1              Poslovni broj: II Kž-Us-9/2024-5

Poslovni broj: II Kž-Us-9/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog A. M., okrivljenog R. S. i okrivljenog S. S., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-Us-1/2024. od 4. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2024.

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog A. M., okrivljenog R. S. i okrivljenog S. S. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. M. i drugih, zbog počinjenja teških kaznenih djela protiv opće sigurnosti u sastavu zločinačkog udruženja - dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. u vezi s člankom 222. stavkom 1. i člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11., pod točkama I i II izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog A. M., okrivljenog R. S. i okrivljenog S. S. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te je određeno da isti ima trajati i nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. M. po braniteljici, odvjetnici V. B., "iz svih zakonom dopuštenih razloga, a osobito zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor protiv optuženika i naloži jednu od blažih mjera sukladno ZKP/08."

2.1. Žalbu je podnio i okrivljeni R. S., po branitelju, odvjetniku Ž. G. bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu i ukine istražni zatvor okrivljeniku te po potrebi odredi mjeru opreza".

2.2. Žali se i okrivljeni S. S., po branitelju odvjetniku T. S., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu i ukine istražni zatvor okrivljeniku te po potrebi odredi adekvatnu mjeru opreza".

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nisu osnovane.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog A. M., okrivljenog R. S. i okrivljenog S. S. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da se svrha istražnog zatvora zbog koje je istražni zatvor određen i produljivan protiv ovih okrivljenika ne može ostvariti mjerama opreza.

5.1. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenog A. M. da su razlozi izneseni u pogledu postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela "paušalni", čime upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6. U odnosu na postojanje osnovane sumnje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako dostatan stupanj vjerojatnosti da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja se terete, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica koje je prvostupanjski sud pobrojao u pobijanom rješenju. Prema tome, nije u pravu okrivljeni R. S. kada u žalbi nastoji osporiti postojanje osnovane sumnje upirući na vjerodostojnost i zakonitost iskaza okrivljenog A. M.. Jednako tako, nije u pravu okrivljeni S. S. kada u žalbi navodi da ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na postojanje osnovane sumnje te osporava pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret navodeći da se radi "o pukom poticanju na oštećenje tuđe stvari". Naime, potrebno je napomenuti da prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni u ovom stadiju postupka analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost dokaza, s obzirom na to da je navedeno u nadležnosti raspravnog vijeća koje će odlučivati o pravnoj kvalifikaciji kaznenog djela te vjerodostojnosti dokaza ako dođe do potvrđivanja optužnice, dok je za odlučivanje o pitanju zakonitosti pribavljanja dokaza predviđen poseban postupak odredbama članka 350. i 351. ZKP/08.

7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenog A. M., okrivljenog R. S. i okrivljenog S. S., proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela, uz iskazanu iznimnu organiziranost i upornost u počinjenju kaznenih djela za koja su ovi okrivljenici osnovano sumnjivi u okviru zločinačkog udruženja. Naime, okrivljenici su prema činjeničnom opisu optužnice osnovano sumnjivi da su povezavši se međusobno s još jednim okrivljenikom, zajednički djelovali s ciljem da se osvete oštećenicima zbog ranijeg sukoba oko dodjele koncesije na pomorskom dobru, te da su radi ostvarenja tog nauma razradili plan da zapale osobna vozila oštećenika i unište ugostiteljski objekt oštećenog M. Z., pristajući na to da opisanim postupanjem izazovu znatnu materijalnu štetu te ugroze život i zdravlje većeg broja ljudi. Pored toga, okrivljeni A. M. i okrivljeni S. S. su ranije osuđivani zbog počinjenja raznih kaznenih djela, uslijed čega ranije osude očigledno nisu utjecale na ove okrivljenike u pravcu postizanja njihovog društveno prihvatljivog ponašanja. Stoga, kada se imaju u vidu sve izložene okolnosti, iskazana upornost i organiziranost okrivljenog A. M., okrivljenog R. S. i okrivljenog S. S., kriminalna količina i težina te motiv za počinjenje kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da bi okrivljenici u slučaju puštanja na slobodu mogli nastaviti s protupravnim postupanjem.

8. Slijedom navedenog, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da se istražni zatvor ne može zamijeniti mjerama opreza kako to predlažu okrivljenici u žalbama jer se mjere opreza ne nalažu kao dostatna garancija za preveniranje utvrđene opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu. Stoga, pobijanim rješenjem okrivljenicima nisu povrijeđena ustavna prava ni slobode na što upiru u žalbama okrivljeni R. S. i okrivljeni S. S.. Jednako tako, s obzirom na sve naprijed utvrđene osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani okrivljenog R. S., nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja njegova kaznena neosuđivanost.

9. Na pravilnost zaključka o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nije od utjecaja priznanje počinjenja kaznenog djela okrivljenog A. M., jer istražni zatvor nije produljen zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke kako to navodi okrivljenik u žalbi, te njegovo priznanje ne otklanja postojeću opasnost od počinjenja novih kaznenih djela zbog koje je produljen istražni zatvor. Također, na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenog S. S., nije od utjecaja njegova obiteljska situacija, kao ni protek vremena od počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, jer te okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost.

10. Protivno žalbenim navodima okrivljenog A. M. i okrivljenog S. S., dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti. Naime, kada se u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. uzme u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje te ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

11. Slijedom navedenog, žalba nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. siječnja 2024.