REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3536/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kemokompleks d.o.o., Zagreb, Perkovčeva 2, OIB: 31268189480, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, radi nedopuštenosti odluke o otkazu i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-327/2017-3 od 9. svibnja 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 737/11 od 2. lipnja 2017., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme „K. Sućurac, 3.4.06.“ kojeg je tuženik dao tužiteljici Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 9. studenog 2011. te da se utvrdi da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, da se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između stranaka te da se utvrdi da radni odnos tužiteljice kod tuženika prestaje s danom donošenja prvostupanjske presude, da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova naknade plaće za razdoblje od 2. travnja 2012. do 1. ožujka 2013. iznos od 74.433,48 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki 1. izreke prvostupanjske presude kao i isplatiti tužiteljici naknadu štete u iznosu od 122.543,92 kuna sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate te isplatiti tužiteljici s osnova neiskorištenog godišnjeg odmora za 2011. iznos od 4.332,16 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2012. do isplate, a za razdoblje od 24.ožujka 2012. do 29. ožujka 2012. iznos od 1.237,76 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2012. do isplate kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak (točka 1. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 67.375,00 kuna (točka 2. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice je djelomično odbijena kao neosnovana i pod točkom a) potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkom 1. izreke, a pod točkom b) djelomično je uvažena žalba i preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku tako da je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.200,00 kuna.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14
- dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu tako da sud prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidentice u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje revidentica. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji se odnose na postojanje gospodarskih i organizacijskih razloga za otkaz, a koji razlozi imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati.
8. Ne može se prihvatiti niti prigovor revidentice da je pobijanom presudom povrijeđeno njezino ustavno pravo na pravično suđenje jer da sud nije odlučivao na nepristran način na temelju zakona. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi proveli su postupak u skladu sa zakonom, a dokazi su ocijenjeni u skladu s odredbom čl. 8. ZPP te su sudovi za svoje zaključke o odlučnim činjenicama dali jasne i razumljive zaključke koji imaju uporište u provedenom dokaznom postupku.
9. Vezano za dio revizijskih navoda kojima revidentica osporava utvrđeno činjenično stanje (da kod tuženika nije došlo do znatnog smanjenja obujma posla niti do pada dobiti, da tužiteljica zna engleski jezik) te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode revidentice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.
10. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, zahtjev za sudski raskid radnog odnosa, zahtjev za isplatu naknade plaće, naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa te zahtjev za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor.
11. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:
- da je tužiteljica 3. travnja 2006. sklopila s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za kadrovske i administrativne poslove,
- da je tuženik 9. studenog 2011. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, a kao otkazni razlog navedeno je da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanje poslova koje je obavljala tužiteljica kao i da je znatno smanjen obujam posla i da se zbog ekonomskih teškoća ne može uskoro očekivati poboljšanje financijske situacije,
- da je iz financijsko-knjigovodstvene dokumentacije vidljivo da je tuženiku pao promet odnosno dobit,
- da je Odlukom o ukidanju radnih mjesta od 20. listopada 2011. tuženik ukinuo radno mjesto općih i kadrovskih poslova te radno mjesto komercijalista, sve na lokaciji Kaštel Sućurac kao i da su odlukom tuženika od 7. listopada 2011. tužiteljica i ŠŽ proglašene tehnološkim viškom,
- da je tuženik obavljanje poslova tužiteljice povjerio drugim zaposlenicima i to kadrovske poslove RŽ u [adresa], a administrativne ĆŽ,
- da je prosincu 2011. tuženik objavio oglas za radno mjesto tajnice prevoditeljice sa znanjem engleskog jezika te da ti poslovi nisu isti kao oni koje je obavljala tužiteljica po vrsti, opsegu i složenosti,
- da je 19. ožujka 2012. tuženik objavio oglas za radno mjesto za koje je potrebna srednja stručna sprema i znanje ruskog jezika,
- da tužiteljica za navedena radna mjesta nije ispunjavala uvjete odnosno aktivno znanje stranih jezika.
12. Nižestupanjski sudovi, polazeći od utvrđenih činjenica, zaključuju da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prema čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/2009, 61/11, dalje: ZR) jer je tužiteljici ugovor o radu otkazan zbog smanjenja obujma posla i otežane gospodarske situacije društva pri čemu je obavljanje poslova tužiteljice tuženik rasporedio na druge radnike. Tužiteljica nije dokazala niti da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu postojalo drugo odgovarajuće radno mjesto prema odredbi čl. 107. st. 2. ZR, niti da je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 107. st. 4. ZR.
13. Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.
14. Autonomno je pravo svakog poslodavca organizirati proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima pa tako i ukinuti pojedino radno mjesto, a poslove tog radnog mjesta rasporediti na druge radnike kao što je u ovom slučaju učinio tuženik. Stoga navodi tužiteljice da su poslovi tužiteljice nužni i da ih nije bilo potrebe raspodijeliti na druge zaposlenike nisu odlučni budući da nije na radniku da odlučuje kako i na koji način organizirati proces rada nego to pravo pripada samo poslodavcu.
15. Činjenica da je tuženik nakon otkazivanja tužiteljici zapošljavao druge radnike ne čini otkaz nedopuštenim već okolnost da je tuženik kao poslodavac nakon otkazivanja tužiteljici postupio suprotno odredbi čl. 107. st. 7. ZR može biti samo predmet prekršajne odgovornosti poslodavca.
16. Odredbom čl. 125. st. 1. ZR propisano je da je poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan donijeti i objaviti pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada, postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije i druga pitanja važna za radnike zaposlene kod toga poslodavca, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom.
17. Budući da tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila niti dokazivala da tuženik zapošljava najmanje dvadeset radnika te da je zbog toga tuženik bio dužan sukladno čl. 125. st. 1. ZR donijeti pravilnik o radu, a prema čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se vizija može podnijeti što ovo nije takav slučaj jer navodima da je tuženik kao poslodavac prije ukidanja radnog mjesta bio dužan donijeti novi Pravilnik o radu kojim će odlučiti tko će obavljati poslove radnog mjesta koje se ukida tužiteljica ističe nove činjenice usmjerene na utvrđivanje činjeničnog stanja, pa ovakve navode tužiteljice ovaj sud ne može uzeti u obzir u revizijskom stadiju postupka.
18. Revizijski navod da je tužiteljica imala sve kvalifikacije za radna mjesta oglašena u prosincu 2011. i ožujku 2012. koja joj tuženik nije ponudio je bez značaja kraj činjenice da je odluka o otkazu dana 9. studenog 2011. te se potreba za radom tužiteljice ocjenjuje na dan davanja otkaza, a ne prema potrebama tuženika mjesec i pol odnosno 4 mjeseca kasnije.
19. Budući da je za dopuštenost odluke o otkazu dovoljno dokazati jedan od više razloga za otkaz ugovora o radu, navodi tužiteljice da tuženik nije dokazao niti razloze za otkaz nisu odlučni kraj činjenice da je tuženik dokazao postojanje gospodarskog razloga za otkaz ugovora o radu.
20. S obzirom da iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su zbog pada dobiti tuženika postojali gospodarski razlozi za ukidanje radnih mjesta pa je radno mjesto tužiteljice i ukinuto odlukom tuženika, a njezini poslovi su raspoređeni na druge dvije (postojeće) radnice tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je otkaz ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR dopušten.
21. Stoga ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP ovaj sud nije našao ni da je osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
22. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 14. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
