REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4258/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AR pok. A, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ER, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta "[obrt]" prijevoz, iskop i utovar, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Vinko Ljubičić i Željko Vrdoljak, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog sud u Zagrebu broj Gž-4460/17-3 od 2. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-577/13 od 14. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je raskinut "Ugovor o iskopima i najmu bagera" sklopljen dana 03.03.2007.g. između tužitelja AR pok. A iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika BR sina ER, rođenog **.**.1952., OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta za prijevoz, građevinske iskope i turizam "[obrt]", [adresa].
2. Dužan je tuženik ARO OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta "[obrt]" prijevoz, iskop i utovar [adresa], tužitelju ŠR pok. A, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti iznos od 200.655,12 kn zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana 16.11.2012. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl.29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."
II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 34.375,00 kn.“
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-577/13 od 14. lipnja 2017.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.“
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je raskinut Ugovor o iskopima i najmu bagera sklopljen 3. ožujka 2007. između stranaka kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 200.655,12 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće odlučne pravno relevantne činjenice:
- da su stranke 3. ožujka 2007. sklopile Ugovor o iskopima i najmu bagera,
- da je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu preuzetu sklopljenom ugovoru,
- da je tuženik za obavljeni rad tužitelju ispostavio račun koji tužitelj nije platio,
- da je tuženik protiv tužitelja podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave,
- da je na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Imotskom broj Ovr-613/11 od 9. listopada 2012. FINA prenijela s računa tužitelja na račun tuženika iznos od 137.307,69 s pripadajućim kamatama, odnosno ukupno 200.655,12 kuna.
11. Sukladno navedenom, nižestupanjski sudovi su pravilno utvrdili da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Odredba čl. 360. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) propisuje da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđe¬nim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
12.1. U postupku je utvrđeno da su stranke 3. ožujka 2007. sklopile Ugovor o iskopima i najmu bagera, te da je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu preuzetu navedenim ugovorom.
12.2. Stoga pravilno nižestupanjski sudovi odbijaju ovaj dio tužbenog zahtjeva obzirom da tužitelj sukladno navedenoj odredbi čl. 360. st.1. ZOO nema pravo tražiti raskid ugovora u slučaju kada je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu.
13. Odredba čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
13.1. Pravilno drugostupanjski sud obrazlaže da je iznos od 200.655,12 kuna s osnova troškova prema Ugovoru o iskopima i najmu bagera od 3. ožujka 2007. i ispostavljenom računu o troškovima na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Imotskom, poslovni broj Ovr-613/11 od 9. listopada 2012. kojim je tužitelju naložena isplata iznosa od 137.307,69 kuna s pripadajućim zateznim kamatama nadležna Financijska agencija - FINA prenijela s računa tužitelja na račun tuženika pa kako je isplata navedenog iznosa izvršena na temelju odluke suda, tužitelj u parničnom postupku ne može tužbom na temelju odredbe čl. 1111. ZOO tražiti povrat plaćenog iznosa. Pozivanje tužitelja na odluke Suda Europske unije u predmetima E vs. JR i Pula parking d.o.o. vs. ERO potpuno je bespredmetno obzirom da se navedeni sporovi odnose na sasvim drugačiju pravnu i činjeničnu situaciju od predmetne i nisu ni u kom slučaju usporedivi sa predmetnom pravnom stvari.
14. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 14. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
