REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 188/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Eurocomex S.A. 43, Boulevard du Prince Henri L-1724 Luksemburg, OIB: 20036505636, Veliko vojvodstvo Luksemburga, zastupanog po punomoćniku Daliboru Valinčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Mladena Hrena iz Oroslavja, Zagorsko naselje 16/A, OIB: 74063083433, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Terešak & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i sklapanja ugovora, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2212/2022-2 od 13. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-470/20 od 12. travnja 2022., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije se odbacuju.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2212/2022-2 od 13. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-470/20 od 12. travnja 2022.
1.1. U odgovoru na prijedlog tuženika, tužitelj osporava navode i predlaže isti odbiti.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlozima za dopuštenje revizije određeno postavljena pravna pitanja za koja parnične stranke smatraju da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.
U odnosu na prijedlog tužitelja:
3. Tužitelj prvo i drugo postavljenim pitanjem problematizira pretpostavke stjecanja poslovnih udjela od strane imatelja dionica pri čemu navodi da o ovima Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzeo pravno shvaćanje što međutim, nije dostatan razlog važnosti.
3.1. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena ili
- ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.
3.2. Predlagatelj se iscrpljuje u obrazlaganju činjenica koje su nižestupanjski sudovi utvrdili u postupku a ne iznosi razloge zbog čega bi ta pravna pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Treće postavljenim pitanjem tužitelj drži da je onemogućen u raspravljanju pri čemu ukazuje na odluke revizijskog suda broj Rev 1070/2003-2 od 12. siječnja 2006. (u kojoj se navodi da se razlozi drugostupanjske presude temelje na činjenicama koje u prvostupanjskom postupku nisu bile utvrđene), Revr 1076/2015-2 od 5. travnja 2016. (u kojoj su sudovi primjenjivali odredbu čl. 373.a ZPP a što ovdje nije slučaj) i Rev 1692/1999-2 od 25. rujna 2002. (u kojoj nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka već pogrešna primjena materijalnog prava).
4.1. Navedeno međutim, ne koincidira stanju predmeta spisa jer nižestupanjski sud nije donio odluku pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP niti je svoju odluku temeljio na činjenicama koje nisu utvrđivane tijekom postupka već je obrazlagao ocjenu provedenih dokaza i u tom svjetlu ne/dokazanost relevantnih činjenica.
5. Nadalje, prema odredbi čl. 387. st. 2. ZPP u prijedlogu stranka mora jasno naznačiti razloge zbog kojih smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP (prema kojoj odredbi će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku), uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
5.1. Predlagatelj smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP slijedom čega je povrijeđeno njegovo ustavno i konvencijsko pravo vlasništva, te se pozvao i na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu „Company S. And T. V. Sweden“ od 11. studenog 1986. prema kojoj poslovni udjeli predstavljaju predmet prava vlasništva.
5.2. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio da time što je tužitelj zakonski imatelj dionica na donositelja nije automatski postao udjeličar u traženom postotku udjela, što podrazumijeva da tužitelju preostaje drugi pravni put za ostvarenje njegova prava.
6. Slijedom svega navedenog, proizlazi da tužitelj nije izložio odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, niti je učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, pa je njegov prijedlog valjao odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 1., 3., 4. i 5. ZPP.
U odnosu na prijedlog tuženika
7. Prvo postavljenim pitanjem tuženik problematizira postojanje pravnog interesa tužitelja za postavljanje tužbenog zahtjeva na utvrđenje imateljem dionica smatrajući da se radi o utvrđenju činjenica pri čemu dostavlja kao razlog važnosti odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-4454/2011-2 od 3. srpnja 2012. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2844/2007 od 11. listopada 2008. koje odluke uopće ne koincidiraju stanju spisa.
8. U odnosu na drugo postavljeno pitanje kojim se ispituje pravni temelj utvrđenja nositelja dionica te aktivna legitimacija, tuženik se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3678/2002 od 11. ožujka 2003. (donesenoj u postupku radi utvrđenja ništetnosti odluke glavne skupštine), koja se odluka također temelji na drugačijem činjeničnom utvrđenju i drugačijem tužbenom zahtjevu u odnosu na stanje predmetnog spisa.
9. Trećim pravnim pitanjem tuženik traži preispitivanje odgovornosti javnog bilježnika što međutim, nije predmet spora pa dostavljena odluka revizijskog suda broj Rev 895/2003-2 od 9. veljače 2005. nije usporediva.
10. Radi svega navedenog, prijedlog tuženika valjao je odbaciti pozivom na odredbu čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP.
Zagreb, 14. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
Broj zapisa: 9-30856-66752
Kontrolni broj: 04d3d-c0dd4-c99e7
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
