Povrv-437/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja HPK, Z., O . : …, zastupana po

pun. J. Š. V., odvj. u S., protiv tužene M. B., S.,

O.: …, zastupana po pun. T. L., odvj. u S.,

radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja K. J., odvjetničke vježbenice

kod odvj. J. Š. i zamjenice punomoćnika tužene M. L., odvj. u S.,

objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi JB M. R. iz S. broj Ovrv-7809/2022 od 27. 4. 2022. kojim je naloženo

tuženoj da u roku 8 dana isplati tužitelju iznos od 1.441,37 EUR (10.860,00 kn) uvećano za zakonske zatezne kamate koje na pojedini mjesečni iznos od 7,96 EUR teku 16. u mjesecu počev od 16. 12. 2006. (prva rata) od 16. 12. 2021. (posljednja rata) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,88 EUR (187,50 HRK) s istom kamatnom stopom propisanom odredbom čl. 29. ZOO-a, koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, pa se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti.

II.Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 8.837,50 kn/1.172,94 EUR.

Obrazloženje

1.Kod JB M. R. iz S. zaprimljen je 28. 3. 2022.

prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave HPK

protiv ovršenice M. B. radi isplate iznosa od 10.860,00 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 60,00 kn do isplate, za razdoblje od 16. 12. 2006. do 16. 12. 2021.

2.Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja JB M. R. odredila je predloženu ovrhu i obistinila ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka od 187,50 kn.

3.Protiv prednjeg rješenja o ovrsi JB M. R. broj Ovrv-

7809/2022 ovršenica je 17. 5. 2022. izjavila prigovor odbijajući isto u cijelosti te ističući prigovor zastare prava i prigovor zastare samog potraživanja. Ističe kako nije u obvezi plaćati članarinu ovrhovoditelju jer su prema odredbi čl. 35. Zakona o psihološkoj djelatnosti članarinu dužni plaćati psiholog i psiholog vježbenik, koji obavlja psihološku djelatnost dok ona ne obavlja takvu djelatnost budući obnaša dužnost ravnateljice OŠS od 20. 7. 2011.

4.Odlučujući po prigovoru ovršenice ovaj sud je rješenjem broj Ovrv-7809/22 od 18. 5. 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi M. R., JB

iz S. od 27. 4. 2022. u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupljen parničnom odjelu ovog suda pozivom na odredbu čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (NN RH broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, dalje: OZ).

5.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ispisa tražbine tužitelja za utuženo razdoblje, izvoda otvorenih stavaka tužitelja od 31. 12. 2021., ugovora o radu zaključenog između OŠS i tužiteljice od 20. 7. 2011. i 21. 7.

2016. i izvoda iz registra članova PK, odluke o visini članarine

HPK za 2021., 2022. i 2019.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tužiteljica obvezna podmiriti tužitelju mjesečnu članarinu za utuženo razdoblje od studenog 2006. do studenog 2021., te s tim u vezi je li osnovan prigovor zastare, odnosno prigovor zastare prava naplate utuženog potraživanja.

8.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je tužiteljica član HKP od 30. 10. 2006. pod

reg. brojem 1355, što proizlazi iz izvoda iz registra članova HPK K. 740-11/21-01/31 od 29. rujna 2022.,

- kako tužiteljica nije podmirivala obveze prema komori u vidu plaćanja mjesečne članarine za utuženo razdoblje od studenog 2006. do studenog 2021. u mjesečnom iznosu od 60,00 kn,

- kako je tužena zaposlena kao ravnateljica OŠS u

S. od 20. 7. 2011. što proizlazi iz ugovora o radu zaključenih 20. 7. 2011. i 21. 7. 2016., s time da su oba ugovora zaključena na određeno vrijeme od 5 godina.

9.Prema odredbi čl. 26. Zakona o psihološkoj djelatnosti (NN 47/2003) važećem u vrijeme učlanjenja tužiteljice u K., HPK je strukovna samostalna organizacija hrvatskih psihologa koja čuva ugled, čast i prava psihologa i psihologa vježbenika, skrbi da psiholozi i vježbenici savjesno i u skladu a zakonom obavljaju poslove, te promiče i usklađuje njihove zajedničke interese pred državnim i drugim tijelima u zemlji i inozemstvu i pruža stručnu pomoć i zaštitu, a psiholozi koji obavljaju psihološku djelatnost se obvezno udružuju u K. kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe.

10.Prema odredbi čl. 33. istog zakona K. vodi imenik psihologa i psihologa vježbenika, a imenici, upisnici i evidencije koje vodi su javne knjige, odnosno izvadci iz imenika i drugih evidencija predstavljaju javne isprave, dok je odredbom čl. 35. propisano da su psiholog i psiholog vježbenik koji obavlja psihološku djelatnost dužni uredno plaćati članarinu i podmirivati druge obveze prema Komori, a visina članarine utvrđuje se Odlukom S. K..

11.Prema odredbi čl. 24. Zakona o psihološkoj djelatnosti (NN 98/19) na koju se tužitelj poziva, o zahtjevu za upis u upisnik članova K. i brisanje iz tog upisnika odlučuje K. rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, dok je odredbom čl. 4. kako je član K. dužan podmirivati obveze prema K., a visina članarina utvrđuje se odlukom S.K. jednom godišnje uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi.

12.Odredbom čl. 9. istog Zakona propisano je na koji način ovlaštenom psihologu prestaje pravo na obavljanje psihološke djelatnosti, a jedan od predviđenih načina je i njegov zahtjev, no o prestanku prava na obavljanje psihološke djelatnosti odlučuje Komora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba.

13.Jednako je u pogledu stjecanja i gubitka na obavljanje psihološke djelatnosti normirano i odredbom čl. 9. Zakona o psihološkoj djelatnosti (NN 98/19 i 18/22), te su odredbom čl. 19. do 36. istog Zakona normirana prava i obveze HPK kao samostalne i neovisne strukovne organizacije

psihologa u RH na identičan način kao što je to normirano odredbama prethodnih zakona iz 2003. i 2019.

14.Imajući u vidu naprijed citirane odredbe i činjenicu da je tužiteljica prema izvodu iz registra članova HPK od 29. 9. 2022. upisana kao

član K. od 30. 10. 2006. pod brojem 1355, koji izvod predstavlja javnu ispravu u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi, to po mišljenju ovog suda tužiteljici samim zapošljavanjem na mjesto HPK psihološkoj komori, a time niti obveza plaćanja članarine.

Tužiteljica je u smislu odredbe čl. 9. Zakona o psihološkoj djelatnosti nakon zapošljavanja mogla podnijeti zahtjev za prestanak članstva u K. što nije učinila, pa se stoga na nju odnose sva prava i obveze koje imaju članovi HPK.

15.Tužena je istakla prigovor zastare i zastare prava predmetnog potraživanja koji je tužitelj djelomično prihvatio na način da je podneskom od 6. 7. 2022. smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu za sva potraživanja starija od tri godine od dana podnošenja ovršnog zakona, čemu se tužena usprotivila te je zatražila da sud meritorno odluči o cjelokupnom tužbenog zahtjevu.

16.Prema odredbi čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11,

148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane.

17.Kako tužena u konkretnom slučaju nije pristala na djelomično povlačenje tužbe, to je u smislu naprijed citirane odredbe čl. 193. valjalo odlučiti o prigovoru zastare i prigovoru zastare prava utuženog potraživanja.

18.Nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o povremenoj tražbini koja zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja u smislu odredbe čl. 226. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/93, 7/96, 112/99, 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

19.Nadalje, prema odredbi čl. 227. ZOO-a pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijeva za 5 godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine.

20.Odredbom st. 2. istog čl. propisano je da kad zastari pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare.

21.Imajući u vidu činjenicu da najstarije potraživanje u konkretnom slučaju dospijeva 16. 12. 2006. i da je ovršni prijedlog tužitelja zaprimljen kod javnog bilježnika 28. 3. 2022., razvidno je kako je od dospjelosti najranije neplaćene naknade do podnošenja ovršnog prijedloga prošlo više od 5 godina, pa je sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi čl. 227. ZOO-a nastupila zastara prava, a s tim u vezi i zastara plaćanja svih neisplaćenih naknada s osnova članarine, pa tako i onih prema smanjenom tužbenom zahtjevu.

22.Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao u izreci.

23.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženoj je obistinjen trošak kako slijedi: sastav prigovora od 11. 5. 2022., sastav podneska od 25. 7. 2022., pristup na ročišta od 29. 9. 2022., 17. 11. 2022., po 100 bodova, pristup na ročište od 14. 3. 2023. 50 bodova, odnosno ukupno 6.750,00 kn uvećano za 1.687,50 kn PDV, tako da trošak zastupanja iznosi 8.437,50 kn. Tuženoj pripada i trošak pristojbe prigovora protiv rješenja o ovrsi od 400,00 kn, tako da ukupni trošak iznosi 8.837,50 kn/1.172,94 EUR.

U Splitu, 14. ožujka 2023.

S U D A C

Vica Roščić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka i