REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 913/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J., OIB …, iz M., koju zastupa punomoćnica A. S., odvjetnica u R., protiv tuženice Z. b. d.d., Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3810/2022-3 od 3. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-626/2021-16 od 18. srpnja 2022., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3810/2022-3 od 3. studenoga 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj P-626/2021-16 od 18. srpnja 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pet pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
''1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO- počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?
2. Smatra li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?
3. Smatra li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?
4. Ima li mjesta primjeni članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09 – dalje u tekstu: ZZP/07) u pojedinačnim sudskim postupcima (izravna primjena odluka u Kolektivnom postupku), kada je odluka nacionalnog suda u Kolektivnom postupku donesena na temelju predugovorne dokumentacije (oglasi i reklamni materijali) bez ispitivanja okolnosti u kojima su vođeni pregovori te opsega pruženih informacija prije sklapanja ugovora, a i stav je nacionalnog suda u Kolektivnom postupku da su informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne samo za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača i da se sudovi u Kolektivnom postupku nisu time bavili?
5. Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja resititucijski zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u doba kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan kredita?“
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio pet pravnih pitanja te je naznačio brojne odluke kao razloge važnosti (Rev-256/2014. od 13. lipnja 2018., Revx-961/14 od 26. siječnja 2016, Rev-2781/11 od 16. lipnja 2015. i mnoge druge).
4. Prvo, drugo i treće nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-2221/8 od 17. rujna 2019. i druge, a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
5. Za četvrto naznačeno pitanje predlagatelj nije iznio dostatne razloge važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se nije pozvao na odluke u kojima je u odnosu na tako postavljeno pitanje izravno odgovoreno odnosno izraženo pravno shvaćanje. S tim u vezi valja još dodati da tuženik nije naznačio odgovarajuće postupovnopravno pitanje koje bi se odnosilo na zaključak sudova da pojedine dokaze nije ni bilo potrebno provoditi.
6. U odnosu na peto naznačeno pitanje (koje se odnosi na neprihvaćanje prigovora prijeboja) treba istaknuti da tuženik takav zahtjev tijekom postupka nije podnio stoga o tom pitanju ne ovisi odluka u sporu.
7. Slijedom iznesenog ovaj sud je ocijenio da u ovoj pravnoj stvari sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP nije riječ o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP stoga je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
