REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1166/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. H. iz Ujedinjenog Kraljevstva, L., … i 2. I. T. iz Izraela, G., …, …, koje zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. i partneri u R., protiv tuženice N. G. iz R., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1352/2018-2 od 11. listopada 2018., kojima je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-2658/2016-29 od 8. ožujka 2018., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice protiv drugostupanjske presude odbija se, kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I Revizija tuženice protiv drugostupanjskog rješenja odbacuje se, kao nedopuštena.

II Dopuna revizije tuženice odbacuje se, kao nepravodobna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništav kupoprodajni ugovor sklopljen 22. veljače 1993., kojim je prednica tužitelja, pok. Š. B., tuženici i sada pok. Z. G. prodala stan u R., …, površine 68,28 m2, u zgradi sagrađenoj na kat.čest.br. …, zk.podul. …, zk.ul. …k.o. P., slijedom čega je odbijen i zahtjev da se izvrši brisanje prava vlasništva tuženice s predmetnog stana, uz istovremeni upis suvlasništva tužitelja na predmetnom stanu, kao nasljednika pok. Š. B.. Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženici solidarno nadoknade parnične troškove u iznosu od 57.171,20 kn.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 22. veljače 1993. ništav na način da je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen, dok je drugostupanjskim rješenjem prvostupanjska presuda u dijelu zahtjeva za uspostavu zk stanja prije provedbe tog ugovora ukinuta, kao i u odluci o troškovima postupka, u kojim dijelovima je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu drugostupanjsku odluku (presudu i rješenje) preinači, a podredno da ih ukine i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženice je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena, dok je njezina dopuna nepravodobna.

U odnosu na reviziju protiv presude:

6. Prema odredbi članka 392. a stavak 1. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tuženica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer tvrdi da o odlučnoj činjenici – (ne)sposobnosti pok. Š. B. da u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora s tuženicom i njezinim suprugom shvati značaj tog postupka – postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju nalaza i mišljenja vještaka („... da pok. Š. B. nije bila sposobna shvatiti značaj svojih postupaka...“) i samog nalaza i mišljenja vještaka („...pok. Š. B. je 1993. već bila u ranom stadiju demencije i nije bila sposobna u potpunosti shvatiti značaj svojih postupaka...“).

7.1. Neovisno o tome je li proturječan nalazu i mišljenju vještaka zaključak drugostupanjskog suda o tome da pok. Š. B. u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora (uopće) nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka, imajući na umu da je nevaljanost predmetnog ugovora utvrđena (i) iz drugog razloga, ne radi se o odlučnoj činjenici, pa samim time nije ostvarena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP čak i ako se mogu prihvatiti navodi tuženice da su razlozi pobijane presude o toj činjenici proturječni nalazu i mišljenju vještaka.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora, pri čemu je taj zahtjev utemeljen na dva razloga – nesposobnosti prodavateljice (pok. Š. B.) za sklapanje ugovora te na nedopuštenoj činidibi uz tvrdnju da je ugovorena korist za tuženicu i njezinog supruga (kupce) bila u očitom nerazmjeru s onim što su oni u ispunjenju tog ugovora dali, a na koji nerazmjer je pok. Š. B. (prodavateljica) pristala zbog nedovoljnog iskustva odnosno lakomislenosti.

9. Dok je prvostupanjski sud zaključio da je pok. Š. B., tada sposobna shvatiti značenje svojih postupaka, svjesno i voljno pristupila sklapanju kupoprodajnog ugovora kojim je, po istoj cijeni po kojoj je taj stan otkupila kao nositeljica stanarskog prava, predmetni stan prodala tuženici i njezinom pok. suprugu, drugostupanjski sud nalazi da prednica tužitelja nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka, ali i da je postupala lakovjerno, vjerujući da će sklapanjem ugovora o kupoprodaji stana s tuženicima zaštiti i osigurati svoje pravo na stan. S druge strane, tuženica i njezin suprug su, upravo iskoristivši njezino nedovoljno iskustvo i lakomislenost odnosno njezino nesnalaženje i strah u uvjetima mogućeg otkupa stana, za sebe ugovorili korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što su oni njoj dali. Osim što su na taj način ostvareni svi subjektivni i objektivni elementi nužni da bi taj ugovor imao obilježje zelenaškog ugovora, sud u pobijanoj odluci zaključuje da su na taj način kupci zloupotrijebili svoja prava i za neadekvatnu protuvrijednost sebi priskrbili stan na atraktivnoj lokaciji po otkupnoj (povlaštenoj) cijeni, što taj ugovor čini i nemoralnim. Sve su to razlozi zbog kojih je drugostupanjski sud, pozivom na odredbe članka 10., članka 15., članka 103. stavak 1. te članka 141. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), utvrdio ništavim kupoprodajni ugovor od 22. veljače 1993.

10. Iako je, dakle, ništavost predmetnog ugovora ustanovljena i kao posljedica zelenaštva, tuženica u reviziji, osim što u bitnome ističe da utvrđenje nevaljanosti istog tog ugovora zbog nesposobnosti prodavateljice za sklapanje tog ugovora isključuje mogućnost utvrđenja ništavosti tog ugovora i zbog zelenaštva, ne pobija onaj dio drugostupanjske presude kojom je utvrđeno da su ona i pok. Z. G. sklapanjem ovog ugovora za sebe ugovorili nerazmjernu korist iskoristivši upravo nedovoljno iskustvo i lakomislenost prodavateljice.

10.1. Navodi o tome na koji način je pok. Š. otkupila stan koji je onda otuđila spornim ugovorom i tko je i na koji način financirao otkupnu cijenu tog stana, za ovaj spor nije odlučna, jer se nerazmjer koristi u ispunjenju ugovora koji je predmet ovog spora utvrđuje isključivo u odnosu na razmjer koristi koje su, u odnosu na ono što je dano/učinjeno, ostvarile ugovorne strane kupoprodajnog ugovora čija se ništavost utvrđuje u ovom postupku.

10.2. Navodi tuženice da je sud, kad je već utvrdio da je riječ o zelenaškom ugovoru, trebao po službenoj dužnosti obvezati tužitelje da u sudski ili javnobilježnički polog uplate novčana sredstva u visini sadašnje vrijednosti predmetnog stana nemaju uporište u zakonskim odredbama. Naime, sud isključivo na ništavost pazi po službenoj dužnosti (članak 109. stavak 1. ZOO), dok su sve zahtjeve kao posljedice ništavosti ugovora u smislu odredbe članka 104. ZOO ovlaštene postavljati isključivo ugovorne strane, pa je tako upravo tuženica ovlaštena tražiti od tužitelja ono što je njihova prednica primila po osnovi ništavog ugovora.

11. Kako revizijom tuženice nije osporeno postojanje objektivnih i subjektivnih pretpostavki zelenaškog ugovora, kao niti razlozi zbog kojih je sud predmetni ugovor ocijenio protivnim moralu društva, imajući u vidu da ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (članak 392.a stavak 1. ZPP), revizijski razlozi koji se odnose na zaključak suda o nesposobnosti prednice tužitelja da shvati značenje svojih postupaka kod sklapanja tog ugovora, ostaju potpuno neodlučni. Pritom, nema zapreke, kako to pogrešno smatra tuženica, da sud u okvirima navoda tužbe, jedan pravni posao utvrdi ništavim po više osnova.

12. Slijedom navedenoga, revizija tuženice protiv drugostupanjske presude nije osnovana pa je istu, primjenom odredbe članka 393. ZPP, valjao odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U odnosu na reviziju protiv rješenja:

13. S obzirom da je pobijanim rješenjem u jednom dijelu prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, revizija protiv tog rješenja nije dopuštena, s obzirom da postupak u tom dijelu nije pravomoćno završen, a odredbom članka 400. stavak 1. ZPP propisana je mogućnost podnošenja revizije protiv onih rješenja kojima je postupak pravomoćno završen i to u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

14. Kako pobijanim rješenjem postupak nije pravomoćno završen, na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 400. stavak 3. ZPP, odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na dopunu revizije:

15. Odredbom članka 382. stavak 4. ZPP propisano je da se revizija podnosi u roku od 30 dana od dana dostave drugostupanjske presude.

16. Prema podacima u spisu (dostavnica – poleđina lista 253 spisa), drugostupanjska je presuda tuženici po punomoćniku dostavljena 7. studenog 2018., iz čega proizlazi da je dopuna revizije iz podneska od 18. prosinca 2018., podnesena protekom roka iz članka 382. stavak 4. ZPP.

17. Valjalo je, stoga, na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP, odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja te dopunu revizije tuženice odbaciti kao nepravodobnu.

Zagreb, 14. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.