Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-53/2023-
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. G., OIB: …, L. G., OIB: …i P. G., OIB: …, svi iz iz Z., kao nasljednici iza pok. L. G. iz Z., OIB: …, protiv tužene Z. b. d.d. Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku H. I., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. & P., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-510/2015-25 od 16. listopada 2017., dana 14. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-510/2015-25 od 16. listopada 2017., u točkama II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Citiranim rješenjem utvrđeno je da je tužba u ovom predmetu povučena (točka I. izreke), odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka (točka III. izreke).
2. Protiv točke II. i III. izreke citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje- ZPP), predlažući da se rješenje preinači na način da mu se dosudi parnični trošak.
3. Žalba nije osnovana.
4.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica 28. siječnja 2015. podnijela tužbu radi isplate iznosa od 5.000,00 kn, koji iznos predstavlja razliku između iznosa anuiteta koji je platila tuženiku i iznosa anuiteta kojeg je tuženik imao pravo naplatiti u razdoblju od 1. veljače 2010. do 1. veljače 2014. Nadalje utvrđuje da je podneskom od 19. veljače 2016. tužiteljica navela da je s tuženikom sklopila Sporazum o preplati dana 22. prosinca 2016., a obzirom na prihvaćenu konverziju kredita koju joj je tuženik bio dužan ponuditi temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15), pa je povukla tužbu s obzirom na izostanak daljnjeg pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka. Podneskom od 16. ožujka 2016. tuženik da je pristao na povlačenje tužbe, ali je zatražio parnični trošak uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da bi zaključenjem Dodatka, odnosno konverzijom bilo udovoljeno tužbenom zahtjevu.
4.2. Kako je tuženik pristao na povlačenje tužbe, utvrđeno je da je tužba povučena.
4.3. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška prvostupanjski sud poziva se na odredbu čl. 159. st. 1. ZPP-a i utvrđuje da je tužiteljica tužbu povukla nakon što su stranke sklopile aneks (dodatak) ugovoru o kreditu koji je predmetom ovog postupka, te da su time na novi način uredile svoj do tada sporni odnos, međusobnim popuštanjima i to mirnim putem, nagodbom. Stoga je prvostupanjski sud odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška i odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
5. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio da svaka stranaka snosi svoj parnični trošak i kada je odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.
6.1. Naime, u predmetnom postupku nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15), tuženik je sklopio s tužiteljicom Dodatak ugovoru o kreditu, nakon čega je tužiteljica povukla tužbu u ovom predmetu. Stoga je u ovom predmetu sporno pitanje može li se postupanje tuženika sukladno prisilnoj zakonskoj normi, koja nije sadržajno ni procesno vezana uz postavljeni tužbeni zahtjev, smatrati udovoljenjem tužbenom zahtjevu.
6.2. Odredbom članka 158. stavak 1. ZPP propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik. Prema mišljenju ovog suda, tuženik je postupajući u skladu s odredbom članka 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju i izrađujući izračun konverzije kredita, koji je tužiteljica prihvatila i s tuženikom sklopila Dodatak ugovoru o kreditu, zapravo ispunio tužbeni zahtjev u okviru kojeg je tužiteljica zahtijevala utvrđenje ništetnosti obračuna ugovorenih promjenjivih kamata i isplatu više plaćenog iznosa. Stoga, u situaciji kada je sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je umanjena glavnica duga, ima se smatrati udovoljenje tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjive ugovorene kamate i isplatu više plaćenih kamata, pa neosnovano u konkretnom slučaju tuženik potražuje naknadu troškova parničnog postupka (Vrhovni sud RH, Rev-1014/2018 od 20. listopada 2021.).
6.3. Uostalom, sukladno Direktivi EU br. 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sud u ovakvoj parnici može odlučiti o troškovima postupka i na drugi način ako ocijeni da bi odmjeravanje troškova postupka prema prije navedenim pravilima narušilo pravičnu ravnotežu između interesa stranaka jer bi donesena odluka bila prekomjeran i nerazuman teret za stranku koja svojim držanjem (potrošač) nije dala povod za parnicu ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku. Osim toga, drugačija odluka o troškovima postupka rezultirala bi ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog prava na pristup sudu, te bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredaba (Odluka suda EU C-224/19 i C- 259/19, te predmet C. i B. protiv Hrvatske, br. 72152/13, presuda Europskog suda za ljudska prava od 6. rujna 2016. i odluka Ustavnog suda RH, br. U-III-4029/2013 od 19. prosinca 2017.).
7. Stoga je, primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.
8. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno u točki I. izreke.
U Rijeci, 14. ožujka 2023.
Sudac
Ksenija Dimec
