REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gž 4/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Heta Asset Resolution AG (ranije Hypo-Alpe- Adria bank international ag), 9020 Klagenfurt am Wörthersee, Alpen-Adria-Platz 1, Republika Austrija, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Rimcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mamić, Perić, Reberski, Rimac d.o.o. u Zagrebu, protiv 1-tuženika NŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Medoviću, odvjetniku u Dubrovniku, 2-tuženika malodobnog NŽZ iz [adresa] i 3-tuženice malodobne UŽ iz [adresa], 2-3 tuženici zastupani po 1-tuženiku kao zakonskom zastupniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-26/2019-3 od 23. siječnja 2019., kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ispravak presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-477/12 od 18. prosinca 2013., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba tužitelja i ukida se rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-26/2019-3 od 23. siječnja 2019. te se predmet vraća na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za ispravak presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-477/2012 od 18. prosinca 2013., pri čemu drugostupanjski sud navodi da, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda iznesenim u odluci broj Rev-827/2018 od 28. kolovoza 2018., nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 342. st. 1. ZPP za ispravljanje drugostupanjske presude jer navođenje NŽ kao 1-tuženika u drugostupanjskoj presudi nije posljedica pogreške u pisanju učinjene od strane suda jer se radi o imenu 1-tuženika kojeg je upravo tužitelj naznačio u tužbi te ga je kao takvog navodio tijekom trajanja prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja žalbu podnosi tužitelj, na temelju odredbe čl. 381. u vezi čl. 353. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog svih žalbenih razloga.
3. Ovdje valja reći da je pobijano rješenje doneseno u ponovnom postupku nakon što je Vrhovni sud RH rješenjem poslovni broj Rev x-743/2018 od 28. kolovoza 2018. ukinuo rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-477/12-10 od 7. lipnja 2017., kojim je prihvaćen prijedlog za ispravak presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-477/2012 od 18. prosinca 2013., te je ista ispravljena tako što je određeno da se u cijelom tekstu te presude dotadašnje ime 1-tuženika NŽ zamjenjuje s imenom N. Revizijski sud u navedenoj odluci navodi da je pobijano rješenje po svojoj pravnoj naravi prvostupanjsko rješenje doneseno od strane drugostupanjskog suda te da je u takvim procesnopravnim okolnostima, a kada je o prijedlogu za ispravak presude odlučivao županijski sud, predviđena sudska zaštita u vidu redovnog pravnog lijeka – žalbe, a ne revizije, jer je u pitanju prvostupanjsko rješenje kojim je županijski sud odlučio o prijedlogu tužitelja za ispravak presude, i kao takvo nema značaj rješenja kojim je pravomoćno dovršen postupak, a što je pretpostavka za dopuštenost revizije protiv rješenja drugostupanjskog suda (čl. 400. st. 1. ZPP-a).
3. Vrhovni sud RH je odlučio o podnijetoj žalbi kao o reviziji te istu odbacio kao nedopuštenu, rješenjem poslovni broj Rev 1309/2019-2 od 2. travnja 2019., navodeći da protiv pobijanog rješenja nije dopušteno podnošenje žalbe, već samo revizije kao izvanrednog pravnog lijeka (pozivajući se na shvaćanje Vrhovnog suda RH zauzeto na sjednici Građanskog odjela 14. veljače 2019.), stoga je podnesenu žalbu razmatrao kao reviziju te je, pozivajući se na odredbu čl. 400. st. 1. ZPP, naveo da se pobijanim rješenjem postupak pravomoćno ne završava, što znači da protiv tog rješenja nije dopušteno izjavljivanje revizije.
4. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2388/2019 od 12. travnja 2022. ukinuo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1309/2019-2 od 2. travnja 2019. i predmet vratio ovom sudu na ponovni postupak, ukazujući na proturječna rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ocjenjujući da je tužitelju uskraćeno pravo na pristup sudu. U odluci se navodi i da ZPP-om nije izrijekom propisano da protiv posebnog rješenja o ispravljanju presude nije dopuštena žalba, stoga Ustavni sud ocjenjuje da, kada je to rješenje doneseno u prvom stupnju, protiv njega je dopuštena posebna žalba u smislu čl. 348. st. 1. i čl. 378. st. 1. ZPP, kao i da u konkretnom slučaju županijski sud nastupa kao sud prvog stupnja.
5. Slijedom navedenog, valja ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv pobijanog rješenja (Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-26/2019-3 od 23. siječnja 2019. kojim je odbio prijedlog za ispravak presude toga suda).
6. Dakle, pobijano rješenje je donio drugostupanjski sud, ali se zapravo radi o prvostupanjskom rješenju donesenom od strane drugostupanjskog suda. Za takvu procesnu situaciju Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 14. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje: "Protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je taj sud po prvi put odlučivao o nekom pravnom pitanju (kada ne postoji prvostupanjsko rješenje) nije dopuštena žalba, već isključivo revizija kao izvanredni pravni lijek."
7. Međutim, polazeći od navedene odluke Ustavnog suda RH te odredbe čl. 77. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 99/99, 29/02, 49/02-pročišćeni tekst), prema kojoj je ovaj sud vezan izraženim pravnim stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenog u njegovoj ukidnoj odluci, Vrhovni sud Republike Hrvatske razmatrati će predmetnu žalbu tužitelja kao žalbu protiv prvostupanjske odluke (a ne kao reviziju).
8. Žalba tužitelja je osnovana.
9. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je podnio prijedlog za ispravak presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-477/2012 od 18. prosinca 2013., da se u cijeloj presudi ime 1-tuženika umjesto ĐŽ piše N. Naime, tužitelj je u tužbi podnesenoj 27. veljače 2001. i svim daljnjim podnescima kao 1-tuženika naznačio ĐŽ pok. U iz [adresa] JMBG: [jedinstveni matični broj građana], te su i prvostupanjski sud i drugostupanjski sud u presudama pod tim imenom naveli 1-tuženika.
10. Kao što je već naprijed navedeno, sud je pobijanom odlukom odbio prijedlog za ispravak jer navođenje imena 1-tuženika u drugostupanjskoj presudi nije posljedica greške u pisanju učinjene od strane suda, jer se radi o imenu 1-tuženika kojeg je upravo tužitelj naznačio u tužbi.
11. Žalbu podnosi tužitelj, na temelju odredbe čl. 381. u vezi s čl. 353. ZPP, zbog svih žalbenih razloga, navodeći da su sudovi u predmetnom postupku dopustili VŽ da poduzima radnje u postupku kao stranka (jer je u nekim podnescima naveden kao N) te da nisu radili razliku između NŽ i IŽ, odnosno da tijekom postupka nije bio sporan identitet tuženika IŽ, nego da je postojala pogreška u pisanju imena 1-tuženika. Navedeno da proizlazi iz činjenice da su u postupku ispravno navedeni jedinstveni matični broj građana i osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj]-tuženika IŽ, dakle nedvojbeno proizlazi da je 1-tuženik tijekom cijelog postupka N.
11. Pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci ne može se prihvatiti, jer je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici Građanskog odjela 14. veljače 2019., iz kojeg proizlazi da će sud ispraviti i pogrešku koja je posljedica dispozicije samih stranaka (u ovom slučaju ime 1- tuženika), u situaciji kada tijekom postupka uopće nije sporan stvarni identitet stranke. Identitet stranke moguće je utvrditi na više načina, a ne samo pomoću njezina imena.
12. Obzirom je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. točka 3. ZPP, uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu na ponovni postupak.
13. U ponovnom postupku sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem ovog suda, razmotriti će činjenice na koje je u ovoj odluci ukazano, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
Zagreb, 14. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
