- 1 -              III Kr 148/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 148/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. K. zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2021., broj 24. K-2033/2019-39, i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2023., broj 10 Kž-379/2023-11, u sjednici održanoj 25. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se zahtjev osuđenog J. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2021., broj 24. K-2033/2019-39, i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2023., broj 10 Kž-379/2023-11, J. K. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. KZ/11., te je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine.

 

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik J. K., zbog razloga „... u vezi sa čl. 517. st. 1. toč. 1., 2., 3., ZKP, odnosno iz razloga predviđenih i opisanih u čl. 469. toč. 1. , 2., i 5., ZKP, kao i čl. 463. st. 1 toč. 1., 2., 6., i napose toč. 11. ZKP, te čl. 468. st. 2. i 3. ZKP, ali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ...“, te zaključuje kako je sve to „... u konačnici prouzročilo grube diskvalifikacije prava zajamčenih u čl. 3. Ustava Republike Hrvatske, čl. 14. Ustava, čl. 19. Ustava, čl. 26. Ustava, čl. 27. Ustava, čl. 28., čl. 29. st. 1. i 4. Ustava i nadasve čl. 48. st. 1. Ustava, te je dovelo do nepravične osude nedužnog okrivljenika ...“. Naposljetku, podnositelj predlaže „... u skladu s čl. 519. t. ZKP u cijelosti ukinuti pobijane akte, te u skladu s čl. 518. st. 5. ZKP prekinuti izvršenje pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu ...“.

 

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor sa tvrdnjom da je zahtjev neosnovan.

 

3.1. Odgovor je dostavljen osuđeniku.

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

5. Podnositelja se upućuje na odredbu čl. 517. st. 1. ZKP/08., kojom je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u čl. 469. toč. 1. do 4. ZKP/08., ili zbog povrede iz toč. 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta. Zahtjev se, nadalje, može podnijeti zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 9. i 10. ZKP/08., odnosno zbog povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08., ili zbog sudjelovanja u odlučivanja u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti, odnosno zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na raspravi upotrebljava svoj jezik i naposljetku, zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi, odnosno zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku ako je ta povreda mogla utjecati na presudu. Primjenom čl. 515. st. 1. ZKP/08., zahtjev se može podnijeti i ukoliko je osuđenik pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.

 

5.1. Zbog drugih se razloga ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti, o čemu će kasnije biti više riječi.

 

6. Podnositelj zahtjeva svoje nezadovoljstvo izrečenom bezuvjetnom kaznom zatvora, potpuno promašeno, paušalno i neargumentirano kvalificira teškom povredom prava na pravično suđenje.

 

6.1. U ovom su kaznenom postupku bile ispunjene sve opće pretpostavke načela pravičnosti. Ostvareno je pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke, te pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzeti i njezin protivnik. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda utemeljena na zakonitim dokazima. Naposljetku, drugostupanjski je sud dao razloge za svoju odluku koji nisu proizvoljni, već su dostatni i razumni.

 

6.2. Sadržaj ustavnog prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, ograničen je na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pravično suđenje obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (vidi rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022 od 30. studenog 2022., odlomak 9.). U tom smislu, pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni kako u odnosu na činjenični supstrat tako i u odnosu na izrečenu kaznu (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava D Tommaso protiv Italije (Vijeće) broj: 43395/09., od 23. veljače 2017.). Prema praksi navedenih sudova, povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi proizvoljni i očito nerazumni, a što ovdje očito nije bio slučaj.

 

7. Podnositelj, neistinito, tvrdi da je županijski sud kao drugostupanjski sud, postupio „... suprotno uputi Vrhovnog suda ...“.

 

7.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom, broj III Kr 144/2022-3. od 15. prosinca 2022., utvrdio kako je zahtjev osuđenog J. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude bio osnovan. Ukinuta je drugostupanjska odluka Županijskog suda u Zagrebu jer podnositelj, usprkos izričitom zahtjevu, nije bio uredno pozvan na sjednicu vijeća, pa je time bio uskraćen u realizaciji svoga zakonom propisanog prava.

 

7.2. Međutim, iz nove odluke Županijskog suda u Zagrebu, nedvojbeno, proizlazi da je ova povreda sanirana, jer je sjednica vijeća održana u nazočnosti podnositelja (putem audio-video uređaja) i njegovog branitelja, iz čega slijedi da je Županijski sud u Zagrebu otklonio povredu na koju mu je bilo ukazano odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

8. Podnositelj, neizravno, upire i na povredu iz čl. 517. st. 1. t. 2. ZKP/08., iznoseći tvrdnju kako drugostupanjski sud nije uzeo u obzir "... zahtjev za izuzeće sutkinje .... „. Ovu, navodnu, povredu u žalbi nije isticao. Odredbom čl. 517. st. 2. ZKP/08. je propisano kako se povrede iz čl. 517. st. 1. t. 2. i 3. ZKP/08. mogu isticati samo ako su bile istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude.

 

9. Protivno izričitoj i jasnoj odredbi citiranog čl. 517. st. 1. ZKP/08., iz zahtjeva se može iščitati kako podnositelj zahtjeva „... napose ...“ ukazuje na povredu čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08., te osporava i utvrđeno činjenično stanje. Naime, ovaj se izvanredni pravni lijek ne može podnijeti ni zbog, navodne, povrede čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08., niti se može podnijeti zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima.

 

10. Nije u pravu podnositelj kada, paušalno i neobrazloženo, upire na povredu kaznenog zakona. Pritom ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može iščitati kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Takve tvrdnje podnositelja zahtjeva su usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja u pokušaju da se izazove odluka suda trećeg stupnja, protivno zakonu i smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

11. Podnositelj zahtjeva nije u pravu niti kada tvrdi da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, jer je drugostupanjski sud “... propustio ocijeniti žalbene navode ...“.

 

11.1. Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08., ispitao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Iz sadržaja drugostupanjske odluke proizlaze odgovori na sve relevantne navode koje je osuđenik istaknuo u žalbi. S tim povezano, drugostupanjski sud je ustvrdio kako su, nasuprot žalbenim navodima, u pobijanoj presudi dani valjani razlozi o svim odlučnim činjenicama, a razumljiva izreka presude nije proturječna ni samoj sebi niti razlozima.

 

11.2. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

12. Podnositelj nije u pravu kada tvrdi da drugostupanjsko vijeće nije razmatralo dostavljene nove dokaze. Naime u podnesenim žalbama, kako to proizlazi iz spisa predmeta, nije bilo novih dokaza niti zapisnik pred vijećem drugostupanjskog suda sadrži utvrđenje o navodno novo istaknutim dokazima. Međutim, u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, podnositelj je priložio određenu dokumentaciju i ovjereni prijevod sa švedskog na hrvatski jezik.

 

12.1. Ukoliko se, doista, radi o novootkrivenim činjenicama ili novim dokazima, oni mogu biti predmet jednog drugog izvanrednog pravnog lijeka, ali ne zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

13. S obzirom na izloženo, primjenom čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08., odlučeno je odbiti zahtjev, a za prekid izvršenja kazne zatvora nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

 

Zagreb, 25. siječnja 2024.