REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1069/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Emil Mitrovski, odvjetnik u Vukovaru, protiv 1. tuženice LV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru i 2. tuženice ŽV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Ćavar, odvjetnik u Vinkovcima, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1426/2017-3 od 11. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-1056/2015-34 od 31. siječnja 2017., na sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1426/2017-3 od 11. prosinca 2018. i presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-1056/2015-34 od 31. siječnja 2017. u dijelu u kojem je odlučeno o eventualno kumuliranom zahtjevu tužitelja na solidarnu isplatu iznosa od 240.836,00 kuna sa zateznim kamatama od dana podnošenje tužbe do isplate, i ukida u dijelu odluke o troškovima postupka, te se predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je primarni zahtjev na utvrđenja prava vlasništva tužitelja u 1/2 dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je odbijen eventualno kumulirani zahtjev za solidarnu isplatu iznosa od 240.836,00 kuna sa zateznim kamatama od dana podnošenje tužbe do isplate, te je odlučeno o troškovima postupka na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu, a njemu je naloženo da tuženicama naknadi troškove postupka.
2. Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je zahtijevao utvrđenje prava vlasništva na 1/2 dijela nekretnine kčbr [katastarska čestica] zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tvrdeći da je isto stekao građenjem, te je na taj način zahtijevao izdvajanje iz ostavine tog dijela nekretnine. To s obzirom da je na ovu parnicu upućen rješenjem suda iz ostavinskog postupka iza pokojne SV. Vrijednost predmeta spora tog zahtjeva naznačena je u visini od 95.000,00 kuna. Tijekom postupka tužitelj je istakao i eventualno kumulirani zahtjev za isplatu 240.836,00 kuna na ime ulaganja u predmetnu nekretninu i to solidarno od obje tuženice kao nasljednice vlasnika predmetne nekretnine.
7. Revizijskim prigovorima tužitelj isključivo pobija odluku u dijelu u kojem je odlučeno o eventualno kumuliranom zahtjevu. Kod eventualne kumulacije radi se o dva zahtjeva. Ista je regulirana čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, i 89/14 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZPP) na način da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Dakle vrijednost predmeta spora kod novčanog zahtjeva je ovdje 240.836,00 kuna. Tužitelj ne pobija revizijom prvi zahtjev gdje je vrijednost predmeta spora ispod 200.000,00 kuna.
8. S obzirom na to da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi 200.000,00 kuna, i da je zahtjev usmjeren na solidarnu isplatu prema objema tuženicama kao nasljednicama za vrijednost uloženog u nekretninu njihova prednika, radi se o reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP. Odredbom čl. 382. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (t. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (t. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (t. 3.). Stoga je ovdje dopuštena revizija prema čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.
9. Kako podnositelj revizije ističe razlog pogrešne primjene materijalnog prava to je u smislu čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu presudu ispitao samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
10. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu smatrajući da je nastupila zastara jer da je obveznopravni zahtjev tužitelj „postavio“ podneskom od 12. siječnja 2017., pa da ako se uzme da je sve radove izvršio 2010., a što da nije, već samo žbukanje vanjskog dijela kuće, da je sa 1. siječnja 2016. i taj dio zastario jer da je protekao rok od 5 godina od kada je tužitelj s obzirom na sadržaj odredbe čl. 225. Zakona o obveznom odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22) mogao s uspjehom zahtijevati. Taj sud navodi i da su financijski izdaci tužitelja učinjeni na kući do 1989. zahvaćeni zastarom jer da tužitelj u kući ne živi od 1991., pa da je zastarijevanje otpočelo 1. siječnja 1992. i da je zastara nastupila u odnosu na te radove 2. siječnja 1997. Navedeno da se odnosi na vrijednost radova od 183.032,51 kuna, a da ostale radove u visini od 57.803,49 kuna da je tužitelj izvršio nakon mirne reintegracije.
11. Drugostupanjski sud potvrđuje odluku prvostupanjskog suda s obrazloženjem da obveznopravni zahtjev na isplatu ulaganja zbog zastare tužitelj ne može ostvariti putem suda.
12. Kada tužitelj tvrdi da je u izgradnju kuće krenuo sa ocem 1986., da se je kuća radila po etapama, prizemlje u kojem su živjeli roditelji, pa potkrovlje u kojem je on potom živio, da je financirao gradnju i obnovu kuće, a koje činjenice je utvrdio i prvostupanjski sud, onda je potrebno razmotriti je li tužitelj (bio) pošten posjednik i s tim u vezi primjenu odredbu čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) vezano za naknadu troškova koje je on imao ulažući u predmetnu nekretninu za koju je utvrđeno da mu s osnove ulaganja ne pripada pravo suvlasništva. Pritom treba uzeti u obzir i pravna shvaćanja ovog suda u kojima je izraženo da kada se tužitelj, a koji je izvršio ulaganje kojim se povećala vrijednost nekretnine i dalje koristi tim prostorom, tj. nije ga prestao koristiti, zastara takve tražbine još nije ni počela teći. Isto tako da zastara počinje teći od dana kada je neosnovano obogaćeni stekao mogućnost ubirati korist od izvedenih ulaganja, a ne od dana kada su ta ulaganja učinjena (Rev-x 3/08, Rev 2869/99, Rev-x 294/14 i Rev- x 358/11). Nadalje, da zastara tražbine iz stjecanja bez osnove počinje teći tek od kada je stjecatelj bez osnove stekao mogućnost koristiti se izvršenim ulaganjima odnosno zastara tražbine počinje teći tek od kada je vršitelj tih ulaganja na stvari se njome prestao koristiti (Rev-x 632/2017-2 od 23. listopada 2018.). Isto tako u odluci Rev-751/2014 od 16. listopada 2019. ovaj sud je izrazio shvaćanje da zastara zahtjeva za povrat sredstava uloženih u tuđu nekretninu počinje teći od prestanka korištenja plodova tog rada, a ne od dana učinjenih ulaganja (tako i u odlukama Rev- 567/12 od 30. ožujka 2016., Rev-x 301/16 od 26. travnja 2017.).
13. Stoga podnositelj revizije osnovano prigovara da činjenica da to što on od 1991. ne živi u kući ne može biti odlučna za početak tijeka zastarnog roka već da to može biti isključivo činjenica posjeda odnosno suposjeda predmetne kuće. On tvrdi da je u suposjedu kuće i da je točno da od 1991., kada je odveden u logor ne živi u toj kući, no da u nju dolazi, ima ključ, drži svoje stvari i to tako od 1987. pa nadalje.
14. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene sve relevantne činjenice koje se odnose na okolnost je li tužitelj u posjedu predmetne nekretnine (ili je bio u posjedu i do kada), to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija u odnosu na pobijanu odluku kojom je odlučeno u pogledu eventualno kumuliranog zahtjeva za isplatu ulaganja, te je valjalo ukinuti u tom dijelu pobijanu i prvostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Posljedično zbog neizvjesnosti ishoda spora ukinuta je i odluka o troškovima postupka i vraćena na ponovno odlučivanje.
15. U nastavku postupka utvrdit će se sve relevantne činjenice ukazane ovim rješenjem u smislu materijalnopravnih odredbi i izloženih pravnih shvaćanja.
16. Odluka o troškovima postupka povodu revizije donesena je ne temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 14. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
