REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 596/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. L. iz Z., OIB … , zastupanog po punomoćniku I. F., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Z. e. t. d.o.o., Z., OIB … , zastupanog po punomoćniku S. Š., odvjetniku iz Odvjetničkog društva K. & p. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2739/2022-2 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2942/19-106 od 13. srpnja 2022., na sjednici održanoj 14. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2739/2022-2 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2942/19-106 od 13. srpnja 2022. postavljajući slijedeća pitanja:

"1. Da li je poslodavac prilikom donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a da bi se ista kasnije potvrdila valjanom na sudu po tužbi radnika, dužan držati se samo činjenica, okolnosti i slučaja za koje je saznao u trenutku donošenja odluke te kasnijih dokaza i činjenica koje je radnik iznio kao svoju obranu u postupku povodom radnikova zahtjeva za zaštitu prava, a ne i nekih drugih, nekoliko godina kasnije iznesenih novih, činjenica i dokaza?

2. Da li svjedodžba kao javna isprava ima veću snagu dokaza od dopisa škole od koje je ta svjedodžba trebala potaknuti, a koji je također javna isprava, a za koju ta škola tvrdi da je nevjerodostojna?

3. Postoji li diskrecijsko pravo poslodavca da nakon iznesenih dokaza u postupku izvanrednog otkazivanja po zahtjevu za zaštitu prava radnika ipak drži da je uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa zbog gubitka povjerenja nije moguć?“ navodeći da su postavljena pravna pitanja važna za odluku u sporu kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu jer o istima Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo pravi stav, dok u pogledu tumačenja odlučnih činjenica na koje se odnose postavljena pitanja pobijana odluke odstupa od pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženih u odlukama Revr 284/17, Revr 289/09 i Rev 574/17)."

2. Odgovorom na prijedlog tužitelj osporava navode iz prijedloga i predlaže da se isti odbije i podnosi zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP jer odgovor na ista ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa je tako i pozivanje na različitu sudsku praksu povezano sa drugačijim činjeničnim utvrđenjima u svakom pojedinom predmetu. Stoga je i pozivanje tuženika na drugačije odluke ovoga suda neutemeljeno jer se iste odnose na konkretna činjenična utvrđenja u svakom pojedinom predmetu. U odnosu na drugo postavljeno pitanje odgovor daje sam Zakon jer prema odredbama ZPP ne proizlazi da određen dokaz ima jaču dokaznu snagu od drugog dokaza, a u konkretnom slučaju sudovi su prilikom odlučivanja imali u vidu da je svjedodžba javna isprava, kao i da je potvrda škole da je svjedodžba nevjerodostojna također javna isprava i u skladu sa time su primjenjivali pravilo o teretu dokazivanja (čl. 230. i 219. ZPP) kojom prilikom su imali uzeli u obzir i odluku donijetu u upravnom sporu. Također pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja iznijetog u činjenično podudarnoj situaciji (Rev 1215/16-4 od 31. listopada 2017.).

4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP u svezi sa čl. 385.a ZPP odlučeno je kao u izreci.

5. Kako odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije potreban trošak za vođenje parnice na temelju čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 14. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.