REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 781/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. u Z., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice L. V., OIB: ..., glavne urednice portala m.hr M. a. Z., Z., koju zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u Z., radi objave ispravka, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 92/2021-2 od 9. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3167/17-32 od 23. listopada 2020., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se djelomično preinačavaju presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-92/2021-2 od 9. veljače 2021. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3167/17-32 od 23. listopada 2020., u dijelu zahtjeva za objavu ispravak informacije objavljene o tužitelju 12. listopada 2017. na www... i u odluci o troškovima postupka i sudi:

Nalaže se glavnoj urednici portala m.hr M. a. Z., Z., L. V. iz Z., OIB: ..., u prvom, a najkasnije u drugom izdanju elektroničke publikacije www... na temelju presude, objaviti ispravak informacije objavljene o tužitelju 12.10.2017. na www... pod naslovom „Propadanje rektorova protektorata“, a koji glasi:

1. Nije točno kako je jedina prava ideologija koja vlada na S. u Z. klijentelistička hobotnica koja već godinama buja te ruši ono malo ugleda i kvalitete što je S. ostalo.

2. Nije točno kako je V. P. uz pomoć S. S. iz F. vijeća izbacio studentske predstavnike, na fakultet doveo zaposlenike privatne zaštitarske tvrtke da ga brane od tobožnjih „terorističkih prijetnji“ od strane pobunjenih studenata, a vrata fakulteta bezobrazno je zatvorio za sve njegove zaposlenike i studente.

3. Nije točno kako se nad F. f. i H. s. počelo provoditi institucionalno nasilje koje se nikada prije nije pokazalo u ovako čistom obliku.

4. Nije točno kako je pročelnik H. s. M. G. zabranio obraćanje studentskih predstavnika novoj generaciji upisanih studenata - i to onih studentskih predstavnika koji su se u zadnjih godinu i pol dana aktivno borili za vlastiti fakultet, a protiv korumpiranih radnji sveučilišnih čelnika. Na hrvatskim studijima se studentima nikada nije onemogućena sloboda govora pa im tako nije onemogućeno niti držanje govora na uvodnom predavanju za brucoše H. s. Na uvodnom predavanju za brucoše H. s. govor je održao student poslijediplomskog studija povijesti V. Š. kao najstariji član novoizabranog saziva S. z.

5. Nije točno kako se na H. s. udara na studentska prava u vidu slobodnog izražavanja i obraćanja mlađim kolegama.

6. Nije točno kako se na H. s. u zadnje tri godine nije moglo adekvatno raditi na sadržaju i kvaliteti nastave upravo zbog navedene institucionalne krize i institucionalnog nasilja.

7. Nije točno da sveučilišnim čelnicima kvaliteta nastave na H. s. uopće nije predstavljala relevantan kriterij, niti činjenica što su studiji u reakreditacijskom vrednovanju ocijenjeni kao najbolje visoko učilište humanističko-društvenog usmjerenja u Hrvatskoj.

8. Nije točno da se na S. u Z. nisu slušale niti želje studenata po pitanju statusa H. s. te kako puno je drugih, bitnijih faktora igralo ulogu, primjerice prijava za plagijat nekolicine profesora s odjela za filozofiju protiv tadašnjeg ministra obrazovanja P. B., inače interesno povezanog s rektorom i ostatkom klike.

9. Nije točno da se studente H. s. standardnim i već dobrano izlizanim floskulama pokušavalo uvjeriti da to neće značiti ništa za njihovo studiranje i diplome koje će steći na kraju studija, te da sveučilišna vrhuška namjerava srozati status studija bez ikakvog obzira na želje studenata.

10. Nije točno da je S. S. u Z. potpuno okoštala struktura i dobro podmazana glasačka mašinerija.

11. Nije točno da na razini S. u Z. vlada netransparentna i klijentelistička kadrovska politika te potpuno nedemokratsko odlučivanje o istoj.

12. Nije točno da se na H. s. opet počinje raditi na daljnjem gušenju autonomije i pokušaju zaustavljanja studentskog rada i aktivizma.

13. Nije točno da je M. G. zabranio studentima da govore pred brucošima na početku nove akademske godine. Na uvodnom predavanju za brucoše H. s. govor je održao student poslijediplomskog studija povijesti V. Š. kao najstariji član novoizabranog saziva S. z.

14. Nije točno kako je jedina prava ideologija koja vlada na S. u Z. klijentelistička hobotnica koja već godinama buja te ruši ono malo ugleda i kvalitete što je S. ostalo.

15. Nije točno da je S. potrebno očistiti od korupcije i klijentelizma. Navodi i insinuacije iz predmetnog članka netočni su te su izneseni samo s ciljem daljnjeg difamiranja u javnosti naše stranke te narušavanja njezinog ugleda i digniteta.

II. Nalaže se tuženici L. V. da tužitelju S. u Z. naknadi troškove postupka u iznosu od 2.110,27 Eur/15.899,82 kn, u roku od 15 dana.

III. Revizija tužitelja u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Obvezuje se tuženik L. V. iz Z., OIB: ..., u prvom, a najkasnije u drugom izdanju elektroničke publikacije www... na temelju presude, objaviti ispravak informacije objavljene o tužitelju dana 12.10.2017. na www... uz povezivanje s linkom tog ispravka s informacijom koja je o tužitelju objavljena dana 12.10.2017. pod naslovom „Propadanje rektorova protektorata“, a koji glasi:

1. Nije točno kako je jedina prava ideologija koja vlada na S. u Z. klijentelistička hobotnica koja već godinama buja te ruši ono malo ugleda i kvalitete što je S. ostalo.

2. Nije točno kako je V. P. uz pomoć S. S. iz F. v. izbacio studentske predstavnike, na fakultet doveo zaposlenike privatne zaštitarske tvrtke da ga brane od tobožnjih „terorističkih prijetnji“ od strane pobunjenih studenata, a vrata fakulteta bezobrazno je zatvorio za sve njegove zaposlenike i studente.

3. Nije točno kako se nad F. f. i H. s. počelo provoditi institucionalno nasilje koje se nikada prije nije pokazalo u ovako čistom obliku.

4. Nije točno kako je pročelnik H. s. M. G. zabranio obraćanje studentskih predstavnika novoj generaciji upisanih studenata - i to onih studentskih predstavnika koji su se u zadnjih godinu i pol dana aktivno borili za vlastiti fakultet, a protiv korumpiranih radnji sveučilišnih čelnika. Na hrvatskim studijima se studentima nikada nije onemogućena sloboda govora pa im tako nije onemogućeno niti držanje govora na uvodnom predavanju za brucoše H. s. Na uvodnom predavanju za brucoše H. s. govor je održao student poslijediplomskog studija povijesti V. Š. kao najstariji član novoizabranog saziva S. z.

5. Nije točno kako se na H. s. udara na studentska prava u vidu slobodnog izražavanja i obraćanja mlađim kolegama.

6. Nije točno kako se na H. s. u zadnje tri godine nije moglo adekvatno raditi na sadržaju i kvaliteti nastave upravo zbog navedene institucionalne krize i institucionalnog nasilja.

7. Nije točno da sveučilišnim čelnicima kvaliteta nastave na H. s. uopće nije predstavljala relevantan kriterij, niti činjenica što su studiji u reakreditacijskom vrednovanju ocijenjeni kao najbolje visoko učilište humanističko-društvenog usmjerenja u Hrvatskoj.

8. Nije točno da se na S. u Z. nisu slušale niti želje studenata po pitanju statusa H. s. te kako puno je drugih, bitnijih faktora igralo ulogu, primjerice prijava za plagijat nekolicine profesora s odjela za filozofiju protiv tadašnjeg ministra obrazovanja P. B., inače interesno povezanog s rektorom i ostatkom klike.

9. Nije točno da se studente H. s. standardnim i već dobrano izlizanim floskulama pokušavalo uvjeriti da to neće značiti ništa za njihovo studiranje i diplome koje će steći na kraju studija, te da sveučilišna vrhuška namjerava srozati status studija bez ikakvog obzira na želje studenata.

10. Nije točno da je S. S. u Z. potpuno okoštala struktura i dobro podmazana glasačka mašinerija.

11. Nije točno da na razini S. u Z. vlada netransparentna i klijentelistička kadrovska politika te potpuno nedemokratsko odlučivanje o istoj.

12. Nije točno da se na H. s. opet počinje raditi na daljnjem gušenju autonomije i pokušaju zaustavljanja studentskog rada i aktivizma.

13. Nije točno da je M. G. zabranio studentima da govore pred brucošima na početku nove akademske godine. Na uvodnom predavanju za brucoše H. s. govor je održao student poslijediplomskog studija povijesti V. Š. kao najstariji član novoizabranog saziva S. z.

14. Nije točno kako je jedina prava ideologija koja vlada na S. u Z. klijentelistička hobotnica koja već godinama buja te ruši ono malo ugleda i kvalitete što je S. ostalo. 15. Nije točno da je S. potrebno očistiti od korupcije i klijentelizma.

Navodi i insinuacije iz predmetnog članka netočni su te su izneseni samo s ciljem daljnjeg difamiranja u javnosti naše stranke te narušavanja njezinog ugleda i digniteta.“ te je naloženo tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 8.437,50 kn sa zateznim kamatama od 23. listopada 2020. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za objavu ispravka netočnih informacija objavljenih o tužitelju 12. listopada 2017. na www... pod naslovom „Propadanje rektorova protektorata“. U revizijskom stupnju postupka sporno je, je li objavom tužiteljevog ispravka tuženica postupila u skladu s obvezom propisanom odredbom čl. 41. st. 1. i 4. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM).

7. Revizijski sud je osporenu presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Tužitelj u reviziji, između ostalog, ističe i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ističući tvrdnju o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a. Kod toga tužitelj ističe da drugostupanjski sud obrazloženje pobijane presude temelji na proturječnim navodima te izvodi pogrešne i pravno neutemeljene zaključke čime je izreka proturječna obrazloženju presude i da nije postupio temeljem načela savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza.

9. Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koji tužitelj ističe u reviziji jer je pobijana presuda jasna te su navedeni dostatni razlozi iz kojih se može utvrditi zbog čega drugostupanjski sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Tako navedeni razlozi nisu u suprotnosti sa stanjem spisa u odnosu na utvrđene činjenice, a drugo je pitanje je li pravilan zaključak drugostupanjskog suda u odnosu na primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje. Slijedom navedenog, nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Suprotno tvrdnji revidenta i ocjena izvedenih dokaza izvedena je na način predviđen odredbom čl. 8. ZPP-a pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je u elektroničkoj publikaciji www... 12. listopada 2017. objavljen članak autorice A. G. pod naslovom „Propadanje rektorova protektorata“;

- da je tužitelj podnio zahtjev za ispravak objavljene informacije na temelju čl. 40. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM), na koji zahtjev je tuženica reagirala na način da je 25. listopada 2017. objavila tekst pod naslovom „Pišem ti pismo: od rektora B., s ljubavlju, M.-u“ ispod kojeg je objavljen tekst, koji nije sadržaj zahtjeva tužitelja, a glasi: „Temeljem čl. 2. st. 3. Zakona o elektroničkim medijima, a u vezi čl. 40. Zakona o medijima, objavljujemo pismo koje nam je u svojstvu opunomoćenika S. u Z. i njegovog rektora D. B., uputio odvjetnik M. M. Sukladno Zakonu, pismo, odnosno ispravak, objavljujemo u cijelosti, bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Pismo dolazi kao reakcija na tekst A. G. „Propadanje rektorova protektorata“ objavljenog 12.10.2017. godine na m.hr. Iznimno nas raduje uspostava komunikacije sa S. u Z., barem u ovom minimalnom obliku. Također se nadamo da ovom objavom pridonosimo ukupnoj medijskoj praksi zemlje u kojoj je razmjerno čest slučaj, posebice kod komercijalnih medija, da se objava ispravka, propisana predmetnim zakonima, redovito izbjegava. Pismo ide kako slijedi.“ te je u nastavku objavljen sadržaj tužiteljeva zahtjeva za ispravak objavljene informacije.

11. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da je tuženica takvom izvršenom objavom ispravka na zahtjev tužitelja postupila u skladu s odredbom čl. 41. st. 1. ZM-a, a da činjenica da se iza naslova „Pišem ti pismo: od rektora B., s ljubavlju M.-u“ nalazi još tekst, kako je to naprijed navedeno, nije narušena zakonska obveza tuženice vezano za objavu ispravka i način objave ispravka, kao ni smisao objave i način vršenja iste, a da je tužitelj trebao ponovno tražiti ispravak u smislu odredbe čl. 42. st. 3. ZM-a ako je smatrao da mu je objavom ispravka uz navedeni naslov i komentara tog ispravka ponovno povrijeđeno pravo vezano uz ZM-a.

12. Drugostupanjski sud na temelju istog utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je tuženica objavom ispravka postupila u skladu s obvezom propisanom odredbom čl. 41. st. 1. ZM-a, jer nije izmijenila sadržaj samog teksta ispravka, a niti ga dopunila te ga je objavila na istovrijednom mjestu elektroničke publikacije www..., dok naslov „Pišem ti pismo: od rektora B., s ljubavlju M.-u“ po ocijeni drugostupanjskog suda nije stvar nekog novog zahtjeva za ispravak, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, niti tekst koji slijedi iza naslova ne dovodi u pitanje sadržaj u cijelosti objavljenog ispravka.

13. Tužitelj u reviziji u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom ukazuje da tuženica objavljenim ispravkom informacije nije postupila u skladu s obvezom propisanom odredbom čl. 41. st. 1. ZM-a jer iz naslova teksta „Pišem ti pismo: od rektora B., s ljubavlju M.-u“ nije vidljivo da se radi o ispravku, a sadrži i uvod u obliku komentara tuženice, koji tužitelj nije naveo u zahtjevu za objavu ispravka netočne informacije, slijedom čega da se tekst objavljen 25. listopada ne može smatrati objavom ispravka u smislu navedene zakonske odredbe.

14. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava je osnovan.

15. Prema odredbi čl. 40. st. 1. ZM-a svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Svrha ispravka je ispravljanje netočnih i nepotpunih informacija.

16. Odredbom čl. 41. st. 1. ZM-a propisano je da se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Također je propisano da ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno dijela informacije na koji se odnosi, a ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku te se bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti među reagiranjima ili pismima čitatelja, odnosno gledatelja ili slušatelja.

17. Slijedom navedenog, odredba čl. 41. st. 1. ZM-a nalaže da se ispravak mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku s tim da se u smislu odredbe čl. 42. st. 3. ZM-a ne može zajedno s ispravkom objaviti i komentar tog ispravka ili odgovor na ispravak.

18. Zaključak je drugostupanjskog suda da objavljenim ispravkom pod naslovom „Pišem ti pismo: od rektora B., s ljubavlju M.-u“ kao i tekstom ispod naslova (koji tužitelj nije naveo u zahtjevu za objavu ispravka) ne dovodi u pitanje sadržaj u cijelosti objavljenog ispravka pa da su time u cijelosti ispunjene pretpostavke iz čl. 41. st. 1. ZM-a.

19. Ovaj sud ne prihvaća takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda jer objavom ispravka pod takvim naslovom i s tekstom ispod naslova u obliku komentara tuženice uz objavu ispravka ne može kompenzirati činjenicu da objavljeni ispravak nije objavljen sukladno kogentnoj pravnoj normi iz čl. 41. st. 1. ZM-a, koja propisuje obvezu glavnog urednika da ispravak mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku, niti je dopušteno glavnom uredniku da zajedno s ispravkom objavi i komentar tog ispravka ili odgovor na ispravak (čl. 42. st. 3. ZM).

20. S obzirom na izloženo slijedi zaključak da se cilj i svrha čl. 40. st. 1. ZM-a - ispravak netočne ili nepotpune informacije - može postići samo poštivanjem kogentne pravne norme iz čl. 41. st. 1. ZM-a koja, između ostaloga, obvezuje glavnog urednika da ispravak mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Sloboda i odgovornost glavnog urednika u izboru naslova proizlazi iz odredbe čl. 24. st. 2. ZM-a, no odredba čl. 41. st. 1. ZM-a ograničava diskrecijsku slobodu glavnog urednika da kreira sadržaj naslova kada se objavljuje ispravak netočne ili nepotpune informacije. U suprotnom bi svaki glavni urednik mogao kreirati naslov iz kojeg ni po čemu ne proizlazi da se radi o ispravku objavljene informacije. Time bi zakonske odredbe o objavi ispravka informacije postale vlastita suprotnost, što je bez daljnjega protivno cilju i svrsi navedenih pravnih normi.

20.1. Naime, naslov sam po sebi daje čitatelju prvu informaciju o tomu što se objavljuje pa je upravo odredbom čl. 41. st. 1. ZM-a propisana obveza glavnog urednika da ispravak mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

21. Stoga se ukupno ne može uzeti da je tuženica ispravak pod naslovom „Pišem ti pismo: od rektora B., s ljubavlju M.-u“ uz popratni tekst ispod naslova u obliku komentara tuženice, objavila na način propisan čl. 41. st. 1. ZM-a, jer iz naslova apsolutno nije vidljivo da se radi o ispravku, a isto tako suprotno odredbi čl. 42. st. 3. ZM-a objavljen je i svojevrsni komentar na objavljeni zahtjev za objavu ispravka informacije, a što nije dopušteno.

22. U odnosu na zahtjev tužitelja da se ispravak poveže s linkom tog ispravka s informacijom koja je o tužitelju objavljena dana 12. listopada 2017. pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da isto nije bilo sadržano u zahtjevu tužitelja koji je upućen tuženici, a kako se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna (čl. 41. st. 1. ZM), a rasprava o tužbi za objavu ispravka ograničena je na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka (čl. 48. st. 1. ZM), to je pravilno odbijen ovaj dio tužbenog zahtjeva. U konačnici to je obveza tuženice i bez zahtjeva tužitelja jer, u smislu odredbe čl. 41. st. 4. ZM-a, u elektroničkim publikacijama ispravak i informacija na koju se odnosi označit će se i povezati linkom.

23. Budući da je slijedom iznesenog drugostupanjski sud dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 41. st. 1. ZM-a, valjalo je na temelju čl. 395. st. 4. ZPP-a preinačiti djelomično prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i presuditi kao pod stavkom I. izreke i u tom dijelu prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan, a u preostalom dijelu reviziju odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. st. 2. ZPP-a.

24. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 5. i 155. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

25. Tužitelju je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: Tarifa) priznat trošak sastava tužbe prema Tbr. 7/1 - 100 bodova, za zastupanja na ročištima prema Tbr. 9/1 i 9/3 - 5. veljače 2018., 13. ožujka 2019., 6. svibnja 2019., 8. srpnja 2019., 7. studenoga 2019. i 9. rujna 2020.-po 100 bodova, 23. listopada 2020.-50 bodova, za sastav podnesaka prema Tb. 8/1 i 8/3 - 26. siječnja 2018. i 15. studenoga 2019.- po 100 bodova, 7. veljače 2018. i 26. travnja 2018. - po 50 bodova, za sastav revizije prema Tbr. 10/ 4-150 bodova, ukupno 1200 bodova odnosno 1.592,67 Eur/12.000,00 kn što uz PDV 25%- 398,16 Eur/3.000,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu 53,08 Eur/400,00 kn i reviziju 66,36 Eur/500,00 kn, ukupno iznosi 2.110,27 Eur/15.899,82 kn.

Zagreb, 14. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.