Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-830/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ordane Labura i Dalibora Dukića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J., N. G. 40, V. K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika grad N.

V., V. zakona, N. V., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku gradonačelniku T. C., univ.spec.oec., i punomoćniku D. K., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 30. lipnja 2022. godine broj P-223/2016-12, u sjednici održanoj dana 14. ožujka 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 30. lipnja 2022. godine broj P-223/2016-12.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za dosudu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjske presude kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Vinodolskom od 29. prosinca 2015. godine broj Ovr-4160/2015, i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka te tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 kuna, žalbu je izjavila tužiteljica, po punomoćniku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 52/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

2. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik je, po zakonskom zastupniku, osporio osnovanost žalbenih navoda i predložio da se žalba odbije.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iako prvostupanjsku presudu žalbom osporava zbog svih žalbenih razloga, tužiteljica u obrazloženju navodi zakonske odredbe koje je, po njenoj ocijeni, prvostupanjski sud propustio primijeniti na utvrđeno činjenično stanje, pa se tako, ukupnošću žalbenih razloga, u stvari, žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Ispitujući, pak, prvostupanjsku presudu po žalbi tužiteljice, u granicama propisanim člankom 365. stavkom 2. ZPP, ovaj sud nalazi da presuda nije donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koje žaliteljica upire, a niti uz koju od ostalih takvih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu tužiteljica ni kada se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Predmet spora ove parnice je tužbeni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog nastupanja zastare tražbine ovrhovoditelja – tuženika.

6.2. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno:

- da je tužiteljica, kao ovršenica, rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-4160/2015 od 14. travnja 2016. godine upućena da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe, slijedom nastupanja zastare tražbine koja se tom ovrhom prisilno naplaćuje;

- da je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužiteljice, kao ovršenice, i B. J., kao ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 465.872,40 kuna, dana 24. prosinca 2015. podnio prijedlog za ovrhu te da je dana 29. prosinca 2015. godine doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-4160/2015 kojim je, na temelju rješenja G. N. V., U. odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša KLASA: UP/I 363-02/98-01/46 URBROJ: 2107/02-08-07-5 od 7. svibnja 2007. (dalje: upravno rješenje) i pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1256/11-20 od 4. ožujka 2013. određena ovrha na nekretnini ovršenika, upisanoj u zk.ul.br. 268 k.o. N. G. k.č.br. 66/1 Kuća br. 40 u selu, površine 732 m2 i

- da je obveza tužiteljice na plaćanje navedene novčane tražbine određena naprijed navedenim upravnim rješenjem, na kojem je dana 5. listopada 2011. godine stavljena potvrda izvršnosti sa danom 5. listopada 2011. godine.

- da iz dopisa Upravnog suda Republike Hrvatske Zagreb poslovni broj: Us- 151/2008-11 od 21. rujna 2011. proizlazi da je navedeno upravno rješenje postalo pravomoćno 19. rujna 2011. godine,

6.3. Ocjenom navedenih činjenica prvostupanjski sud nalazi da je u pitanju novčana tražbina tuženika utvrđena rješenjem javnopravnog tijela donesenim u upravnom postupku, koje je sukladno odredbama članka 13. i članka 133. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 103/96, dalje: ZUP/96 postalo izvršno protekom paricijskog roka od 15 dana nakon pravomoćnosti istoga, određenog istim za podmirenje obveze tužiteljice, odnosno, dana 5. listopada 2011. godine.

6.4. Slijedom navedenog, i pozivom na odredbu članka 270. stavka 7. ZUP/96 kojom je propisano da se nakon isteka roka od 5 godina od dana kada je rješenje postalo izvršno, ne može se tražiti njegovo izvršenje, prvostupanjski sud je zaključio da od nastupanja ovršnosti navedenog upravnog rješenja (5.10.2011. godine) pa do podnošenja prijedloga za ovrhu (24.12.2015.) nije protekao rok od 5 godina, zbog čega zastara predmetnog potraživanja nije nastupila. Stoga je tužbeni zahtjev odbio.

7. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je potvrda izvršnosti stavljena po tuženiku na predmetno upravno rješenje krivotvorena, zato što je isto postalo izvršno danom 18.12.2007. godine, kojim je ona zaprimila drugostupanjsko upravno rješenje kojim je odbijena njena žalba protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, zbog čega smatra da je od toga dana pa do podnošenja prijedloga za ovrhu, za tuženika protekao rok iz članka 270. stavka 7. ZUP/96, odnosno, da je zastara nastupila.

8. Međutim, tužiteljici valja odgovoriti da činjenica na koju u žalbi upire (da bi potvrda ovršnosti bila krivotvorena) nije od značaja za odluku, budući da tužiteljica nije, u postupku u kojem je ta potvrda stavljena, tražila ukidanje iste.

9. U konkretnom slučaju zahtjev za prisilno izvršenje podnesen je unutar roka od pet godina, sukladno odredbi članka 270. stavka 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91 i 103/96, dalje: ZUP/96), kao mjerodavnom postupovnom propisu važećem u vrijeme donošenja navedenih rješenja tuženika (vidi rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-3648/2020, odluku Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-660/2011-9 od 9. travnja 2014., odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 8020/2014 od 25. svibnja 2016. te zaključak Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zauzet na sjednici Imovinsko-pravnog odjela od 25. rujna 2015. broj IUS- 25-09/2015-10).

10. Zbog toga ovaj sud nalazi da je pobijanom presudom, na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev odbio.

11. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu, tako i po visini opravdanih troškova dosuđenih tuženiku.

12. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP). Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za dosudu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavka 1. ZPP)

U Šibeniku, 14. ožujka 2023. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić v.r.