Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: 2 P-296/21-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J….. J….. iz iz A……. I.M……1 OIB …… zastupan po punomoćniku D…..u V….. odvj iz V….., protiv

tuženika R…..bank A….. d.d. Z….., M…….. cesta 69, OIB ……..,zastupan po punomoćniku M….. K….. odvj iz Odvj društva K….. i p….., Z….., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 31.siječnja 2023. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja D….. V….. odvj. iz V…..a i punomoćnika tuženika u zamjeni K……. P……. odvj. vježbenice iz V…… te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 14.ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I./Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 198-50-3257938 od 06.veljače 2006. sklopljenog između tužitelja J…..ć J…. iz A…..

I.M…… 1 OIB … … … … … i tuženika R…bank A….. d.d. Z…….,

M…… c…. 69, OIB ……., ovjerenog dana 07.veljače 2006. po javnom bilježniku M…..u K….. iz V……, Trg b…. J.Š….. 1, pod brojem OU-

167/2006 u dijelu u kojem glasi i to u čl. 1… "Kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita"…, u čl. 2 predmetnog ugovora glasi… promjenjiva, u skladu sa Odukom o kamatnim stopama Kreditora"., u čl. 7 … u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF… prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita…".

II./Nalaže se tuženiku R…..bank A……a d.d. Z…. (OIB: ………), M……. 69, da tužitelju J….. J…… (OIB: … … . ) iz

A…….., I…. M….. 1, na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 1.276,83 eur/9.620,24 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

4,11 eura/ 30,95 kn počevši od 31.10.2008. do isplate

0,00 eura /0,00 kn počevši od 30.11.2008. do isplate

6,18 eura /46,55 kn počevši od 31.12.2008. do isplate

7,66 eura /57,75 kn počevši od 31.01.2009. do isplate

8,34 eura /62,83 kn počevši od 28.02.2009. do isplate

6,48 eura /48,85 kn počevši od 31.03.2009. do isplate

6,84 eura /51,52 kn počevši od 30.04.2009. do isplate 4,00 eura /30,13 kn počevši od 31.05.2009. do isplate 1,91 eura

/14,39 kn počevši od 30.06.2009. do isplate 2,47 eura/ 18,58 kn

počevši od 31.07.2009. do isplate 3,57 eura /26,88 kn počevši

od 31.08.2009. do isplate 3,47 eura /26,16 kn počevši od

30.09.2009. do isplate 2,36 eura /17,77 kn počevši od

31.10.2009. do isplate 4,45 eura /33,51 kn počevši od

30.11.2009. do isplate 6,12 eura/ 46,13 kn počevši od

31.12.2009. do isplate 8,50 eura/ 64,08 kn počevši od

31.01.2010. do isplate 7,96 eura /59,97 kn počevši od

28.02.2010. do isplate 11,19 eura/ 84,33 kn počevši od

31.03.2010. do isplate 10,58 eura /79,71 kn počevši od

30.04.2010. do isplate 11,78 eura/ 88,72 kn počevši od

31.05.2010. do isplate 22,12 eura /166,70 kn počevši od

30.06.2010. do isplate 19,99 eura /150,64 kn počevši od

31.07.2010. do isplate 26,50 eura/ 199,68 kn počevši od

31.08.2010. do isplate 24,25 eura /182,74 kn počevši od

30.09.2010. do isplate 20,64 eura /155,48 kn počevši od

31.10.2010. do isplate 28,27 eura/ 212,99 kn počevši od

30.11.2010. do isplate 37,98 eura /286,14 kn počevši od

31.12.2010. do isplate 31,10 eura /234,34 kn počevši od

31.01.2011. do isplate 33,51 eura / 252,51 kn počevši od

28.02.2011. do isplate 30,45 eura/ 229,40 kn počevši od

31.03.2011. do isplate 31,00 eura /233,55 kn počevši od

30.04.2011. do isplate 44,01 eura /331,62 kn počevši od

31.05.2011. do isplate 45,28 eura/ 341,17 kn počevši od

30.06.2011. do isplate 56,16 eura/ 423,11 kn počevši od

31.07.2011. do isplate 50,57 eura/381,02 kn počevši od

31.08.2011. do isplate 44,46 eura /334,95 kn počevši od

30.09.2011. do isplate 43,80 eura /330,00 kn počevši od

31.10.2011. do isplate 43,33 eura /326,46 kn počevši od

30.11.2011. do isplate 46,24 eura /348,43 kn počevši od

31.12.2011. do isplate 48,79 eura/ 367,59 kn počevši od

31.01.2012. do isplate 49,13 eura /370,16 kn počevši od

29.02.2012. do isplate

47,37 eura/ 356,90 kn počevši od 31.03.2012. do isplate 48,56

eura /365,85 kn počevši od 30.04.2012. do isplate 49,37 eura/

371,97 kn počevši od 31.05.2012. do isplate 48,00 eura /361,67

kn počevši od 30.06.2012. do isplate 48,36 eura/ 364,38 kn

počevši od 31.07.2012. do isplate 47,34 eura /356,66 kn

počevši od 31.08.2012. do isplate 45,11 eura /339,97 kn

počevši od 30.09.2012. do isplate

47,16 eura/355,34 kn počevši od 31.10.2012. do isplate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. god. po stopi od 15%, od 01.08.2008. god. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do

31. srpnja 2015. g., te nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III./Nalaže se tuženiku R…..bank A…..a d.d. Z….. (OIB: ……….), M……… 69, da tužitelju J….. J…….. (OIB: ………) iz

A…….., I….. M…… 1, plati prouzročeni parnični trošak 1.013,87

eur/7.639,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj.14. ožujka 2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena do

31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je

Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV./ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R…..bank A…. d.d. (OIB: 53056966535),

Z…., M…….. c… 69, da isplati tužitelju J…..u J…… iz A…………,

I.M…… 1 OIB … … … … . na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 676,80 eur/5.099,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

3,66 eura /27,54 kn počevši od 30.11.2007. do isplate

3,64 eura/ 27,40 kn počevši od 31.12.2007. do isplate

3,70 eura /27,90 kn počevši od 31.01.2008. do isplate

3,74 eura/ 28,17 kn počevši od 29.02.2008. do isplate

3,80 eura /28,64 kn počevši od 31.03.2008. do isplate

3,71 eura/ 27,94 kn počevši od 30.04.2008. do isplate

7,06 eura/ 53,22 kn počevši od 31.05.2008. do isplate

7,15 eura /53,88 kn počevši od 30.06.2008. do isplate

7,02 eura /52,91 kn počevši od 31.07.2008. do isplate

7,03 eura /52,96 kn počevši od 31.08.2008. do isplate

7,11 eura /53,54 kn počevši od 30.09.2008. do isplate

7,68 eura/ 57,90 kn počevši od 31.10.2008. do isplate

7,30 eura /54,98 kn počevši od 30.11.2008. do isplate

7,79 eura /58,69 kn počevši od 31.12.2008. do isplate

7,87 eura/ 59,26 kn počevši od 31.01.2009. do isplate

7,90 eura /59,52 kn počevši od 28.02.2009. do isplate

10,99 eura/ 82,77 kn počevši od 31.03.2009. do isplate

10,01 eura/ 82,96 kn počevši od 30.04.2009. do isplate

10,81 eura/ 81,43 kn počevši od 31.05.2009. do isplate

10,66 eura /80,31 kn počevši od 30.06.2009. do isplate

10,70 eura/ 80,61 kn počevši od 31.07.2009. do isplate

10,78 eura /81,20 kn počevši od 31.08.2009. do isplate 10,77 eura /81,15 kn počevši od 30.09.2009. do isplate

10,69 eura/ 80,55 kn počevši od 31.10.2009. do isplate 10,84

eura/ 81,67 kn počevši od 30.11.2009. do isplate 10,96 eura

/82,58 kn počevši od 31.12.2009. do isplate 11,13 eura/ 83,86

kn počevši od 31.01.2010. do isplate 11,09 eura/ 83,57 kn

počevši od 28.02.2010. do isplate 11,32 eura /85,31 kn počevši

od 31.03.2010. do isplate 11,28 eura/ 84,98 kn počevši od

30.04.2010. do isplate 11,26 eura/ 85,62 kn počevši od

31.05.2010. do isplate 12,10 eura /91,20 kn počevši od

30.06.2010. do isplate 11,95 eura/ 90,05 kn počevši od

31.07.2010. do isplate 12,42 eura /93,56 kn počevši od

31.08.2010. do isplate 12,26 eura/ 92,35 kn počevši od

30.09.2010. do isplate 12,00 eura/ 90,40 kn počevši od

31.10.2010. do isplate 12,54 eura/ 94,51 kn počevši od

30.11.2010. do isplate 13,24 eura/ 99,74 kn počevši od

31.12.2010. do isplate 12,75 eura/ 96,04 kn počevši od

31.01.2011. do isplate 12,92 eura/ 97,34 kn počevši od

28.02.2011. do isplate 12,70 eura/ 95,68 kn počevši od

31.03.2011. do isplate 12,74 eura/ 95,98 kn počevši od

30.04.2011. do isplate 13,67 eura/ 102,99 kn počevši od

31.05.2011. do isplate

13,76 eura/ 103,68 kn počevši od 30.06.2011. do isplate

14,54 eura/ 109,54 kn počevši od 31.07.2011. do isplate

14,14 eura /106,53 kn počevši od 31.08.2011. do isplate

13,70 eura /103,23 kn počevši od 30.09.2011. do isplate

12,08 eura/ 91,01 kn počevši od 31.10.2011. do isplate 12,05

eura /90,79 kn počevši od 30.11.2011. do isplate 12,23 eura/

92,18 kn počevši od 31.12.2011. do isplate 12,39 eura/ 93,39

kn počevši od 31.01.2012. do isplate 12,42 eura/ 93,55 kn

počevši od 29.02.2012. do isplate 12,30 eura/ 92,71 kn počevši

od 31.03.2012. do isplate 12,38 eura/ 93,28 kn počevši od

30.04.2012. do isplate 12,43 eura /93,67 kn počevši od

31.05.2012. do isplate 12,35 eura /93,02 kn počevši od

30.06.2012. do isplate 12,37 eura/ 93,19 kn počevši od

31.07.2012. do isplate 12,30 eura/ 92,70 kn počevši od

31.08.2012. do isplate 12,16 eura/ 91,64 kn počevši od

30.09.2012. do isplate 12,31 eura /92,77 kn počevši od

31.10.2012. do isplate 12,38 eura/ 93,31 kn počevši od

30.11.2012. do isplate 12,33 eura/ 92,93 kn počevši od

31.12.2012. do isplate 12,05 eura/ 90,81 kn počevši od

31.01.2013. do isplate

12,29 eura/ 92,61 kn počevši od 28.02.2013. do isplate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. god. po stopi od 15%, od 01.08.2008. god. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do

31. srpnja 2015. g., te nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine,

a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanje kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe" – kao neosnovanim.

V./ Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na parnični trošak kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik dana 06.veljače 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj:198-50-3257938, solemniziran kod javnog bilježnika M….. Kovača iz V…… pod brojem OU-167/2006, a temeljem kojeg

Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 17.498,67 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora uz odgovoren rok otplate od 84 mjeseca. Tijekom razdoblja otplate kredita i to kako radi podizanja kamatne stope, a isto tako i radi povišenja tečaja

CHF u odnosu na HRK, povećavao se mjesečni iznos anuiteta.

1.2. Nadalje, navodi da je u točki 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 3,50% godišnje, a koja kamata se mijenjala u skladu sa jednostranim odlukama tuženika. Tužitelj se nadalje u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., kojom je između ostalih utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna, te da je ista presuda potvrđena i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, od 9. travnja 2015. Tužitelj također u tužbi navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula, te da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su postupali suprotno odredbama tada važećeg

Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

2.2. S obzirom na tako utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope, kao i odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula, tužitelj smatra da mu je tuženik sukladno odredbi čl. 323. a u svezi s čl. 1111., 1115. i 1046. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Osim toga, tužitelj se poziva i na odredbu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku i odredbi čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, a prema kojim odredbama odluka suda koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene. Po tužitelju je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, to da iste anuliraju izmjene anuiteta bilo po osnovi povišenja kamata, bilo po osnovi povišenja tečaja, odnosno da se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet izračun u kunama nepromjenjiva stavka otplatnog plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet plaćen po tečaju CHF na dan korištenja kredita pomnožen zbrojem plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata koju mu je banka dužna vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.3. Kraj svega naprijed navedenog, tužitelj najprije zahtijeva po deklaratornom zahtjevu da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu i to u dijelu kojim se regulira plaćanje kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora, te kojim se regulira način promjene kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Po podnesenoj tužbi tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 25.000,00 kn, a budući da tužitelj ne raspolaže potrebnom dokumentacijom i Odlukama tuženika o promjenama kamatne stope, to predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kako bi se utvrdila visina dugovanja tuženika prema tužitelju, a po provedenom vještačenju tužitelj se obvezuje specificirati tužbeni zahtjev u skladu sa čl. 186.b st. 3 Zakona o parničnom postupku.

3. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 30.siječnja 2023. na način da je zahtijevao da mu tuženik isplati novčani iznos od ukupno 1.953,63 eur/14.719,46 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos počev od zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve do konačne otplate kredita.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. U pogledu tvrdnji tužitelja da bi bile ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli tuženik se istome također protivi smatrajući da su kriteriji promjena kamatnih stopa utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada, a koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja, te kao takvi obvezuju ugovorne strane. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 2. predmetnog Ugovora. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj mogao zaključiti ugovor u kunama ili eurima, tako da ugovor za tužitelja nije bio tzv. uzmi ili ostavi. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Tuženik predlaže da sud odbije zahtjev tužitelja te ga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

5. U svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

6. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je donio rješenje broj P-296/21-7 od 26.10.2021. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika Županijski sud u Bjelovaru svojom odlukom broj: Gž-1595/21-2 od 29.prosinca 2021. odbio te potvrdio rješenje ovoga suda od 26.10.2021.

7. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u priloženu presliku ugovora o kreditu broj:198-50-3257938 od 06.02.2006. (list 6-10), uvid u otplatnu tablicu (list 11-19) uvid u izvadak iz odluke o usklađenju kamatnih stopa (list 133-136) otplatni plan (list 137-141), provedeno je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskom vještaku T…. B…… (list 144-152), dopuna vještačenja po imenovanom vještaku (list 172-175), te je saslušan tužitelj kao stranka na zapisniku od 31.01.2023. (list 186-187).

8. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 198-50-3257938 od 6.veljače 2006. nesporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 17.498,67 CHF, s tim da se isti kredit isplaćivao u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom srednjem tečaju važećem za valutu ugovora, te da je kredit zaključen na rok otplate od 84 mjeseca, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja ugovora iznosila 3,50%, s tim da je člankom 2. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je nadalje, i to uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice po zaključenom Ugovoru o kreditu da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.

9. Uvidom u knjigovodstvenu karticu nesporno je utvrđeno da je prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 3,50% godišnje, koja je ugovorena prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, mjesečni anuitet za otplatu predmetnog kredita iznosio 235,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da se zbog mijenjanja stope ugovorene kamate i visine tečaja tijekom vremena mijenjao iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi plaćati.

10. Nadalje, nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014. 13.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10.1. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda

Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž 6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetnu poslovni broj: Rev 2221/18, od 3. rujna 2019.

11. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to konkretno dio točaka 1., 2. i 7., a kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora,

te u dijelu da se na sve ono što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju Opći akti kreditora sa svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika.

11.1. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 06.veljače 2006. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11.2. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora,

sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.

11.3. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu članka 2. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.

11.4. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

11.5. Ovako formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 1., 2. i

7. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

12. Upravo zbog toga razloga stajalište suda je da je ista odredba točaka 1., 2.

i 7. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.

Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.

13. Nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

13.1. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj: P-141/12, od 4.

srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

14. Kraj navedenog nedvojbeno je da su ništetne odredbe i to članka. 1., članka

2. i članka 7. Ugovora o kreditu, a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 17.498,67 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja.

15. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

15.1. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019.

16. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 3,50% te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope, koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, zbog čega je sud točku 1.tužbenog zahtjeva.

17. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T…..

B….., dipl. oec. iz V…... Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga

vještaka vidljivo je da je u razdoblju od isplate kredita tužitelju pa sve do konačne otplate kredita tuženik mijenjao visinu kamatne stope i to na način da je sa početno ugovorene kamatne stope od 3,50% godišnje u jednom razdoblju kamatna stopa povišena na čak 6,50 % godišnje, te da se isto tako značajno mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu i to sa početnih 4,648695 kn u odnosu na 1 CHF do čak 6,333383 u odnosu na kunu. Zaključno je mišljenje vještaka da je tužitelj temeljem promjene kamatnih stopa preplatio kredit i to za ukupni iznos od 676,80 eur/5.099,40 kn, dok preplata s osnove tečajne razlike iznosi 1.464,10 eur/11.031,29 kn, pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinoga anuiteta. Vještak je u svom nalazu i mišljenju i to utvrđujući preplatu temeljem promjene tečaja utvrdio i iznose koje je tužitelj manje platio, a sve zbog primjene tečaja koji je bio niži od početno ugovorenog, te je prikazujući sveukupni iznos preplata uzeo u obzir negativne iznose tj. iznose koje je tužitelj manje platio zbog tečajne razlike koja je išla njemu u korist.

17.1. Vještak je iskazao sve preplaćene iznose i u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (7,53450) sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj počev od 1. siječnja 2023. (Narodne novine broj:57/22 i 88/22).

18. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev postavio sukladno istome nalazu potražujući po konačno uređenom tužbenom zahtjevu preplaćene svakomjesečne iznose po osnovi jednostrane promjene kamatne stope, kao i promjene tečaja, uz zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća izvršenog plaćanja pojedinog anuiteta pa do isplate.

19. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, međutim prigovara nalazu iz razloga što je isti izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, te da vještak nije uzeo u obzir razdoblje nižeg tečaja. Primjedbe tuženika iznesene na nalaz vještaka sud smatra paušalnim, bez davanja pravno valjanog obrazloženja za svoj prigovor.

20. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 3,50%, te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, to tužitelju pripada pravo na isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva u pogledu utvrđenja ništetnosti odredbi članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

21. Po mišljenju ovoga suda bez obzira na činjenicu što je ništetnost odredbi u pogledu jednostrane promjene kamatne stope utvrđena već u postupku koji se vodio radi kolektivne zaštite potrošača, tužitelj ima pravni interes u individualno podnesenoj tužbi isticati deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Ovo iz razloga što je tuženik već u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka osporavao osnovanost deklaratornog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti. Stoga je sud usvojio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenu kamatne stope.

22. Međutim, za potraživanje tužitelja na isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi u visini od 676,80 eur/5.099,40 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama nastupila je zastara potraživanja. Naime, tužitelj je podnio tužbu ovome sudu dana 01.srpnja 2021., a za preplaćene kamate rok za podnošenje tužbe sukladno odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18) bio je 13. lipnja 2014., te je za ovaj dio potraživanja sud usvojio prigovor zastare istaknut od strane tuženika. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. određeno je da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz članka 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi članka 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od

13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 01.srpnja 2021. to je očigledno da je istekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a. Ovo stajalište o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva na potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF iznijeto je u objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donijetom 31. siječnja 2022.

23. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno iznijetom shvaćanju počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Pojednostavljeno, to znači da su se sve tužbe na temelju kolektivne presude "u slučaju franak" za potraživanje na ime preplaćenih kamata trebale podnijeti najkasnije do 13. lipnja 2019. Kako je tužitelj svoju tužbu podnio izvan ovoga roka dana 1.srpnja 2021. to je očigledno da je za potraživanje preplaćenih kamata protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

24. Kako je prigovor zastare prigovor materijalno-pravne prirode o kojem se odlučuje meritornom odlukom, to je sud odbio tužitelja za iznos od 676,80 eur/5.099,40 kn koliko je to tužitelj potraživao na ime preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope.

25. Nesporno je nadalje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 141/12 od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ova presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a obzirom na pravomoćno utvrđenje u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule te petogodišnji zastarni rok, to je evidentno da taj rok nije protekao za podnošenje tužbe i potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, tako da se tužba i restitucijski zahtjev za preplaćeni tečaj i pripadajuće zakonske zatezne kamate može podnijeti sve do 14. lipnja 2023.

26. Obzirom da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj sveukupno preplatio zbog promjene tečaja iznos od 1.464,10 eur/11.031,29 kn koliko to tužitelj i potražuje u podnesku od 31.siječnja 2023., to je ovaj iznos sud tužitelju dosudio, zajedno sa kamatama kako je to tužitelj i potraživao tekućim od konca mjeseca u odnosu na mjesec u kojem je pretplaćen određeni iznos,

po stopi kamate propisanoj čl. 29. st. 2 ZOO-a, a temeljem odredbe članak 1115. ZOOa.

27. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je ukupno potraživao iznos od 1.953,63 eur/14.719,64 kn, a ovom presudom mu je dosuđen iznos od 1.464,10 eur/ 11.031,29 kn i to na ime preplaćenoga iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, dok je tužitelj odbijen za isplatu iznosa od 676,80 eur/5.099,40 kn na ime preplaćenoga iznosa zbog promjene kamatne stope i to zbog zastare potraživanja.

Tužitelj je u cijelosti uspio sa deklaratornim dijelom tužbenoga zahtjeva, a također je u cijelosti uspio i sa kondemnatornim dijelom zahtjeva za isplatu preplaćenog iznosa zbog promjene tečaja CHF, tako da po ocjeni suda u odnosu na cjelokupan tužbeni zahtjev proizlazi da je tužitelj uspio sa 65% tužbenog zahtjeva.

28.1. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u parnici od 65% priznat sveukupan parnični trošak u iznosu od 1.733,28 eur/13.059,39 kn. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na tri ročišta kod suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT) I to 03.06.2022., 06.12.2022. i 31.01.2023., sastav 4 obrazložena podneska = svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT)i to 25.10.2021., 01.09.2022., 04.10.2022., 30.01.2023., zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 850 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 1,99

eur/15,00 kn po Tbr. 50 Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 126/2022 od 24. 10. 2022.) i uz 25% PDV-a od 423,05 eur/3.187,50 kn čini iznos od 1.374,92 eur/10.359,37 kn.

28.2. Tužitelju je također odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur / 2.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eur/300,02 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eur/400,00 kn, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.733,28 eur/13.059,39 kn.

28.3.Tuženik je uspio u sporu sa približno 35% tužbenog zahtjeva te mu je u tom omjeru odobren trošak u iznosu od 719,41 eur/5.420,36 kn koje radnje se odnose na sastav odgovora na tužbu, sastav 4 obrazložena pismena podneska, sastav žalbe,

te zastupanje na 3 ročišta kod suda, te zastupanje na ročištu za objavu.

28.4.Kada se međusobno stave u prijeboj trošak tužitelja i trošak tuženika proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.013,87 eur/7.639,00 kn.

28.5.Tužitelju nije odobren trošak sudske pristojbe u zatraženom iznosu od 79,63/ 600,00 Kn jer je ista plaćena u iznosu od 39,82 eur /300,02 kn, niti trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom u iznosu od 79,63 eur/600,00 kuna obzirom da ista iznosi 53,09 eur/400,00 kn.

U Vinkovcima 14.ožujka 2023.

Sudac:

Snježana

Kozina,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DNA:

1. Odvj D. V. V…… – pun. tužitelja

2. Odvj. društvo K…… i p…., Z….. - pun. tuženika