Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 7 Kž-185/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. J., zbog kaznenih djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), razbojništva u pokušaju iz čl. 230. st. 1. u vezi sa čl. 34.KZ/11 i teške krađe iz čl. 229. st. 1. i 2. KZ/11, a u vezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, broj: KO-DO-238/2021 od 25. siječnja 2023. i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj: K-289/2021 od 1. listopada 2021., a objavljene 4. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba okrivljenog K. J. te se povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed gornje odluke žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj: K-289/2021 od 1. listopada 2021., a objavljene 4. listopada 2021., okrivljeni K. J. proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela u stjecaju i to pod toč. I) izreke kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. 1), kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz čl. 230. st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. 2) i kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 228. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom pobijane presude pod toč. 3), pa se okrivljeniku za kazneno djelo razbojništva, opisano pod toč. 1) utvrđuje kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za kazneno djelo razbojništva u pokušaju opisano pod toč. 2) utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca i za kazneno djelo teške krađe opisano pod toč. 3) utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te se okrivljenik temeljem čl. 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec, a na temelju čl. 56. i 57. KZ/11 okrivljenom K. J. se izriče djelomična uvjetna osuda za dio kazne u trajanju 7 mjeseci, te se određuje da se taj dio kazne neće izvršiti ako okrivljenik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. srpnja 2021., kada je uhićen, do 1. listopada 2021., kada mu je istražni zatvor ukinut.
3. Temeljem čl. 69. KZ/11 okrivljenom K. J. se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
4. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), obvezuje se okrivljenika da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenih isplati Valentini Ljekaj iznos od 1.000,00 kuna i B. Đ. iznos od 200,00 kuna.
5. Temeljem čl. 149. st. 6. ZKP/08 okrivljenik se oslobađa plaćanja troškova postupka, isti padaju na teret državnog proračuna.
6. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni K. J. po branitelju M. Č., odvjetniku iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda preinači u pogledu visine kaznene sankcije, podredno, da drugostupanjski sud istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
6.1. Žali se i Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, zbog odluke o kazni, te je predložilo da se pobijana presuda u pogledu odluke o kazni preinači na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, tj. stroža kazna.
7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
8. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
9. Žalba okrivljenika je osnovana zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.
10. U pravu je žalitelj, tj. okrivljeni K. J. kada tvrdi da su počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a koje nalazi u tome što pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a to se prije svega odnosi na činjenicu da ne sadrži ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza.
10.1. Povodom žalbe okrivljenika ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je utvrdio da je izreka pobijane presude nerazumljiva, te u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu okolnosti da nije obrazloženo subjektivno obilježje, odnosno odnos okrivljenika prema predmetnim kaznenim djelima koja mu se stavljaju na teret, a čime su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
10.2. Naime, pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog počinjenja tri kaznena djela koja su uvodno precizirana, tj. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom pod toč. I), razbojništva u pokušaju iz čl. 230. st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11, činjenično opisano izrekom pod toč. II) i teške krađe iz čl. 229. st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom pod toč. III), te mu je prvostupanjski sud za kazneno djelo razbojništva iz toč. I) utvrdio kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, za kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz toč. II) kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, a za kazneno djelo teške krađe iz toč. III) kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te primjenom odredbi o stjecaju na temelju čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec, te nakon toga, po čl. 56. i 57. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da je naveo za dio kazne u trajanju 7 (sedam) mjeseci, te se određuje da se taj dio kazne neće izvršiti ako okrivljenik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da mu je po čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.
10.3. Odredba čl. 57. KZ/11 propisuje djelomičnu uvjetnu osudu pa tako u st. 1) se navodi cit: "Sud može počinitelju koji je osuđen na novčanu kaznu ili kaznu zatvora u trajanju većem od jedne, a manjom od tri godine izreći uvjetnu osudu za samo dio kazne, ako ocijeni da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.", a pod st. 2) se navodi cit: "Neuvjetovani dio kazne zatvora mora iznositi najmanje šest mjeseci, a najviše jednu polovinu izrečene kazne.".
10.4. Iz naprijed navedenog proizlazi da izreka presude, kada se nekome izriče djelomična uvjetna osuda, mora glasiti da se najprije izrekne neuvjetovani dio kazne, a nakon toga uvjetovani dio kazne.
10.5. Kako je u ovdje konkretnom slučaju prvostupanjski sud u izreci presude propustio izreći neuvjetovani dio kazne zatvora, to je izreka presude nerazumljiva i kao takva se ne može ispitati.
10.6. Iz navedenog proizlazi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
10.7. Nadalje, počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koja se sastoji u tome da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, uvidom u obrazloženje pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud u svom obrazloženju nije naveo ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza, a kako to osnovano u žalbi ističe okrivljenik. 10.8. Naime, čl. 459. st. 5. ZKP/08 propisuje da će sud navesti činjenice koje stranke nisu osporile, a izložit će zbog kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zbog kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka itd. U ovdje konkretnom slučaju u pravu je žalitelj kada navodi da u pobijanoj presudi prvostupanjski sud nije dao ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza, pa je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i zbog toga se ne može pobijana odluka ispitati.
10.9. Isto tako, ovaj drugostupanjski sud je, postupajući po službenoj dužnosti, utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a što se odnosi na okolnosti da u pobijanoj presudi nije obrazloženo subjektivno obilježje, odnosno odnos okrivljenika prema predmetnim kaznenim djelima koja mu se stavljaju na teret i za koja je proglašen krivim.
10.10. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje nikakve razloge o krivnji, a krivnja je odlučna činjenica kaznenog djela zbog kojeg je okrivljenik proglašen krivim i osuđen u prvostupanjskoj presudi. To iz razloga što je prvostupanjski sud propustio uopće obrazložiti subjektivno obilježje djela, a navedena okolnost je itekako bitna.
10.11. Naime, prema odredbi čl. 23. KZ/11 sadržaj krivnje sastoji se od ubrojivosti, namjere ili nehaja i o svijesti o protupravnosti (ili barem mogućnosti te svijesti). Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ne daje nikakve razloge niti o ubrojivosti niti obliku krivnje (namjera ili nehaj), a niti o svijesti o protupravnosti djela. Takvo temeljno odsustvo razloga o odlučnim činjenicama (krivnja) tim više je prisutno što je okrivljenik proglašen krivim zbog tri kaznena djela, pa je prvostupanjski sud bio dužan obrazložiti sadržaj krivnje i razloge o kojim se oblicima krivnje radi.
10.12. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud posebno upućuje prvostupanjski sud da krivnja nije samo odlučna činjenica koja se odnosi na kazneno djelo, već je krivnja i temelj kaznenopravne sankcije, odnosno odluke o kazni, te neiznošenje razloga o krivnji čini prvostupanjsku presudu "defektnom" i u odnosu na odluku o kazni.
10.13. Kako je prvostupanjski sud ostvario bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 to je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
10.14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve provedene dokaze, otklonit će prije svega povrede na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, posebnu pažnju posvetit će utvrđivanju i ocjeni svih onih činjenica koje se odnose na postupovne povrede na koje mu je ukazano ovom odlukom, te će, temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, a savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza, donijeti novu odluku koju će ovaj put valjano i obrazložiti, a sve u smislu čl. 459. ZKP/08.
11. Uslijed gore navedenog žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je bespredmetna.
12. Zbog navedenog, temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08, riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 14. ožujka 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent, v. r.
