1

                            Poslovni broj: Kž-207/2022-5

           Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-207/2022-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Melite Avedić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv optužene M. E.-H. zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12 i 56/15, 61/15 - ispravak i 101/17; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni br. 9 K-306/2018-94 od 12. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2024.

p r e s u d i o j e

Žalba optužene M. E.-H. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni br. 9 K-306/2018-94 od 12. travnja 2022. optužena M. E.-H. proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom - opisanog i kažnjivog po članku 117. stavku 1. KZ/11 te je na temelju istog članka osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj je izrečena uvjetna osuda te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11 - odluka UsRH, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 130/20 - odluka UsRH ; dalje: ZKP/08) optužena M. E.-H. se obvezuje podmiriti troškove kaznenog postupka, u paušalnom iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura) u roku 30 dana, po pravomoćnosti presude, dok će o troškovima privatnog tužitelja biti odlučeno posebnim pisanim rješenjem, po pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je pravodobno podnijela optužena po branitelju T. K., odvjetniku u K. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Odgovor na žalbu podnio je privatni tužitelj M. A. po punomoćniku D. B., odvjetniku u Z., s prijedlogom da se žalba optuženice odbije te potvrdi prvostupanjska presuda.

3. Žalba optuženice je neosnovana.

4. Optuženica se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te smatra da provedeni dokazi ne upućuju na činjenično stanje kakvo je utvrdio prvostupanjski sud jer postoje brojne okolnosti koje isto dovode u pitanje. Navodi da u konkretnom slučaju postoje dva suprostavljena iskaza optuženice i privatnog tužitelja, a od saslušanih svjedoka nitko nije imao direktnih saznanja o konkretnom događaju, već samo ono što su naknadno čuli od privatnog tužitelja. Osim iskaza privatnog tužitelja nema drugih dokaza da se je optuženica kritične zgode uopće nalazila u D. u apartmanu J.. Posebno dovodi u pitanje iskaz privatnog tužitelja jer je liječničku pomoć zatražio tek tri dana nakon navodnog događaja, što proizlazi iz medicinske dokumentacije, a pri tome privatni tužitelj nije dao nikakvo uvjerljivo objašnjenje zašto je s odlaskom kod liječnika čekao tri dana. Smatra kako je upitno je li se privatni tužitelj ozlijedio uopće u D. ili je ozljeda nastala negdje drugdje gdje je privatni tužitelj tada živio. Budući da postoji niz okolnosti koje dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te da prema mišljenju optužene odlučne činjenice nisu potvrđene uvjerljivim i neposrednim dokazima žaliteljica se poziva na načelo in dubio pro reo.

5. Nasuprot žalbenih navoda optuženice činjenično stanje je utvrđeno na temelju iskaza privatnog tužitelja koji je u cijelosti potvrđen sa iskazima saslušanih svjedoka B. C. i M. J., medicinskom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka koji potvrđuje nastanak i postojanje tjelesne ozljede - opeklina prvog stupnja.

5.1. Nadalje suprotno žalbenim navodima, saslušani svjedoci, posebice B. C., imali su konkretna i neposredna saznanja o inkriminiranom događaju, jer je ista svjedokinja imala neposredan kontakt sa privatnim tužiteljem nakon događaja, vidjevši da je na licu imao svježe opekline, dok je svjedok M. J. također potvrdio postojanje plikova i crvenila na licu, podlaktici i dijelu šake. Oba svjedoka uvjerljivo i identično iskazuju o nastanku tužiteljevih ozljeda i dinamici događaja, a što je nadalje utvrđeno i medicinskom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem vještaka, stoga tužitelj smatra da su žalbeni navodi optuženice paušalni i usmjereni na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti. Pri tome optuženica nije predložila nikakve dokaze kojima bi pobila navode privatnog tužitelja i koji bi doveli do drukčijeg utvrđenja činjeničnog stanja, posebice da je u vrijeme događaja bila kod roditelja u B. na K..

5.2. U povodu žalbenih navoda o nepostojanju dokaza da bi optuženica uopće bila prisutna u D., ističe se kako ista tijekom postupka nije predložila, niti dostavila bilo kakav dokaz koji bi doveo do drukčijeg utvrđenja činjeničnog stanja te isto navodi i potvrđuje prvostupanjski sud.

6. Ovo vijeće smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta za primjenu načela in dubio pro reo kako to neosnovano ističe žaliteljica, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka sa sigurnošću utvrdio sve odlučne činjenice te dao valjane i uvjerljive razloge kojima se vodio kod ocjene o egzistiranju istih, a koje su dovele do osuđujuće presude u odnosu na optuženicu, koja pritom nije predložila izvođenje nekih dokaza koji bi upućivali na kontradiktornosti ili nedorečenosti te nije bilo kakvih dvojbi za primjenu načela in dubio pro reo.

7. Stoga suprotno žalbenim navodima optuženice prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, što prihvaća i ovo vijeće.

8. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu na odluku o kazni, razmotrena je i izrečena kaznenopravna sankcija. Vijeće je smatralo da je izrečena uvjetna osuda dužinom kazne i rokom kušnje primjerena kaznenoj odgovornosti optuženice te je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosuđivanost kao olakotnu okolnost kod optuženice, dok otegotni okolnosti sud nije našao. Navedenom izrečenom uvjetnom presudom će doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.

9. Slijedom iznijetog, kako optuženica žalbom nije dovela u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene nikakve povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude te je na temelju članka 482. ZKP/08 žalba optuženice odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Sisku 25. siječnja 2024.

                                                                                                                      Predsjednica vijeća

                                                                                                                                 Melita Avedić, v.r.