Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 6 Kž-877/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. T. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog J. T., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-251/2018 od 25. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog J. T. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-251/2018 od 25. veljače 2022., proglašen je krivim okrivljeni J. T. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u svezi stavka 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo prema članku 227. stavku 3. KZ/11, pa je na temelju članka 227. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca. Temeljem članka 57. KZ/11, okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda te je određeno da će se dio kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) neće izvršiti, ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Prvostupanjski sud je na temelju članka 148. stavkom 1. i članka 145. stavka 1. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu ZKP/08) obvezao okrivljenog J. T. na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu 5.365,90 kuna koji iznos se odnosi na materijalne troškove i troškove provedenih vještačenja te paušalne svote u iznosu od 2.000,00 kuna u roku 15 dana po pravomoćnosti presude na račun državnog proračuna Republike Hrvatske.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni J. T., po branitelju Z. R., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, a u žalbi je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, da pobijanu presudu preinači u pravnoj oznaci djela i okrivljenika proglasi krivim zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. KZ/11 u odluci o kazni te primjeni uvjetnu osudu, odnosno da pobijanu presudu preinači u odluci o kazni tako da primjeni odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. KZ/11.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu s prijedlogom da se žalba okrivljenog J. T. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog J. T. nije osnovana.
6. Okrivljeni J. T. u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 ali uopće ne navodi niti obrazlaže koje je to postupovne povrede počinio prvostupanjski sud. Iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju žalbenu osnovu okrivljenik također ističe u žalbi. Prvostupanjski sud je korektno prenio sadržaj dokazne građe, dao argumente za ocjenu dokaza koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, o svim odlučnim činjenicama, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
7. Okrivljenik u žalbi osporava pravilnost činjeničnog stanja i drugačije od prvostupanjskog suda vrednuje izvedene dokaze i utvrđenja suda o kaznenoj odgovornosti okrivljenika. Okrivljenik smatra da je sud pogrešno utvrdio uzrok prometne nesreće jer nije pravilno vrednovao iskaz svjedoka E. M. iz čijeg iskaza okrivljenik zaključuje da je neprilagođena brzina, a ne alkohol, uzrok prometne nesreće i nastupa štetnih posljedica.
7.1. Odredbom članka 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15) propisano je da vozač vozila kategorije B, ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Iz nalaza i Centra za kriminalistička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. sud je utvrdio da je okrivljeni J. T. u trenutku prometne nezgode imao koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 2,00 g/kg, te je u trenutku nastanka prometne nezgode bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene. Sud je nadalje, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. N. K., utvrdio da, imajući na umu sve parametre predmetne ceste, brzina kretanja osobnog vozila okrivljenika od oko 80 km/h prije nesreće nije mogla biti uzrokom destabilizacije vozila okrivljenika i nije poznat tehnički egzaktan razlog destabilizacije osobnog vozila, njegovog izlijetanja izvan južnog ruba kolnika i udarca u betonski zid. Imajući na umu da niti zapisnik o očevidu niti bilo koji drugi materijalni dokaz ne potvrđuju da je vozilo okrivljenika prije prometne nesreće sišlo s desne strane ceste, te se vratilo na kolnik to se ne može prihvatiti žalba okrivljenika da je upravo to i neprilagođena brzina uzrok destabilizacije vozila okrivljenika što bi dovelo do prelaska vozila okrivljenika na lijevu prometnu traku, izlijetanje s iste i udarac u betonski zid te ozljeđivanja J. P.
7.2. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i utvrdio da je okrivljenik sjedajući u osobni automobil i upuštajući se u vožnju pri koncentraciji od najmanje 2,00 g/kg alkohola u krvi kada su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene pristao da takvom vožnjom ugrozi druge sudionike u prometu i izazove prometnu nesreću što je u konkretnom slučaju i rezultiralo da je okrivljenik inkriminirane zgode vozeći cestom ... kod kbr. … izletio vozilom izvan južnog ruba kolnika i udario u betonski zid, pri čemu je putnik u njegovom vozilu J. P. zadobio višestruku ozljedu koja je u cjelini kvalificirana kao osobito teška i po život opasna tjelesna povreda. Okrivljenik je dakle, kao sudionik u cestovnom prometu zbog kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi zbog čega je prouzročio drugoj osobi osobito tešku tjelesnu ozljedu. Prvostupanjski sud je stoga pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona kada je okrivljenog J. T. proglasio krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 3. KZ/11, nalazeći da su u njegovom utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela. Potrebno je naglasiti da je okrivljenik neizravnu namjeru ostvario kada je započeo upravljati vozilom na cesti pod utjecajem alkohola u krvi iznad 0,50 g/kg zbog čega nije od utjecaja da li je u času kada je okrivljenik počeo piti alkohol znao da će upravljati vozilom u prometu. Stoga žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.
8. Okrivljeni J. T. se žali i zbog odluke o kazni navodeći da sud nije ispravno cijenio sve okolnosti važne za odluku o kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ispravno je prvostupanjski sud na strani okrivljenika olakotnim cijenio da do sada nije sudski osuđivan, korektno i primjereno ponašanje pred sudom, zaposlen je i ostvaruje redovne prihode, nezainteresiranost oštećenika za njegov kazneni progon, iskazano žaljenje zbog počinjenog djela, sudjelovanje okrivljenika u Domovinskom ratu, kao i činjenicu da je u inkriminiranoj prometnoj nezgodi i sam teško tjelesno ozlijeđen te mu je i danas narušeno zdravlje dok je otegotnim cijenio što je isti prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nekritičnost prema vlastitom ponašanju inkriminirane prigode, visoki stupanj alkoholiziranosti, a samim time i povećan stupanj krivnje. U pravu je okrivljenik kada navodi da prvostupanjski sud obilježja inkriminiranog kaznenog djela (alkoholiziranost) nije mogao cijeniti kao otegotnu okolnosti prilikom odluke o kazni no, imajući na umu da okrivljenik u žalbi ponavlja i obrazlaže, po prvostupanjskom sudu, utvrđene olakotne okolnosti i ne navodi niti jednu novu okolnost zbog čega bi bilo opravdano primijeniti odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. KZ/11. Stoga, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca i potom izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će se dio kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) neće izvršiti, ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno u cijelosti primjerena svim navedenim okolnostima i da će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve ostale da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, primjena odredbi o ublažavanju kazne i blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljeni J. T. nije osnovano.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog J. T. nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, a Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08 nije našao ni da je počinjena kakva bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 14. ožujka 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dušanka Zastavniković Duplančić,v.r.
