REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-2362/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INTERADRIA SC d.o.o., OIB 09022955726, Kastav, Ćikovići 73c, kojeg zastupa punomoćnica Lea Lukšić Acinger, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o., Rijeka, Riva 4., protiv tuženika AUTO ZAGOREC d.o.o., OIB 02147333625, Sveti Ivan Zelina, Brezovec Zelinski 12a, kojeg zastupa punomoćnik Dominik-Stjepan Janković, odvjetnik u Zagrebu, Izidora Kršnjavoga 11., radi isplate iznosa od 27.245,97 EUR / 205.284,77 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2335/2020-16 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2335/2020-16 od 31. ožujka 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O naknadi troškova žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud svojom konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 205.284,77 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 25. travnja 2018. do isplate i naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 21.875,00 kn.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet spora naknada imovinske štete nastale tužitelju zbog kvara brodskog motora koji se dogodio nakon popravka tog motora kod tuženika. Tužitelj temelji zahtjev na tvrdnji da mu je tuženik štetu prouzročio nestručnim radom. Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu (uzročno-posljedičnu vezu), jer ni iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka ne proizlazi zaključak da je šteta nastala nestručnim radom tuženika (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).

3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu isticanjem svih žalbenih razloga, s prijedlogom da je ovaj sud preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), jer nije ocijenio izvedene dokaze, pogrešno je interpretirao nalaz vještaka niti je obrazložio zaključak o tome da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu. Tužitelj smatra da pobijana presuda sadrži samo nabrajanje radnji bez izvođenja zaključka i valjanog obrazloženja, zatim da činjenično stanje nije potpuno ni pravilno utvrđeno, jer je sud odbio izvesti predložene dokaze, posljedično čemu je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

3.1. Tužitelj žalbom posebno upućuje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je iskazao o postojanju uzročno-posljedične veze između tuženikovog rada i havarije na tužiteljevom motoru, te potvrdio da tužitelj ne može biti odgovoran za štetu već da je to tuženik. Nije sporno da je tužitelj od tuženika naručio popravak dva brodska motora koje je tuženik popravio i zamijenio određene dijelove. Riječ o generalnom popravku motora, što proizlazi iz opsega radova i zamijenjenih dijelova. Nije sporno niti da je došlo do kvara na jednom motoru o čemu je tužitelj odmah obavijestio tuženika, a to su potvrdili saslušan svjedok i tuženikova zastupnica po zakonu, koji su izjavili i to da je taj motor dovezen u tuženikovu radionicu i da ga tuženik nije htio primiti na popravak. Sve te činjenice prvostupanjski sud uopće nije cijenio niti spomenuo.

3.2. Nadalje, tužitelj tvrdi da je nakon što je tuženik odbio primiti motor na popravak i dijagnosticirati uzrok kvara, on motor odvezao u ovlašteni servis gdje je motor rastavljen, pregledan od sudskog vještaka Igora Šikića i potom popravljen. Sudski vještak Igor Šikić je jasno utvrdio da nijedna od opisanih radnji tužitelja i servisera Borisa Acingera nije uzrok kvara, već da je do kvara došlo ranije tijekom probne vožnje. Iz nalaza vještaka jasno je da je tuženik odgovoran, jer je on ugradio košuljicu, a ako je i bilo greške u ispravnosti košuljice opet je odgovoran tuženik koji je trebao nabaviti i ugraditi ispravne dijelove. Vještak je zaključio da tužitelj nije odgovoran, da uzrok kvara motora može biti ili neispravan sustav za podmazivanje ili neispravan ugrađeni dio, odnosno da je uzrok najvjerojatnije nefunkcionalnost sustava podmazivanja. Vještak je odbacio tuženikove tvrdnje da bi se kvar pokazao ranije na testiranju u tuženikovoj radionici, jer je tada motor isproban bez opterećenja u praznom hodu pa takva oštećenja nisu ni mogla nastati. Tek nakon ugradnje motora u brod i probne vožnje došlo je do kvara koji se ne bi dogodio da je popravak izvršen stručno i da je ugrađeni dio bio ispravan. Zaključno, tužitelj ističe da je prvostupanjski sud nagradio tuženika za neprofesionalni rad, a tužitelj je postupajući u dobroj vjeri angažirao tuženika za popravak motora i to platio, reklamirao kvar, dovezao motor na popravak (tuženik ga je odbio primiti), pozvao tuženika da prisustvuje rastavljanju motora i popravio motor kad je tuženik to odbio.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a).

7. Ova je parnica proistekla iz ugovornog odnosa među strankama s osnove popravka dva brodska motora tijekom 2015. Tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete s osnove tuženikovog nestručnog rada u popravku jednog tužiteljevog motora. Rezultati dokaznog postupka upućuju na to da je tužitelj od tuženika naručio uslugu popravka dva motora koji su prevezeni iz Kastva do tuženika. Tužitelj je nakon što je tuženik izveo radove, platio popravak, preuzeo motore i dovezao ih u Rijeku. Tužitelj je tvrdio da je kvar jednog motora utvrđen nakon probne vožnje kada je motor prestao raditi, te da mu nije preostalo ništa drugo nego dijagnosticirati kvar motora i popraviti ga od treće osobe, nakon što je to tuženik odbio učiniti. Dakle, tužitelj drži tuženika odgovornim za nastalu imovinsku štetu za koju tvrdi da mu je nastala prestankom rada jednog brodskog motora tijekom probne vožnje, nakon što je taj motor prethodno bio kod tuženika na popravku, uslijed tuženikovog nestručnog rada prethodno na popravku tog motora. Nije sporno da je tužitelj taj motor odvezao na popravak ovlaštenom servisu (Borisu Acingeru, vl. uslužnog obrta BAT Rijeka) i da je tada angažirao sudskog vještaka Igora Šikića radi pregleda, jer je tuženik odbio primiti motor na popravak smatrajući da nije odgovoran za kvar.

8. U slučaju povrede ugovorne obveze (čl. 9. ZOO-a), druga ugovorna strana ima pravo zahtijevati popravljanje štete koju je zbog toga pretrpjela (čl. 342., čl. 1045. ZOO-a). Tuženik se obvezao popraviti tužiteljevu stvar (čl. 590. ZOO-a) pa je naručiteljevo pravo zahtijevati naknadu štete, ako ga je o nedostacima u poslu uredno obavijestio. Rezultati dokaznog postupka upućuju na to da je motor „stavljen“ u more u listopadu 2017., da je tijekom probne vožnje u siječnju 2018. došlo do prestanka rada jednog motora o čemu je tuženik odmah obaviješten (iskazi tužiteljevog zastupnika po zakonu i svjedoka). Tuženik je odbio primiti motor na popravak, jer se nije smatrao odgovornim; to je izjavio svjedok Zvonko Zagorec navodeći da mu nije poznato u čemu je bio kvar, ali se nije smatrao odgovornim (str. 71 spisa). Tuženik je bio upoznat i s time da će motor biti rastavljen.

9. Ovaj sud utvrđuje da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na što tužitelj žalbenim navodima upućuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a). U obrazloženju pobijane presude nedostaje zaključak o odlučnim činjenicama, izostala je valjana ocjena izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda i to, kako svakog izvedenog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti. Uz navedeno, prvostupanjski je sud isključivo pozivom na načelo ekonomičnosti odbio izvesti daljnje tužiteljeve dokazne prijedloge mada se, cijeneći sve sporne okolnosti, takvo postupanje u konkretnom slučaju ne može opravdati paušalnim pozivanjem na ekonomičnost. S obzirom na sporne činjenice, izvođenje predloženih dokaza bi doprinijelo pravilnom i potpunom utvrđivanju činjeničnog stanja.

10. Pobijanu presudu prvostupanjski sud utemeljuje na zaključku o tome da tužitelj nije dokazao tuženikovu odgovornost za štetu za kvar motora, pozivom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Slavena Bitange i Igora Šikića koji je sačinio nalaz prije ove parnice po tužiteljevom zahtjevu. Prvostupanjski sud utvrđuje da iz tih dokaza ne proizlazi zaključak da je šteta nastala nestručnim radom tuženika. Međutim, osim iznošenja dijela sadržaja nalaza i mišljenja sudskog vještaka Slavena Bitange (kao i iskaza saslušanih svjedoka), u obrazloženju pobijane presude u potpunosti je izostala ocjena dokazne snage izvedenih dokaza.

11. Sudski vještak Slaven Bitanga je između ostalog, u pisanom mišljenju naveo: da tužitelj nije na bilo koji način mogao utjecati na nastalu havariju na motoru; da su kod popravka motora u servisu zamijenjeni svi dijelovi oštećeni nakon havarije motora tijekom probne vožnje i izvedeni svi radovi sukladno pravilima struke i da motor i danas funkcionira; da na osnovi dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi točan uzrok nastanka havarije na motoru, da je moguće da je bila greška kod ugradnje ili na samoj košuljici zbog čega je na motoru tijekom probne vožnje odnosno kod opterećenja u kratkom vremenu nastala havarija. Pri usmenom obrazlaganju pisanog nalaza i mišljenja (str. 96. spisa) sudski vještak je izričito izjavio da je najvjerojatniji uzrok kvara motora nefunkcionalnost sustava podmazivanja i da je osoba koja je vršila popravak trebala sve uljne kanale očistiti i propuhati, a način na koji je vršen popravak i radnje koje su poduzete pri popravku, vještaku nisu poznate.

11.1. Prvostupanjski sud je upravo na osnovi tog dokaza zaključio da tužitelj nije dokazao kvar na motoru. Međutim, pri iznošenju sadržaja usmenog izlaganja nalaza i mišljenja sudskog vještaka (točka 12. obrazloženja presude), prvostupanjski je sud u potpunosti propustio (prepisati i) odgovor vještaka o najvjerojatnijem uzroku kvara motora, kad je sudski vještak odgovorio da je najvjerojatnije riječ o nefunkcionalnosti sustava podmazivanja, a potom je obrazlagao obvezu osobe koja je vršila popravak motora (str. 96. spisa), a to je upravo tuženik.

12. Uz navedeno, činjenica što je tužitelj angažirao sudskog vještaka Igora Šikića prije ove parnice, ne znači da sud nije dužan cijeniti i taj dokaz, kao i svaki drugi dokaz u ovoj parnici. Doduše, prvostupanjski sud se u nabrajanju dokaza koje je izveo pozvao i na taj dokaz, ali ga je propustio ocijeniti budući da je tek konstatirao da iz tog dokaza kao niti iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, ne proizlazi zaključak da je tuženik odgovoran za štetu. Napominje se da je prvostupanjski sud odbio tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanje Igora Šikića kao svjedoka, učinivši to bez iznošenja bilo kakvog razloga (arg. iz čl. 292. ZPP-a). No, ako je sudski vještak Slaven Bitanga za izradu nalaza i mišljenja u ovoj parnici koristio ispravu, nalaz i mišljenje Igora Šikića, sačinjenu nakon što je motor rastavljen u radionici servisera neposredno prije njegova popravka, tim više nije jasna takva neobrazložena odluka prvostupanjskog suda da se taj dokaz neće izvesti. Igor Šikić je dao svoje mišljenje o predmetnoj havariji, kao i o potrebi dobave podataka i verifikacije ispravne ugradnje, radi točne analize i uzroka havarije (str. 32.), što je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o tom dokaznom prijedlogu.

13. Zato ovaj sud utvrđuje da je i činjenično stanje, uzimajući u obzir i izostanak izvođenja daljnjih dokaza (pa tako i usmenog saslušanja svjedoka Igora Šikića) nedostatno ispitano za donošenje valjane odluke o tužbenom zahtjevu.

14. Slijedom navedenog, pobijana presuda je ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a).

15. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka ukloniti povrede postupka na koje je ovom odlukom upućen, ocijeniti iznova potrebu izvođenja dokaza predloženih od stranaka, valjano ocijeniti sve izvedene dokaze i na osnovi jasnih i obrazloženih razloga i zaključaka o odlučnim činjenicama, o tužbenom zahtjevu donijeti pravilnu i zakonitu odluku. Iznova će odlučiti i o svim troškovima postupka.

Zagreb, 14. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić