REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-6089/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja TALARIA d.o.o. za poslovanje nekretninama, OIB 24450125292, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka d.o.o., Zagreb, Ivana Lučića 2A, protiv tuženika ANASTASIA d.o.o., Šibenik, Nikole Vladanova 2, OIB 25262176492, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, Ante Starčevića 7, radi isplate iznosa od 28.273,00 kn / 3.752,48 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-122/2021-13 od 10. studenog 2021., 14. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-122/2021-13 od 10. studenog 2021. u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj Povrv-122/2021-13 od 10. studenog 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alise Kale iz Šibenika, Stjepana Radića 79a, poslovni broj Ovrv-131/2021 od 19. ožujka 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.273,08 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.481,25 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 18,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.066,50 kn (točka III. izreke), te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.815,50 kn (točka IV. izreke).

2. Tuženik je protiv točaka I. i III. izreke te presude podnio žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući da je naloženo plaćanje predmetnog iznosa tužitelju na temelju ništetnog ugovora o posredovanju, jer je ugovor o posredovanju sklopljen između tužitelja i tuženika u usmenom obliku. Ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka, te ističe da je sukladno odredbi članka 15. stavka 2. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina propisan pisani oblik sklapanja ugovora o posredovanju u prometu nekretninama, te se u žalbi poziva na izraženo shvaćanje u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2339/2013, prema kojem svaki ugovor koji je sklopljen suprotno odredbi članka 15. stavka 2. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina je ništetan i pravna osoba koja bi u takvom ugovoru bila posrednik ne bi imala pravo na naknadu. Osim toga, ističe kako je prvostupanjski sud propustio točno utvrditi činjenično stanje, a zbog čega da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka, jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o trošku spora, i vodeći računa o razlozima zbog kojih je dopušteno pobijati presudu u sporu male vrijednosti (članak 468. stavci 1. i 2. ZPP).

6. Prvenstveno valja istaknuti da se tuženik poziva i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi članka 502. stavka 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti pa se na osnovi odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj s obzirom na žalbene navode da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i valjane razloge za prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao posrednika za isplatu iznosa od 28.273,08 kn s osnove posredničke naknade na temelju ugovora o posredovanju sklopljenim s tuženikom kao nalogodavcem.

9. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o posredovanju pri kupoprodaji/najmu nekretnine u usmenom obliku. Ocijenio je neosnovanim prigovor tuženika da se radi o ništetnom ugovoru jer nije sklopljen u zakonom propisanom obliku, budući da je utvrdio da među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokaza u spisu, da je ugovor o posredovanju u cijelosti ispunjen, s obzirom na to da je tužitelj kao posrednik doveo u vezu tuženika kao nalogodavca s društvom Cinger Zagreb d.o.o. i da je ugovor između njih sklopljen. Stoga je pozivom na odredbu članka 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) zaključio da se taj ugovor smatra valjanim iako nije sklopljen u pisanom obliku i da tužitelj sukladno odredbi članka 28. stavka 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama („Narodne novine“ broj: 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19; dalje: ZPPN) i čl. 844. ZOO-a ima pravo zahtijevati posredničku naknadu upravo u visini iz predmetnog računa.

10. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da odredba čl. 15. ZPPN-a nije prisilan propis i da iz odredbi ZPPN-a ne proizlazi ništetnost ugovora o posredovanju kojem nedostaje pisani oblik, te da je s obzirom na činjenicu da je ugovor o posredovanju u onom dijelu koji se odnosi na karakterističnu činidbu ugovora u cijelosti ispunjen došlo do osnaženja ugovora, odnosno da su se ispunile pretpostavke iz odredbe članka 294. ZOO-a da bi se ugovor smatrao pravno valjanim iako nije sklopljen u pisanom obliku.

11. Prema tome, na utvrđene činjenice je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo obvezavši tuženika da ispuni svoju obvezu i isplati tužitelju posredničku naknadu za izvršeno posredovanje, kao i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO-a.

12. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a tuženik odluku u tom dijelu pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari i nije je posebno osporavao.

13. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao i razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 14. ožujka 2023.

Sudac

Ružica Omazić

Broj zapisa: eb316-0cb87

Kontrolni broj: 0e001-bc856-fea93

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.