Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
- 1 - I Kž 3/2024-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika S. M. zbog kaznenog djela iz čl. 185. st. 2. u vezi st. 1. Krivičnog zakona Republike Kosovo, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 11. prosinca 2023. broj Kv I-21/2023-9, te u smislu čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (''Narodne novine'', br. 178/04 – u daljnjem tekstu: ZOMPO), u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se žalba izručenika S. M. te se njezinim prihvaćanjem i po službenoj dužnosti, ukida pobijano rješenje u toč. I., III. i IV. Izreke te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. Potvrđuje se prvostupanjsko rješenje pod toč. II. izreke kojim je odbijena zamolba Republike Kosovo za izručenje S. M. radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od dvadeset dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, pod toč. I. izreke utvrđeno je postojanje zakonskih pretpostavki za izručenje stranca S. M. Republici Kosovo radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 185. st. 2. u vezi st. 1. Krivičnog zakona Republike Kosovo.
1.1. Pod toč. III. i IV. tog rješenja, određeno je da se stranac ne može izručiti niti progoniti za druga kaznena djela počinjena prije izručenja, sukladno načelu specijalnosti.
1.2. Nasuprot tome, pod toč. II. izreke tog rješenja, utvrđeno je da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje S. M. radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od dvadeset dana (ispravno: odbijena je molba za njegovo izručenje).
2. Izručenik podnosi žalbu po svom branitelju H. B., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, koji se ovdje, sukladno čl. 81. ZOMPO-a, primjenjuje, spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
4. Žalba izručenika razmatrana je u odnosu na odluku prvostupanjskog suda kojom su utvrđene pretpostavke za njegovo izručenje, dok je u odnosu na odluku kojom se izručenje odbija postupljeno po službenoj dužnosti, sukladno čl. 55. st. 1. ZOMPO-a.
U odnosu na odluku pod toč. I. izreke ovog rješenja
5. Žalba je osnovana.
6. U pravu je izručenik kada tvrdi da je pobijani dio izreke prvostupanjskog rješenja nerazumljiv, a obrazloženje tog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
6.1. Naime, pod toč. I. pobijanog rješenja, navodi se da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje S. M. (s osobnim podacima) Republici Kosovo radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 185. st. 2. u vezi st. 1. Krivičnog zakona Republike Kosovo.
6.2. Međutim, prvostupanjski je sud propustio navesti na temelju kojeg pravnog akta države moliteljice se izručenje traži. Stoga je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva jer ne sadrži bitan elemenat temeljem kojeg se kazneni progon protiv izručenika može individualizirati.
6.3. Osim toga, određenost kaznenog djela itekako je odlučna zbog poštivanja načela specijaliteta iz čl. 37. ZOMPO-a i čl. 14. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957. s dopunskim protokolima (''Narodne novine'' - međunarodni ugovori, br. 14/1994 – u daljnjem tekstu: Konvencija), koji propisi se ovdje primjenjuju.
7. Nadalje, obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži niti naznaku činjeničnog opisa kaznenog djela zbog kojeg se izručenje traži. Iako činjenični opis kaznenog djela nije obavezan sastojak izreke rješenja o izručenju, izostanak sažetog opisa barem u obrazloženju rješenja onemogućuje provjeru postojanja pretpostavki odnosno izostanak zapreka za izručenje (načelo teritorijalnosti, zastare, obostrane kažnjivosti, ne bis in idem …).
7.1. Stoga pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kako s pravom ukazuje žalitelj.
8. Osim toga, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4 . ZKP/08, utvrđeno je i da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge o postojanju osnovane sumnje o učinu predmetnog kaznenog djela, kao niti naznaku dokaza iz kojih takva sumnja proizlazi (prema odluci o pokretanju istrage protiv izručenika). Stoga se zakonska pretpostavka za izručenje iz čl. 35. st. 1. toč. 7. ZOMPo-a, ne može ispitati.
9. Posljedicom navedenih propusta, pobijani dio odluke prvostupanjskog suda treba ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, sukladno čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08.
10. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja, imajući u vidu nedostatke na koje mu je ovdje ukazano, ako utvrdi da su ispunjene pretpostavke za izručenje, u izreci rješenja naznačiti pravni akt na temelju kojeg je zatraženo izručenje (nalog za uhićenje Osnovnog suda u Prizrenu-Ogranak suda Suva Reka broj Kp-99/2022 od 1. rujna 2022., odluka Osnovnog tužilaštva Prizren broj PP/II-829-9/2022 od 26. svibnja 2022. o pokretanju istrage protiv izručenika), a u obrazloženju tog rješenja izložiti će bitna obilježja kaznenog djela iz kojih se može utvrditi radi li se o kaznenom djelu koje je kažnjivo i po domaćem pravu, je li to djelo počinjeno izvan teritorija Republike Hrvatske, navesti će i ocijeniti dokaze koji upućuju na postojanje osnovane sumnje te obrazložiti nepostojanje i drugih zakonskih zapreka za izručenje, o čemu treba navesti valjane i dostatne razloge. Pri tome, odluku o odgodi izručenja u smislu čl. 60. ZOMPO-a treba navesti u izreci rješenja, neovisno o prethodno donesenom rješenju od 27. listopada 2023. br. Kv I -21/2023. Naime, prema čl. 19. Konvencije, predaja tražene osobe može biti odgođena tek nakon donošenja odluke o izručenju.
U odnosu na odluku pod toč. II. izreke ovog rješenja
11. Postupajući sukladno čl. 55. st. 1. ZOMPO-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti preispitao odluku suda prvog stupnja kojom je odbijeno izručenje stranca S. M. radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od dvadeset dana te je utvrdio da je ta odluka pravilna i zakonita.
11.1. Naime, prema čl. 34. st. 3. ZOMPO-a, izručenje radi izvršenja sankcije lišenja slobode može se odobriti kada se, uz ostvarenje drugih uvjeta, radi o izvršavanju pravomoćno izrečene kazne koja je odmjerena u trajanju od najmanje četiri mjeseca.
11.2. Budući da se izručenik traži radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od dvadeset dana, to navedena pretpostavka u konkretnom slučaju nije ostvarena.
11.3. Izuzeci propisani u čl. 34. st. 4. ZOMPO-a i čl. 2. st. 2. Konvencije odnose se na izručenja radi vođenja kaznenog postupka, a ne radi izvršenja kazne, o čemu se ovdje konkretno radi.
12. Stoga je, sukladno čl. 55. st. 1. ZOMPO-a, trebalo potvrditi rješenje Županijskog suda u Karlovcu u odnosu na toč. II. izreke tog rješenja i odlučiti kao u izreci.
Ranko Marijan, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.