REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3094/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B., iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. L. i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu V. L., Ž. V. i I. M. u S., protiv tuženika T. - B. P. d.o.o. P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. E. K. i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu mr.sc. E. K. i A. K. u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-438/2017-3 od 7. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1525/12-74 od 27. listopada 2017., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-438/2017-3 od 7. veljače 2019. u dijelu kojim je prvostupanjska presuda preinačena i tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos 24.648,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, te presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1525/12-74 od 27. listopada 2017. u dijelu pod točkom I. st. 2. i 3. izreke kao i dijelu pod točkom II. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju naknadu plaće za vrijeme trajanja otkaznoga roka počevši od 1. studenoga 2010. pa do 15. siječnja 2011. godine i to iznos od 4.800,00 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine kako slijedi:

- na iznos od 1.632,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. prosinca 2010. godine pa do isplate

- na iznos 2.208,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2011. godine pa do isplate

- na iznos 960,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2011. godine pa do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime otpremnine iznos od 24.648,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2011. godine pa do isplate.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana presuđenja pa do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 37.500,00 kuna u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika odbija.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Žalba tužitelja se djelomično uvažava a kao djelomično neosnovana odbija pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1525/12-74 od 27. listopada 2017.

- potvrđuje u dijelu u kojemu je kao neosnovan odbijen zahtjev za isplatom iznosa od 4.800,00 EUR-a sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose (dio točke I. izreke prvostupanjske presude),

- preinačuje u dijelu u kojemu je kao neosnovan odbijen zahtjev za isplatom iznosa od 24.648,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. siječnja 2011. godine pa do isplate (dio točke I. izreke prvostupanjske presude) i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude) i sudi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 24.648,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos od 15. siječnja 2011. do 31. srpnja 2015. teče prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos od 27. listopada 2017. do isplate teče po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.“.

3. Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude i odluke o troškovima postupka, tuženik je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer da odluka o sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je preinačenje drugostupanjske presude sukladno revizijskim razlozima, podredno ukidanje te presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (toč. 3.).

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda je donesena na temelju odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP, pa je stoga tuženiku u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnošenje revizije za koju su pretpostavke određene čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. U takvoj situaciji, kada je dopušteno podnošenje redovne revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, nema mogućnosti podnošenja izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP. Zato je ovaj sud podnesenu reviziju tuženika razmatrao kao redovnu reviziju i u tom smislu ocjenjivao osnovanost njezinih navoda i zakonitost pobijane presude.

9. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. U revizijskom stadiju postupka predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate otpremnine uslijed poslovno uvjetovanog otkaza, pri čemu je sporno pitanje primjene mjerodavnog prava, hrvatskog ili njemačkog.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika i njegovih prednika, te je prema posljednjem sklopljenom ugovoru o radu od 1. prosinca 2006. tužitelj zaposlen kao asistent projekta na neodređeno vrijeme, da je navedeni ugovor sačinjen na njemačkom jeziku i potpisan je od strane ugovornih strana pri čemu je kao poslodavac naveden tuženik zastupan po voditelju podružnice u SR Njemačkoj koji je ugovor potpisao, te da su tim ugovorom stranke u slučaju spora ugovorile nadležnost Općinskog suda u Puli,

- da je odluka o otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 1. studenog 2010. pisana na memorandumu T. montaža podružnica K., u zaglavlju su navedeni podaci I. - T. a u potpisu voditelja podružnice u SR Njemačkoj, te je navedeno da se tužitelju otkazuje radni odnos zasnovan 1. prosinca 2006. i to sa danom 30. studenog 2010.,

- da je sjedište tuženika u P. na adresi, a da je u K. u registru tvrtki upisan I. T.

12. Prvostupanjski sud je ocijenio da zbog toga što je tužitelj ugovor o radu zaključio s podružnicom koja je poslovala prema njemačkim propisima i bila upisana u registar na području SR Njemačke te rad obavljala na teritoriju SR Njemačke, u konkretnom slučaju se primjenjuje njemačko pravo. Nakon što je utvrdio sadržaj njemačkog prava, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan obzirom da tužitelj nije pobijao odluku o otkazu, što je trebao sukladno odredbama njemačkog prava koje uređuju pitanje otpremnine.

13. Drugostupanjski sud je, pošavši od toga da je ugovor o radu sklopljen između tužitelja koji je hrvatski državljanin i trgovačkog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, zaključio da nema mjesta primjeni stranoga prava, već se na ugovorni odnos između stranaka imaju primijeniti odredbe domaćeg radnog prava, bez obzira što je tužitelj po predmetnom ugovoru o radu rad obavljao isključivo u Njemačkoj. Stoga je, primijenivši odredbu čl. 119. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05 i 94/09 - dalje: ZR), prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka doneseno u vještačenju provedenom na okolnost utvrđenja visine otpremnine, drugostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate otpremnine.

14. U podnesenoj reviziji tuženik prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim obilježjem, te da su sudovi bili dužni utvrditi mjerodavno pravo primjenom kolizijskih pravila Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 88/01 - dalje: ZRSZ).

15. Prema odredbi čl. 19. ZRSZ, za ugovor je mjerodavno pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako tim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. To je opće pravilo o pravu mjerodavnom za ugovorne odnose, pa i za radni odnos kao ugovorni odnos u slučajevima kada se radi o sporu s međunarodnim elementom kao što je nesporno i ovaj spor (tako i Revr-23/2017 od 8. rujna 2021.).

16. Međutim, ZRSZ sadrži i posebna pravila za pojedine ugovorne odnose koja se primjenjuju ako nije izabrano mjerodavno pravo i ako posebne okolnosti slučaja ne upućuju na drugo pravo (čl. 20. st. 1. ZRSZ). Tako propisuje primjenu drugog prava i za imovinska potraživanja iz ugovora o radu (čl. 20. st. 1. toč. 19. ZRSZ, pravo države u kojoj se rad obavlja ili se obavljao). Da bi ta odredba došla do primjene potrebno je kumulativno ispunjenje dvije pretpostavke. Prva i negativna, izostanak odabira mjerodavnog prava i druga, pozitivna, postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na drugo pravo. Izbor mjerodavnog prava može biti ugovoren izričito i prešutno.

17. U konkretnom slučaju, sudovi su propustili ispitati jesu li stranke pri sklapanju ugovora o radu od 1. prosinca 2006. izričito ili prešutno izabrale mjerodavno pravo koje će se primjenjivati na njihov ugovorni odnos (čl. 19. ZRSZ). Ako je izostao izbor mjerodavnog prava, u tom slučaju valja ispitati jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 20. st. 1. ZRSZ.

18. Slijedom navedenog, obzirom na pogrešan pravni pristup u rješavanju spora nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi činjenice koje su odlučne za njegovo rješenje, radi čega je valjalo sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP prihvatiti reviziju te djelomično ukinuti nižestupanjske presude i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

19. O troškovima ovoga revizijskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 14. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić, v.r.