Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-132/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. I. I. A., OIB: …,

Š., zastupanog po odvjetniku N. G., odvjetniku iz Z., protiv ovršenika P. S., OIB: …, iz Č., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-906/2019-46 od 18. siječnja 2023., 14. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja te se ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-906/2019-46 od 18. siječnja 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja zaključkom je uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a rješenjem je odgodio ovrhu po službenoj dužnosti do pravomoćnog dovršetka postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu te pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Ovrhovoditelj u žalbi tvrdi da pobijano rješenje ne sadrži nikakvo obrazloženje temeljem kojih odredaba i kojim razlozima se sud rukovodio pri odlučivanju o odgodi ovrhe te tvrdi da je na taj način sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje: OZ).

4.1. Ispitujući pobijano rješenje u smislu tako iznesenog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da su žalbene tvrdnje neosnovane jer je sud obrazložio u točki 11. obrazloženja pobijanog rješenja da je odgodio ovrhu po službenoj dužnosti dok se ne odluči je li ovrha dopuštena, budući da je ovršenika uputio na parnicu radi nedopustivosti ovrhe i to zbog toga što je sud ocijenio da bi odredbe Ugovora o kreditu, kojeg je ovršenik kao potrošač zaključio i koji predstavlja ovršnu ispravu, mogle biti nepoštene, a time i ništetne. Po ocjeni ovog suda takvo obrazloženje je dostatno i bilo ga je moguće ispitati zbog čega su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je u ovom postupku doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika na temelju Ugovora o kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovršenika koji je solemniziran po javnom bilježniku B. A. iz O. pod brojem OV- 3298/2007 od 15. ožujka 2007., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja. Pobijano rješenje sud je donio po službenoj dužnosti, postupajući po zaključku donesenom na sastanku građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. prema kojem je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe s obzirom da je ocijenio da bi odredbe ugovora koji predstavlja ovršnu ispravu mogle biti ništetne zbog toga što su nepoštene te je zbog toga zaključkom uputio ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe u ovom predmetu nedopuštenom. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja pozvao se i na pravno shvaćanje izraženo u predmetu Suda Europske unije broj C-407/2018 (Kuhar protiv Slovenije) te na Smjernice za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Sud je radi ispitivanja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, kao ovršne isprave, zakazao ročište, međutim, na ročište nisu pristupili ni ovrhovoditelj ni ovršenik, a sud utvrđuje da se ovršenik nije niti pisanim putem izjasnio o tome želi li ostati vezan ništetnim odredbama Ugovora. Po ocjeni suda ta činjenica ne može se smatrati odreknućem od zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi, odnosno izjavom ovršenika kao potrošača da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama. S obzirom da je ovršenika uputio na pokretanje parnice radi mogućnosti dokazivanja da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu, koji predstavlja ovršnu ispravu, nepoštene, odnosno ništetne, sud je također po službenoj dužnosti odgodio ovrhu do dovršetka parnice radi nedopustivosti ovrhe.

6. Po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja je donoseći pobijano rješenje za sada pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Sud EU je u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a Addiko bank d.d.), u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 65. stav 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, a da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

7.1. Obzirom da je Sud Europske unije u presudi broj C-407/18, dakle, utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno- pravnoj situaciji, kao u konkretnom slučaju, vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne Direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, pravilno je sud prvog stupnja po službenoj dužnosti ispitivao ništetnost odnosno nepoštenje Ugovora o kreditu, koji je ovršna isprava, te je pravilan zaključak suda prvog stupnja da bi mogao i po službenoj dužnosti odgoditi ovrhu neovisno o odredbama nacionalnog prava sadržanim u članku 65. stavak 1. OZ-a, zbog čega su žalbene tvrdnje ovrhovoditelja o tome da sud može donijeti rješenje o odgodi ovrhe samo uz kumulativno ispunjenje uvjeta iz članka 65. stavak 1. OZ-a neosnovane.

7.2. Međutim, po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja nije mogao po službenoj dužnosti ovrhu odgoditi do okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ne navodeći pritom pod kojim brojem se ta parnica vodi, odnosno, u vrijeme kada parnica, na koju je ovršenik upućen zaključkom, još nije niti pokrenuta, jer u rješenju o odgodi ovrhe sud mora jasno navesti do kojeg vremena odgađa ovrhu kako bi stranke znale do kada će ovrha biti odgođena, odnosno kada će se nastaviti u smislu odredbe članka 71. stavak 1. OZ-a, koja propisuje da će se odgođena ovrha nastaviti po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je određena. Tek kada parnica bude pokrenuta, tada je moguće po službenoj dužnosti odgoditi ovrhu, jer prema Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zbog obveze kontrole nepoštenih uvjeta u potrošačkim ugovorima sud po službenoj dužnosti može donositi i druge mjere kada je to potrebno za djelotvornost zaštite od nepoštenih uvjeta u potrošačkim ugovorima.

8. Iz obrazloženih razloga žalbu ovrhovoditelja trebalo uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi člankom 21. stavak 1. OZ-a.

9. U ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrdit će je li ovršenik pokrenuo parnicu na koju je upućen zaključkom od 18. siječnja 2023. nakon čega će ponovno ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe po službenoj dužnosti u smislu pravnih stavova iznesenih u ovoj odluci.

Koprivnica, 14. ožujka 2023.

Sutkinja

Tatjana Kučić v. r.