Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - I Kž 1/2024-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika D. F. zbog kaznenog djela iz čl. 211. st. 1. i 3. u vezi s čl. 20. st. 1. Kaznenog Zakonika Republike Slovenije (u daljnjem tekstu: KZ Republike Slovenije), odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. listopada 2023. broj Kv II-1486/2023-4 (Kir 1187/2013), u sjednici vijeća održanoj dana 25. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Žalba izručenika D. F. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, pod toč. I izreke, na temelju čl. 38. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (''Narodne novine'', broj 178/04 - u daljnjem tekstu: ZOMP), dopušteno je provođenje kaznenog postupka protiv slovenskog državljanina D. F. zbog kaznenog djela iz čl. 211. st. 1. i 3. u vezi čl. 20. st. 1. KZ Republike Slovenija pred Okružnim sudom u Celju broj IV K-61188/2019 povodom optužnice Okružnog državnog tužiteljstva Celje broj Kt-21950/2019 od 20. prosinca 2021.
1.1. Pod toč. II izreke, određeno je da se D. F. ne smije progoniti, kazniti niti izručiti drugoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, sukladno načelu specijaliteta iz čl. 37. ZOMP-a.
2. Protiv tog rješenja žali se izručenik po svom branitelju M. K. iz Odvjetničkog društva K. & p. d.o.o., ''zbog svih zakonom predviđenih razloga'', s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i spis vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Temeljem čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), koji se ovdje, sukladno čl. 81. ZOMP-a primjenjuje, spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno treba reći da je slovenski državljanin D. F. već izručen pravosudnim tijelima Republike Slovenije dana 8. srpnja 2013. radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od devet godina te zbog vođenja kaznenih postupaka pred Okružnim sudom u Celju i Okružnim sudom u Ljubljani zbog kaznenih djela iz čl. 234.a st. 1. u vezi čl. 25. KZ Republike Slovenije i drugih. Budući da se tada nije odrekao načela specijaliteta, to je u međuvremenu riješeno više dodatnih zamolbi Republike Slovenije za izručenjem u smislu čl. 38. ZOMP-a i čl. 14. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca od 1957., s dopunskim protokolima (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', broj 14. od 1994. - u daljnjem tekstu: Konvencija), koji propisi se ovdje primjenjuju. Naime, u vrijeme odlučivanja o prvotnoj zamolbi za izručenje D. F. (rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj II Kv 848/13 od 28. svibnja 2013.), primijenjene su odredbe ZOMP-a budući da tada još nije stupio na snagu Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (''Narodne novine'' broj 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/18, 70/19 i 141/20 - u daljnjem tekstu: ZPSKS - EU). Taj zakon, naime, u članku 41. ZPSKS - EU regulira postupak davanja suglasnosti za osobe koje su izručene temeljem europskog uhidbenog naloga, što ovdje nije slučaj. Zbog toga, iako se radi o pravosudnoj suradnji između dvije države članice EU, na postupak davanja suglasnosti i dalje treba primijeniti odredbu čl. 38. ZOMP-a, a ne čl. 41. ZPSKS - EU, kako se to pogrešno citira u zamolbi Okružnog suda u Celju.
5.1. Utoliko nije osnovan niti paušalni navod žalbe da je pri donošenju odluke suda prvog stupnja pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6. Nadalje, žalbom se tvrdi da obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ''sud je utvrđivao činjenice krajnje selektivno i nekritički''.
6.1. Pogrešan je stav žalitelja da eventualna primjena čl. 35. st. 2. ZOMP-a predstavlja odlučnu činjenicu o kojoj je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dužan navesti razloge. Naime, mogućnost preuzimanja progona od strane Republike Hrvatske diskrecijske je prirode te ne predstavlja uvjet za odlučivanje o izručenju. Ovo tim više jer niti izručenik, kao slovenski državljanin koji tamo ima prebivalište, ne tvrdi da bi njegova socijalna rehabilitacija u Republici Hrvatskoj bila prikladnija.
7. Isto tako, promašena je tvrdnja žalbe o povredi čl. 9. st. 1. i čl. 52. st. 1. i 2. ZOMP-a time što stranac u postupku dodatne zamolbe za izručenje nije saslušan te mu je povrijeđeno pravo na branitelja.
7.1. Nasuprot tome, izručeniku je u prethodnom postupku njegovog izručenja postavljen branitelj u čijoj je nazočnosti saslušan. Isti branitelj ga i sada zastupa u postupku dodatne zamolbe za izručenje. Prema čl. 38. ZOMP-a, u postupku davanja odobrenja za kazneni progon protiv već izručene osobe, ne primjenjuju se odredbe članaka 52. st. 1. i 2. ZOMP-a, već isključivo odredbe čl. 34., 35. i 37. tog Zakona. Jednako je propisano i u čl. 41. ZPSKS - EU koji izrijekom navodi da se odluka o davanju suglasnosti donosi bez prethodnog ispitivanja tražene osobe. Slijedom toga, saslušanje izručenika, a niti druge odredbe na koje žalba ukazuje, ne primjenjuju se u ovom postupku, kako je žalitelju već ukazano u obrazloženju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 603/2016 od 23. studenog 2016.
8. S tim u vezi neosnovani su i daljnji prigovori žalbe o povredi prava na žalbu iz čl. 9. st. 4. i 56. st. 2. ZOMP-a te čl. 6. st. 2. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te s tim povezanim odredbama Zakona o kaznenom postupku.
9. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su temeljem dokumentacije dostavljene od strane države moliteljice ispunjeni svi zakonski uvjeti iz čl. 34. i čl. 35. ZOMP-a jer je identitet izručenika nedvojbeno utvrđen, radi se o obostrano kažnjivim djelima za koje zastara nije nastupila niti su počinjena na teritoriju Republike Hrvatske te ne postoje ostale zapreke iz čl. 35. ZOMP-a pa je odluka o dodatnoj zamolbi za izručenje u svemu zakonita i pravilna.
10. S obzirom da navodi žalbe nisu ostvareni, a ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Ranko Marijan, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.