REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 926/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Đ. iz Z. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika H.-Z. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 422/2020-6 od 19. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-639/2016-61 od 27. prosinca 2019., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-422/2020-6 od 19. rujna 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-639/2016-61 od 27. prosinca 2019.
2. Prijedlog je podnio zbog šest pravnih pitanja pozivom na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede temeljnih ljudskih prava.
3. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog osporio navode iz prijedloga za dopuštenje te je tražio trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP revizijski sud je ocijenio da prvo i peto postavljeno pitanje koja se odnose na to je li tužitelj imao saznanja o budućim bolovima i pogoršanoj funkciji šake kao i na to je li se tužitelj mogao odreći budućeg potraživanja po osnovi pogoršanog zdravstvenog stanja ako je prema navodu vještaka bilo za očekivati da će se tegobe kod tužitelja pogoršavati s obzirom na to da se radi o kroničnoj progresivnoj bolesti, ne predstavljaju pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, jer se njima preispituju ocjena i zaključci suda temeljeni na činjeničnim utvrđenjima u ovom postupku te stoga takva pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Niti treće pitanje o tome je li sud ispravno odredio zadatak vještaku u konkretnoj situaciji nije pravno pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP jer se ne odnosi na tumačenje neke odredbe materijalnog ili procesnog prava koje bi bilo primjenjivo na buduće situacije.
4.1. U odnosu na drugo pitanje o tome može li se smatrati nepotrebnim utvrđivati obim budućih bolova kada se pogoršanje moglo predvidjeti i šesto pitanje o tome je li se tuženik mogao nagodbom odreći budućeg potraživanja na ime razlike između plaće i mirovine kada je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje tužitelju određeno pravo na mirovinu, a opće je poznata činjenica da je invalidska mirovina manja od plaće, tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je tužitelj mogao predvidjeti obujam budućih bolova i pogoršanje funkcije šake odnosno da mu je u trenutku sklapanja nagodbe bio poznat i opseg štete koji se odnosi na visinu razlike između plaće i mirovine jer isto ne proizlazi iz činjeničnih utvrđenja u ovom postupku pa ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.2. Od odgovora na četvrto pitanje o tome može li predmet vještačenja biti vezan samo uz pogoršanje zdravstvenog stanja koje se nije moglo predvidjeti u trenutku zaključenja nagodbe, ne ovisi ishod spora jer je u ovom sporu predmet vještačenja i bilo utvrđivanje je li kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja pa niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.
6. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a valja reći da svaka nepravilnost i nezakonitost u radu nije povreda temeljnog ljudskog prava pri čemu treba imati u vidu da je funkcija Vrhovnog suda Republike Hrvatske ujednačavanje sudske prakse pa prema ocjeni ovog suda tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na žalbu i pravo na pravično suđenje.
7. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st.
4. ZPP-a odlučiti kao pod toč. II. izreke ovoga rješenja.
8. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 14. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
