REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj:12 Gž-930/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. G. iz Z., OIB: … zastupane po punomoćniku D. R. odvjetniku u Z., protiv tuženika H. O. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. P. odvjetnici u Z., uz sudjelovanje umješača E. o. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica I. Š. odvjetnica u Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 116-Pn-361/2021-26, od 31. kolovoza 2022., dana 14. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice J. G. djelomično se prihvaća i preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 116-Pn-361/2021-26, od 31. kolovoza 2022., u pobijanom dijelu (točke I., II. i III. izreke), i sudi:

1. Tuženik H.-O. d.d., dužan je tužiteljici J. G., platiti iznos od 597,25 EUR / 4.500,00 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2020. do isplate, po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO), sve u roku od 15 dana.

2. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva od 597,25 EUR / 4.500,00 kuna, tužiteljica se odbija.

II. Tuženik H.-O. d.d., dužan je tužiteljici J. G. naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 532,14 EUR / 4.009,38 kuna[1] i troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 117,58 EUR / 886,94 kuna[1] , sa zateznom kamatom tekućom od 20. srpnja 2022. do isplate, po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), sve u roku od 15 dana.

III. Tuženik H.-O. d.d. i umješač E. o. d.d., odbijaju se sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-455/2019, od 15. lipnja 2021., presuđeno je:

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

H. d.d., Z., OIB: … dužan je tužiteljici J. G., Z., OIB: … platiti iznos od 9.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2020. do isplate, te joj naknaditi parnični trošak, koji se sastoji od troška mirnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn te troška ovog parničnog postupka, sa zateznim kamatama tekućim na stvarne izdatke od dana kada su učinjeni do dana isplate, a na odvjetničke troškove od dana donošenja odluke pa do isplate, sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 20.srpnja 2022. godine do isplate po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31.kolovoza 2022. do isplate, po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude žalbe je uložila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i tužiteljici dosude zatraženi troškovi postupka i troškovi žalbe.

2.1. U sadržaju žalbe tužiteljica smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da ozljede koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, već suprotno, tužiteljica tvrdi kako ozljede koje je pretrpjela opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade jer se ne radi o neznatnoj povredi prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kako glede glavne stvari, tako i glede troškova postupka.

6. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, te se žalba protiv presude u sporu male vrijednosti, u smislu članka 467. stavak 2. ZPP-a, ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u visini od 9.000,00 kuna.

8. U prvostupanjskom postupku nije bila sporna ni pasivna legitimacija tuženika ni odgovornost za štetu, nego je kao i u drugostupanjskom postupku sporan pravni osnov za dosudu i visina neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno, da li je povreda prava osobnosti kod tužiteljice neznatna, pa težina povrede i okolnosti slučaja u konkretnom slučaju ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka S. D. proizlazi da je tužiteljica u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu zadobila ozljede u vidu natučenja glave u predjelu zatiljka i stražnje dijela vrata. Zbog bolova u vratu od strane kirurga postavljen joj je okovratnik kojeg je nosila 4 dana, te još povremeno 6-7 dana. Na fizikalne terapije nije odlazila, a prilikom pregleda nađen je uredan nalaz pokretljivosti vratne kralješnice te sada nema bolova. Osjeća povremeno strah od vožnje, nakon nesreće imala je jači strah kada je sjela u auto, a sad se stanje stabiliziralo i radi se o lakoj tjelesnoj povredi. Tužiteljica trpjela jake bolove nakon povređivanja u trajanju 1 dan, te kasnije srednje jake bolove u trajanju 3 dana, te slabe bolove u trajanju od 3 do 4 dana. Primarni jaki strah trajao je koliko je trajala sama nesreća od nekoliko minuta, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 1 dan, te srednjeg i slabijeg intenziteta 5 dana. Kod tužiteljice nije zaostalo naruženje kao posljedica nesreće te joj nije bila potrebna tuđa pomoć i njega.

10. Temeljem medicinske dokumentacije i nalaza medicinskog vještaka, prvostupanjski sud je zaključio je da je povreda prava osobnosti kod tužiteljice neznatna i da težina povrede i okolnosti slučaja u konkretnom slučaju ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

11. Drugostupanjski sud smatra da takav zaključak nije ispravan.

12. Odredbom članka 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.1. Uzevši u obzir, kako su ozljede koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi u vidu natučenja glave u predjelu zatiljka i stražnje dijela vrata, prouzročile jake bolove nakon povređivanja u trajanju 1 dan, te kasnije srednje jake bolove u trajanju 3 dana, te slabe bolove u trajanju od 3 do 4 dana, kao i primarni jaki strah u vremenu koliko je trajala sama nesreća od nekoliko minuta, sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, te srednjeg i slabijeg intenziteta 5 dana, ocjena je ovog suda da se ne može raditi o beznačajnim tjelesnim ozljedama, te da kvalifikacijski kriteriji opravdavaju dosuđenje naknade štete.

12.2. Stoga, a uzevši u obzir utvrđene i navedene kvalifikatorne okolnosti, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu satisfakciju primjenom odredbi članka 1046. stavka 1. i članka 1100. stavka. 1. ZOO-a, u vezi sa člankom čl. 19. st. 2. ZOO-a, a kao kriteriji za određivanje visine novčane satisfakcije uzeti su trajanje i intenzitet fizičkih bolova i intenzitet i trajanje straha.

13. Drugostupanjski su polazeći od činjenice da je neimovinska šteta po osnovi povrede prava osobnosti jedinstvena šteta, a pojedine manifestacije te štete su tek kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane satisfakcije, imajući u vidu da se radi o povredama koje nisu ostavile trajne posljedice na zdravlje tužiteljice, uz bolove koji su trajali jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 3 dana i slabog intenziteta 5 dana, te strah koji je bez trajnih posljedica trajao kao primarni strah u vremenu koliko je trajala sama nesreća od nekoliko minuta, sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, te srednjeg i slabijeg intenziteta 5 dana, utvrdio je da bi primjerena novčana satisfakcija po osnovi neimovinske štete iznosila bi 597,25 EUR / 4.500,00 kuna.

14. Kako je djelomično prihvaćena žalba tužiteljice, promijenjen je i uspjeh stranaka u parnici, pa je preinačena i odluka o troškovima postupka koja se temelji na odredbama članka 154. st. 2. i članku 155. ZPP-a.

14.1. Na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da je tužiteljica uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva u cijelosti, a s visinom tužbenog zahtjeva s 50%, tako da je njen ukupan uspjeh u parnici 75%, a tuženika 25%, što znači da joj treba dosuditi 50% (75%-25%) priznatih troškova.

14.2. Tužiteljici je priznat zatraženi parnični trošak na ime materijalnih troškova i to sudskih pristojbi i troškova vještačenja u ukupnom iznosu od 2.550,00 kuna. Za zastupanje po punomoćniku priznat joj je trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), prema vrijednosti predmeta spora (9.000,00 kuna) i to za sastav odštetnog zahtjeva 75 bodova, sastav tužbe 75 bodova, zastupanje na raspravama od 7.7.2021. i 7.7.2022. svaka po 75 bodova, za ročište za objavu presude 37,5 bodova, za podnesak od 21.3.2022. 75 bodova i za podnesak od 27.12. 2021. 25 bodova, ili ukupno 437,50 bodova, ili 4.375,00 kuna, što uvećano za PDV od 25% iznosi 5.468,75 kuna.

14.3. Ukupno priznati trošak (materijalni i zastupanje) iznosi 8.018,75 kuna, što srazmjerno uspjehu u parnici iznosi 532,14 EUR / 4.009,38 kuna.

14.4. Ostali troškovi postupka nisu priznati tužiteljici jer po mišljenju drugostupanjskog suda nisu bili potrebni za vođenje parnice.

14.5. Tužiteljici je priznat i srazmjerni dio troškova drugostupanjskog postupka u iznosu od 117,58 EUR / 886,94 kuna.

15. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 373. st. 1. točka 3. ZPP-a, presudio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 14. ožujka 2023.

Sudac:

Branimir Miljević, v.r.