REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 5018/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE & STEIERMARKICHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320. kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, protiv tuženice LO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-776/2022-2 od 25. kolovoza 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-490/2020-14 od 4. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-776/2022-2 od 25. kolovoza 2022. radi pravnog pitanja:

„Je li primitak izjave o prijeboju nužna pretpostavka da prijeboj bude proveden ili je za ostvarenje prijeboja dovoljno da jedna strana drugoj strani jednostavno izjavi da vrši prijeboj međusobnih tražbina, bez da je istovremeno dokazano da je druga strana izjavu o prijeboju primila ili da je na bilo koji drugi način bila obaviještena o podnesenoj izjavi o prijeboju?“

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-776/2022-2 od 25. kolovoza 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-490/2020-14 od 4. travnja 2022., a zbog dva pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u konkretnom stečajnom postupku, ali i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja se u suštini svode na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući po odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP za pravno pitanje navedene u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

4. Naime, u prijedlogu se u bitnom navodi da sudovi nižeg stupnja u ovom slučaju uzimaju kao relevantnu činjenicu da je tužitelj izjavu o prijeboju uputio tuženici preporučenom pošiljkom, ali ona tu izjavu nije primila jer je pošiljka vraćena s napomenom pošte: „Obaviješten, nije podigao pošiljku“, pri čemu se u obrazloženju prvostupanjske presude (što prihvaća i sud drugog stupnja) citira čl. 196. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22) prema kojem prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za prijeboj, nego tek izjavom o prijeboju (st. 1). Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao u trenutku kad su ispunile pretpostavke za prijeboj (st. 2). Izjava dakle djeluje retroaktivno (ex tunc). Stoga predlagatelj drži da do prestanka tražbina ne dolazi u trenutku izjave o prijeboju nego u trenutku kada su u prošlosti bili ispunjeni uvjeti za prijeboj (kada su se kompenzabilne tražbine „susrele“), pri čemu ne bi trebalo biti odlučno na koji način je izjava dana i kada je druga strana saznala o postojanju izjave (u ovom slučaju tuženica je očito saznala za postojanje izjave tek iz tužbe).

5. Tužitelj se u prijedlogu pozvao na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1422/16 od 14. siječnja 2017. u kojoj zauzet stav da je za nastanak prijeboja dovoljno da je izjava o prijeboju upućena drugoj strani i da za to postoji dokaz, a ne i da ju je druga strana primila i da se s tom izjavom suglasila. Time ukazuje na činjenicu da sudska praksa viših sudova o navedenom pitanju nije jedinstvena što je jedan od primjerice navedenih razloga iz čl. 385.a. st. 1. al. 2. ZPP za dopuštenost revizije.

6. Kako su zbog navedenog ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa