REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 499/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Š. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., protiv tuženika D. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1727/2018-2 od 8. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-5114/15 od 5. travnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj P- 5114/15 od 5. rujna 2019., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1727/2018- 2 od 8. travnja 2019. u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-5114/15 od 5. travnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj P-5114/15 od 5. rujna 2019. pod točkom I. izreke, se odbija.

r i j e š i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1727/2018- 2 od 8. travnja 2019. u dijelu kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj P-5114/15 od 5. travnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj P-5114/15 od 5. rujna 2019. pod točkom II. izreke, se odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj temeljem pravnog posla (kupoprodaje) stekao pravo vlasništva na nekretnini – dvosobnom apartmanu koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč.br. 550/5 upisanoj u zk.ul.br. 2734 k.o. B., a za koji poseban dio je izvršen upis u poduložak br. 6., te čini samostalnu uporabnu cjelinu, pobliže opisan kao: 6. ETAŽA 81/1000, Posebni dio zgrade – u naravi stan u etaži prvog kata neto površine 47,37 m2 u grafičkom dijelu označen zelenom bojom i oznakom S5, sporedni dio – pridružen balkon površine 2,92 m2, označen u grafičkom prijedlogu zelenom bojom i oznakom BALKON, pridružen balkon površine 12,33 m2, označene u grafičkom prijedlogu zelenom bojom i oznakom BALKON i pridruženo parkirno mjesto površine 12,50 m2, označeno u grafičkom prijedlogu zelenom bojom i oznakom PM 5 te da je tuženik dužan trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišne knjige, kao što je odbijen i njegov zahtjev da se naloži tuženiku da mu nekretnine preda slobodne od osoba i stvari (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 54.937,50 kuna (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem ispravljena je prvostupanjska presuda.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) koja se na temelju odredbe članka 53. stavak 4. u svezi s odredbom članka 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11 – dalje: ZIDZPP/11) primjenjuje na ovaj spor, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer se pobijana presuda može ispitati. Obrazloženje presude sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje odluke.

7.1. Tužitelj u reviziji ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 190. stavak 1. ZPP koja da je učinjena u postupku pred prvostupanjskim sudom, a zatim i pred drugostupanjskim sudom kada je propustio sankcionirati istu, čak štoviše u obrazloženju presude drugostupanjski sud navodi da je u konkretnom slučaju tužitelj mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

7.2. Prema odredbi članka 190. stavak 1. ZIDZPP/11 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 102. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 25/13 – dalje: ZIDZPP) tužitelj može do zaključenja glavne rasprave preinačiti tužbu.

7.3. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe rješenjem od 20. veljače 2018. istaknutu na ročištu (list 72 spisa), time da u obrazloženju presude navodi da u tom stupnju postupka to ne bi bilo svrsishodno (za konačno rješenje odnosa među strankama), a kojoj preinaci tužbe se tuženik protivio.

7.4. Slijedom izloženoga, za zaključiti je da u postupku pred nižestupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 190. stavak 1. ZPP koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, pravilno su sudovi postupili kada nisu u okolnostima konkretnog slučaja dopustili preinaku tužbe jer navedeno i po ocjeni ovoga suda ne bi bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a k tomu tuženik se protivio preinaci tužbe. U takvoj situaciji, navod drugostupanjskog suda da je tužitelj mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka umjesto pravilno do zaključenja glavne rasprave nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

7.5. Nadalje, tužitelj u reviziji iznosi niz činjeničnih navoda kojima u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak sudova o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva. Takvi činjenični navodi tužitelja izneseni u reviziji, ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tih navoda jer prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je temeljem pravnog posla (kupoprodaje) stekao pravo vlasništva na nekretnini, zahtjev da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva te nekretnine na ime tužitelja, kao i zahtjev da mu istu nekretninu preda u posjed.

8.1. Nesporno je da tužitelj tužbom traži utvrđenje da je na temelju pravnog posla stekao pravo vlasništva, te da taj pravni posao predstavlja Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 20. travnja 2007. koji je sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja, za nekretninu sagrađenoj na kč.br. 550/5 upisanoj u zk.ul.br. 2734 k.o. B. – u naravi dvosobni apartman sa sporednim dijelovima.

9. Odbijen je zahtjev tužitelja da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, jer nižestupanjski sudovi zaključuju da se pravo vlasništva na temelju pravnog posla kojeg su sklopile stranke stječe tek upisom u zemljišne knjige, pa je tužitelj, osnovano mogao tražiti samo izdavanje tabularne isprave radi uknjižbe prava vlasništva, a nikako i zahtjev za utvrđenjem niti zahtjev za trpljenjem upisa.

10. Po shvaćanju ovoga suda pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe članka 119. stavak 1. i članka 120. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) kada je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja na utvrđenje da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 20. travnja 2007.

11. Naime, odredbom članka 119. stavak 1. ZDSP propisano je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije.

12. Odredbom članka 120. stavak 1. ZVDSP propisano je da se pravo vlasništva na nekretnini stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

13. U konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kupac nekretnine ovdje tužitelj, koji tu nekretninu nije uspio upisati u zemljišne knjige nije ni postao njenim vlasnikom, jer se pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u zemljišne knjige (članak 120. ZVDSP) ispunjenjem pretpostavki i to postojanje valjanog pravnog osnova i upisa u javnu knjigu. U konkretnom slučaju tužitelj ima samo valjani pravni osnov na temelju kojeg je kupio spornu nekretninu, pa samo na osnovu toga nije ni stjecatelj vlasništva.

14. Slijedom navedenoga deklaratorni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva nije osnovan, a o čemu je istovjetno pravno stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (primjerice Rev-x 978/2017-2 od 2. srpnja 2019., Rev-2783/1999 od 23. travnja 2003., Rev-97/2009 od 23. listopada 2013.).

15. Nadalje, da bi tužitelj ishodio upis prava vlasništva u zemljišne knjige trebao je postaviti obvezno pravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave. Naime, zahtjev za izdavanje tabularne isprave ima temelj u obvezno pravnom odnosu, a trpljenje upisa prava vlasništva u stvarno pravnom odnosu stranaka, što znači da se radi o zahtjevima koji proizlaze iz različite materijalnopravne osnove stjecanja prava vlasništva.

16. Kako dakle, tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine i da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva te nekretnine na ime tužitelja.

17. Isto tako, pravilno su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine. Prema odredbi članka 161. stavak 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Kako tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine, te kako niti tvrdi niti dokazuje da bi po nekom drugom osnovu imao pravo na posjed predmetne nekretnine, to su dakle, pravilno nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine.

18. Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci presude.

19. Tužitelj revizijom pobija i odluku o troškovima parničnog postupka. Međutim, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

20. Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

21. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe članka 400. stavak 1. ZPP reviziju tužitelja u odnosu na troškove postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 14. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.