Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-1169/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te, Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB…, G. B., zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima u O. D. J. i dr. j.t.d. u N. G., protiv tuženika L. U. N., OIB …, S. G., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici K. P., odvjetnici u S. B., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-92/2020-10 od 5. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika L. U. N. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-92/2020-10 od 5. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku L. U . "N." Općina S. G., OIB …da tužitelju M. K., OIB … iz G. B., na ime naknade štete isplati iznos od 68.289,02 kuna (slovima: šezdeset osam tisuća dvjesto osamdeset devet kuna i dvije lipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana presuđenja, tj. 5. travnja 2022. Do isplate teku po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, kao i da mu naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 19.344,04 kn kuna (slovima: devetnaest tisuća tristo četrdeset četiri kune i četiri lipe ) sa zakonskim zateznim kamatama koje od dana presuđenja, tj. 5. travnja 2022. do isplate teku po godišnjoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana od dana presuđenja, tj. 5. travnja 2022."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno dosudi mu manji iznos naknade štete, te mu se naloži da tuženiku naknadi parnični trošak, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud proveo je samo dokaz dopunom vještačenja i to radi novodostavljenih podataka koji se odnose na visinu cijene kukuruza, a odbio je pozvati i saslušati predložene svjedoke tuženika. Sud prvog stupnja nije smio na osnovu toga što se svjedok D. K. ranije nije odazvao pozivu suda isti dokazni prijedlog odbiti. Taj svjedok bio je prisutan prilikom prvog očevida i sastavljanja zapisnika o nastaloj šteti te se trebao saslušati na okolnost mjera koje je tuženik poduzeo radi zaštite usjeva tužitelja. Svjedok A. C. bio je prvi koji je izašao na lice mjesta i sačinio zapisnik na osnovu kojeg je kasnije provedeno vještačenje. Sud prvog stupnja je donio odluku na temelju nalaza i mišljenja vještaka A. Š. i D. O., čija su vještačenja nastala u vremenskom odmaku nastanka predmetne štete, a nije uvažio iskaz vještaka C. unatoč činjenici što je isti bio nazočan u dva navrata oko utvrđivanja štete na parcelama tužitelja, kao procjenitelj angažiran od strane tuženika. Ističe kako je od početka osporavao vještačenje vještaka Š. Te smatra kako je isti vještak štetu previsoko odmjerio, kao i vještak O., koji je visinu štete utvrdio upravo na previsokom prinosu koji je vještak Š. odredio u svom vještačenju. Nalaz i mišljenje vještaka tuženik je primio 21. studenoga 2017. kada su tragovi štete i količine uništenih usjeva već odavno nestali te nije bilo svrhe prigovaranja vještačkom nalazu u postupku osiguranja dokaza. Sud prvog stupnja se o tužiteljevoj suodgovornost, kao i eventualnom doprinosu u presudi uopće nije očitovao. Smatra kako je odgovornost tužitelja isključiva ili barem solidarna, jer je tužitelj bio upoznat s činjenicom da se zemljište nalazi u blizini državnog lovišta te da stoga postoji šansa uništenja usjeva od divljači. Tuženik nije mogao predvidjeti da će baš na parcelama tužitelja nastati šteta od divljači niti izbjeći i otkloniti posljedice od iste štete, međutim, smatra da je svojim postupanjem poduzeo sve da do štete ne dođe, odnosno ukoliko i dođe, da ista bude što manja.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika ističući kako svi raniji provedeni dokazi uslijed ukidne odluke nisu izgubili važnost te je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku imao ovlast u skladu sa svojom ocjenom utvrđenog činjeničnog stanja odlučiti da li će i koje dokaze provoditi na glavnoj raspravi u ponovljenom postupku. Tužitelj je u ponovljenom postupku predložio, a prvostupanjski sud opravdano prihvatio da se provede dopuna poljoprivrednog vještačenja. Smatra kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što je u ponovljenom postupku sud prvog stupnja odbio provesti dokaz ispitivanjem svjedoka D. K. i A. C., jer je imao ovlast odlučiti je li činjenično stanje dovoljno utvrđeno radi donošenja odluke i koje će dokaze provoditi na glavnoj raspravi u ponovljenom postupku. Poljoprivredni vještak je u nazočnosti suda izašao na lice mjesta te sve relevantne podatke utvrđivao neposrednim pregledom i premjeravanjem terena te na taj način utvrđivao i konkretan prinos kukuruza na konkretnim tužiteljevim parcelama. S druge

strane svjedok A C., kao vještak angažiran od tuženika, je prinos na tužiteljevim parcelama utvrđivao na temelju nekakve odluke B.-P. županije o proglašenju stanja elementarne nepogode, gdje se kao polazna osnova za isplatu štete uzima trogodišnji županijski prinos kukuruza na području cijele županije, što ovdje nije primjenjivo. U postupku osiguranja dokaza konstatirano je da je tužitelj poduzeo sve mjere za odbijanje divljači od svog usjeva koristeći kemijske preparate na zapadnoj strani usjeva, izvođenjem zaštitne zone (opkošavanje) u širini od 4 m okolo cijele table te instaliranjem solarnog električnog pastira po vanjskim međama table na sve četiri strane svijeta, slijedom čega su nejasni navodi tuženika o suodgovornosti tužitelja za nastanak štete. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi kada navodi kako je sud prvog stupnja trebao saslušati svjedoke D. K. i A. C. ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama I dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da u smislu st. 2. navedenog članka sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te ne vrijeđa odredbe parničnog postupka kad odbije izvođenje nekog dokaza kao suvišnog i za to da potrebne razloge, a što je u konkretnom slučaju i učinio.

6. Međutim, pred sudom prvog stupnja počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi određeno ukazuje tuženik i na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona, budući da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i to o prigovoru tuženika o suodgovornosti tužitelja za nastanak predmetne štete, koje je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, o čemu će dalje biti riječi.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u visini od 68.289,02 kn, koju mu je počinila divljač iz lovišta tuženika rovanjem, vađenjem i jedenjem zasijanog zrna kukuruza, rušenjem stabljika sa klipovima i izjedanjem zrna sa klipova kukuruza.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza i postupajući po ukidnoj odluci ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1127/2019 od 6. travnja 2020., a posebno nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke dipl. ing. D. O., utvrdio kako je tužitelj trpio štetu na kukuruzu od divljih svinja u periodu od travnja do listopada 2017. u količini od 49.846 kg suhog zrna, što po cijeni kukuruza od 1,55 kn/kg iznosi 77.261,30 kn, od čega je trebalo odbiti transportno- manipulativne troškove (1.246,50 kn), zatim troškove sušenja vezano za uništenu količinu, a s obzirom da je vlažnost uništenog kukuruza iznosila 25% (7.726,13 kn), što predstavlja ukupno pretrpljeni trošak tužitelja u iznosu od 68.289,02 kn, slijedom čega je u cijelosti udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu.

9. Kako je već ranije rečeno tuženik je tijekom postupka, a ponavlja i u žalbi, isticao prigovor podijeljene odgovornosti, odnosno doprinos tužitelja nastanku štete u kojem pravcu je sud prvog stupnja provodio dokaze, međutim, izostalo je obrazloženje o istom. 10. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a na temelju svih izvedenih dokaza u postupku, moguće je ocijeniti kako na strani tužitelja nema suodgovornosti za nastalu štetu. Naime, prije podnošenja predmetne tužbe proveden je postupak osiguranja dokaza uz sudjelovanje vještaka za poljoprivredu A. Š., dipl. ing., koji je na licu mjesta neposrednim opažanjem utvrdio kako je proizvodne 2017. u mjesecu travnju i dijelom u svibnju na nekretnini tužitelja zasijan proljetni usjev merkantilnog kukuruza sa hibridom prema pravilima agronomske struke, da je na usjevu nastala šteta koju su počinile divlje svinje na lovištu kojim gospodari tuženik, a koja je počinjena rovanjem unutar redova, vađenjem i jedenjem zasijanog zrna kukuruza, tijekom travnja i svibnja, zatim tijekom lipnja u fazi voštene i mliječne zrelosti kukuruza te kasnije do pune zrelosti. Na parceli su vidljive rovine, kao i otisci papaka kako velikih svinja, tako i srednjih i malih, tlo je veoma ugaženo, između redova sa izjedenim i rasutim zrnjem po tlu, a ostaci zrnja na klipovima nalaze se u fazi truljenja te se ni u kojem slučaju ne mogu iskoristiti.

10.1. Nadalje, vještak je utvrdio i da su na zemljištu poduzete sve mjere za odbijanje divljači – divljih svinja od usjeva kukuruza korištenjem repelente na zapadnoj strain usjeva, postavljanjem na kolčiće namočene krpice repelentima sa razmakom od kolčića od kolčića 5 metara, zaštitna zona u širini 4 metra izvedena je okolo cijele table sa usjevom kukuruza, instaliran je solarni električni pastir po vanjskim međama table na sve četiri strane svijeta na pobijene štafle visine 1 metra, koji baterije puni putem sunčeve energije, provedene su dvije žice vodiča niskonaponske struje preko izolatora na visini od 30 cm od zemlje i 60 cm od zemlje.

11. Odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05, 75/09, 14/14 i 21/14 – dalje ZL) za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti.

12. Prema odredbi čl. 79. toč. 1. ZL korisnici zemljišta imaju pravo i dužnost odgovarajućim sredstvima poduzimati mjere radi sprječavanja štete od divljači u svojim rasadnicima, voćnim nasadima i na usjevima te surađivati u poduzimanju mjera za sprječavanje štete od divljači na svom zemljištu sredstvima dobivenim od lovoovlaštenika prema njegovim uputama, dok je sukladno čl. 77. st. 1. Istoga Zakona lovoovlaštenik obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište.

13. Iz izvedenih dokaza u predmetu proizlazi kako je tužitelj sredstvima dobivenim od lovoovlaštenika poduzimao mjere radi sprječavanja štete od divljači koristeći repelente dobivene od tuženika (potvrde o preuzimanju repelenata od 12. svibnja 2017., 23. svibnja 2017., 25. srpnja 2017.), dok je na licu mjesta u postupku osiguranja dokaza utvrđeno kako je tužitelj imao i druga sredstva za zaštitu (solarni električni pastir, žice niskonaponske struje, zaštitna zona oko cijele table sa usjevom kukuruza), čime je u cijelosti otklonio svoju odgovornost za nastanak štete te sukladno čl. 83. st. 1. ZL ima pravo potraživati naknadu štete od tuženika koju je počinila divljač u lovištu za koje je odgovoran tuženik.

14. Pravilno je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja utvrdio visinu štete nastalu tužitelju na usjevima kukuruza i pri tome kao stručan i objektivan prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta D. O., dipl. ing. agr., koji je svoj izračun temeljio na nalazu i mišljenju vještaka A. Š., za koji smatra da je kompletan, da su u njemu utvrđeni svi elementi procjene, oštećene površine, uzorci su vagani, utvrđena je vlaga kukuruza i prinos, te smatra realnom utvrđenu štetu ekvivalentnu gubitku od 49.846 kg kukuruza (suho zrno) i da nema elemenata temeljem kojih bi se mogla procijeniti drugačije od utvrđene.

14.1. Pri tome je cijenio iskaz A. C., procjenitelja tuženika, koji je ujedno i sudski vještak, međutim, u predmetnom postupku nije određen za izradu nalaza i mišljenja kao vještak, već je saslušan u svojstvu svjedoka, te je s obzirom na materijalne dokaze koji se nalaze u spisu te nalaze i mišljenje vještaka D. O. i A. Š., koji su svoje vještačenje provodili kao neovisni vještaci i određeni od strane suda, koji su utvrdili sve potrebne elemente za procjenu štete I njezine visine na usjevima kukuruza tužitelja, te čiji su nalazi i mišljenja u suglasju, a svojim iskazima prilikom neposrednog saslušanja otklonili su prigovore tuženika.

15. Stoga je, u odnosu na količinu štete na usjevima kukuruza tužitelja u cijelosti valjalo prihvatiti nalaze i mišljenja vještaka A. Š. i D. O., koji su utvrdili štetu u količini od 49.846 kg suhog zrna, od koje štete je prema mišljenju vještaka trebalo odbiti transportno-manipulativne troškove, imati u vidu postotak vlažnosti uništenog kukuruza i cijeni troškova sušenja, koje troškove je trebalo odbiti od nastale štete, te konačno tužitelju priznati štetu utvrđenu dopunskim nalazom I mišljenjem vještaka D. O..

16. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

17. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373.a ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 14. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Igor Delin