REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 94/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica K. D., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i p. d.o.o. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i povratka na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž R-579/19-2 od 12. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1143/16-30 od 14. lipnja 2019., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da Odluka o otkazu ugovora o radu broj H3-311254-153-2016 od 31. ožujka 2016. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu broj H3-4434164-339-2014 od 1. siječnja 2015. nije dopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I.). Naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad, na radno mjesto Specijalist za upravljanje sustavima operativne podrške, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće radnom iskustvu, obrazovanju i sposobnosti tužitelja (toč. II.), te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. III.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan (toč. IV.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan, te tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu odluku preinačiti.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu od 1. siječnja 2015. na neodređeno vrijeme za radno mjesto Specijalist za upravljanje sustavima operativne podrške,
- da je tužitelju otkazan ugovor o radu dana 31. ožujka 2016. zbog poslovno uvjetovanih razloga tj. tuženik je odlučio izvršiti reorganizaciju smanjenjem broja izvršitelja na radnom mjestu Specijalist za upravljanje sustavima operativne podrške,
- da je tužitelj protiv te odluke pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, a potom i tužbu u ovom predmetu,
- da su na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj radili i drugi zaposlenici (J. B., M. B., J. I. i M. L.), dok je samo tužitelj utvrđen viškom,
- da se u obrazloženju odluke navodi da je tuženik prilikom utvrđivanja za radom kojeg radnika je prestala potreba primijenio kriterije iz odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje: ZR), kriterije za socijalni odabir propisane odredbom čl. 79. Kolektivnog ugovora tuženika od 15. siječnja 2015., te dodatni kriterij procjena učinak radnika za 2015.,
- da je u obrazloženju odluke tuženik propustio na transparentan način navesti podatke o usporednim radnicima (njihova imena i prezimena), primjeni kriterija iz odredbe čl. 115. st. 2. ZR kao i dodatnih kriterija, tako da nije vidljivo koji kriteriji i u kojem omjeru su imali prednost odnosno koliko bodova ili koliki postotak je donio svaki pojedini kriterij,
- da je tuženik namjeravani otkaz dostavio radničkom vijeću radi provođenja savjetovanja, koje je zatražio od tuženika dostavu dodatnih podataka o usporednim radnicima i primjeni kriterija,
- da tuženik tome nije udovoljio odnosno nije dostavio radničkom vijeću listu usporednih radnika i bodovanje po kriterijima za svakog radnika na radnom mjestu tužitelja, pa tako ni obrasce o procjeni učinka za tužitelja i za usporedive radnike za 2015., te se naposljetku radničko vijeće usprotivilo otkazivanju ugovora o radu tužitelju,
- da je u postupku utvrđeno da je tuženik izabrao da mu primarni kriterij za utvrđivanje viška radnika bude procjena učinka za 2015.,
- da je u takvoj situaciji tuženik bio dužan Radničkom vijeću objasniti na koji način je izvršio komparaciju svih radnika koji obavljaju iste poslove kao i tužitelj i svoju ocjenu učinka objasniti, kako u odnosu na elemente ocjenjivanja tako i odnosu na sve radnike kojima je dao prednost, odnosno dokazati da je utvrđene dodatne kriterije primijenio na jednak način prema svih radnicima, objektivno i transparentno,
- da kako tuženik to nije učinio, savjetovanje tuženika sa Radničkim vijećem nije provedeno na način kako je to propisano čl. 150. st. 4. ZR,
- da je iz navedenih razloga postupanje tuženika u donošenju pobijane odluke protivno odredbi čl. 115. st. 2. i čl. 150. ZR.
8. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključili su da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, obzirom u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, jer tuženik nije dokazao da ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu upravo tužitelju. Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuju da tuženik nije ni proveo postupak savjetovanja kod kolektivnog otpuštanja viška radnika u skladu s odredbama čl. 150. ZR.
9. Suprotno navodima revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu.
10. Pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu propuštanja tuženika na dostavu Radničkom vijeću relevantnih podataka potrebnih za preispitivanje dodatnih kriterija za odlučivanje o poslovno uvjetovanom otkazu pri postupku utvrđenja kolektivnog viška radnika i konkretnog otkazivanja Ugovora o radu.
11. Nesporno je pravo poslodavca da, pored onih kriterija u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR, uspostavi i dodatne kriterije kojima će se voditi pri odlučivanju o poslovno uvjetovanim otkazima, što je tuženik ovdje i učinio u smislu primjene bodovanja koje se temelji na procjeni radnog učinka tužitelja. No, jednom uspostavljeni, ti dodatni kriteriji moraju biti transparentni i dostupni radničkom vijeću, kako bi se tijekom postupka koji prethodi utvrđivanja kolektivnog viška i otkazivanja ugovora o radu o njima moglo Radničko vijeće barem očitovati.
12. Taj podatak, jednom konstituiran kao relevantni kriterij za odlučivanje o otkazu ugovora o radu, mora biti transparentan i dostupan kao predmet sagledavanja, ne samo na načelnoj razini njegovog postojanja, nego i sagledavanja njegove stvarne (bodovne) vrijednosti u konkretnom slučaju.
13. Time se ukazuje pravilnom ocjena nižestupanjskih sudova u pogledu nezakonitosti tijekom postupka u smislu odredbe čl. 150. ZR, što posljedično izaziva i nedopuštenost Odluke o otkazu Ugovora o radu u konkretnom slučaju.
14. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.
Zagreb, 14. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
