla iz bolnice i da je nakon prestanka faktične zajednice maloljetna A. živjela sa majkom, nisu od značaja za odlučivanje navodi tuženika da je faktična zajednica prestala i ranije te da je maloljetna A. bila tijekom 2018. u bolnici. Isto tako nisu od značaja žalbeni navodi tuženika da je bio dogovor sa majkom maloljetne A. da umjesto plaćanja uzdržavanja kupuje stvari s obzirom da je tuženik u svom iskazu izričito iskazao da nije bilo dogovora (list 58 spisa), a nove činjenice se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP ne mogu po prvi put isticati tek u žalbi, osim ako se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što ovdje nije slučaj.

13. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju poštom poslao 5 uputnica sa iznosom od 1.200,00 kn, od kojih je s osnova dvije uplatnice djelomično odbio tužbeni zahtjev, jedna uputnica se ne odnosi na utuženo razdoblje pa su ostale sporne dvije uputnice kao i navodi tuženika tijekom postupka i žalbe da majka maloljetne A. nije htjela dati broj računa i da je odbijala primiti uplatu putem pošte (u konkretnom slučaju dokazano je za dvije uputnice) pa da je time sukladno odredbi čl. 160. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i dr. - dalje: ZOO), koja propisuje da obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima, i odredbe čl. 164. ZOO, koja propisuje da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, a ispunjenje je pravovaljano i kad je učinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili ako se njime koristio, tuženiku prestala obveza ispunjenjem.

14. Budući je odredbom čl. 177. st. 2. ZOO propisano da je kod plaćanja poštom dug namiren kad vjerovnik primi novčanu doznaku samo ako je ugovoreno plaćanje poštom, a ako takav način plaćanja nije ugovoren (kao u konkretnom slučaju), dug je namiren tek kad vjerovnik primi novčanu doznaku, što u konkretnom slučaju nije ostvareno, žalbeni navodi tuženika da je ispunio obvezu slanjem novaca putem poštanske uputnice nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Odredbom čl. 184. st. ZOO je propisano da vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi, ali okolnost da su dvije uputnice vraćene neuručene sama po sebi ne dokazuje da je razlog vraćanja okolnost da majka maloljetne tužiteljice odbila primitak istih, pri čemu sam tuženik u žalbi navodi da je uplatu za dva mjeseca ponovio, pa proizlazi da se četiri uputnice iz dopisa H. p. odnose na dvije koje su vraćene, pa ponovljene i koje je prvostupanjski sud onda uračunao i djelomično odbio tužbeni zahtjev za dva mjeseca.

15. Stoga, imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev maloljetne tužiteljice djelomično osnovan pri čemu je zakonita i odluka o kamati na dosuđeni iznos uskraćenog uzdržavanja (odredba čl. 289. st. 2. ObZ), a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

16. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je tuženika valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

17. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.