Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 8 Kž-1039/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. D., zbog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave iz članka 311. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i kaznenog djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog V. D. podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-186/2016 od 13. lipnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj u prisutnosti zamjenice branitelja optuženika odvjetnice K. G. 14. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da se ukida odluka o imovinskopravnom zahtjevu u odnosu na S. D..

II. Žalba optuženog V. D. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu je pobijanom presudom proglasio krivim optuženog V. D. zbog počinjenja kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave, opisano u članku 311. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. i kaznenog djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine iz članka 256. stavak 1. KZ/11. pa mu je na temelju članka 311. stavak 2. KZ/97. utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, na temelju članka 256. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, a potom je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženi V. D. osuđen neće izvršiti ako u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11. optuženom V. D. je određena posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. da popravi štetu počinjenu kaznenim djelom te je dužan u roku tri godine oštećenoj Republici Hrvatskoj naknaditi štetu u iznosu od 25.085,32 kune. Ukoliko optuženik u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. sud može temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11. opozvati uvjetnu osudu.

3. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu ZKP/08.) optuženi V. D. i S. D. su solidarno na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj Republici Hrvatskoj dužni isplatiti iznos od 25.085,32 kune sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. optuženi V. D. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.190,00 kuna od čega se iznos od 1.190,00 kuna odnosi na trošak tumača, a iznos od 1.000,00 kuna na paušalnu svotu.

5. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi V. D. putem branitelja D. M., odvjetnika u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, posebnim obvezama, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da preinači pobijanu presudu na način da se optuženi V. D. u potpunosti oslobodi kaznenopravne odgovornosti za inkriminirana kaznena djela.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., na zahtjev optuženika, o sjednici vijeća drugostupanjskog suda izvješteni su optuženik i njegov branitelj odvjetnik D. M. te Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, sjednici je pristupila braniteljica optuženika K. G., odvjetnica u Z., u zamjenu za odvjetnika D. M., dok uredno pozvani optuženik i državni odvjetnik nisu pristupili sjednici pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.

9. Žalba optuženika nije osnovana.

10. Suprotno tvrdnji optuženog V. D. u žalbi, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka presude razumljiva, jasna, a u obrazloženju prvostupanjske presude je prvostupanjski sud iznio jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a ti su razlozi logični i međusobno suglasni. Nadalje, sud je u cijelosti i sasvim točno utvrdio činjenično stanje provevši sve raspoložive dokaze te brižnom i savjesnom ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih dokaza u cjelini zaključio da je optuženik počinio inkriminirana djela na način kako mu je to stavljeno na teret, sasvim ispravno primjenjujući odredbe kaznenih zakona.

11. Žalitelj u žalbi neutemeljeno tvrdi da u prvostupanjskoj presudi nije raščlanjeno kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 311. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., u odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. KZ/11. Naime, iz činjeničnog opisa jasno proizlazi opis kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. koje djelo optuženik čini na način da pribavlja neoriginalan kupoprodajni ugovor za osobno vozilo marke „M. S. 320 CDI“ u kojem je naznačena kupoprodajna cijena od 3.800,00 eura, iako je stvarna cijena bila 9.700,00 eura, s krivotvorenim javnobilježničkim pečatom, a nakon toga s ciljem da S. D. ishodi manji razrez propisanih carinskih davanja isti predaje preko otpremnika Carinskoj upravi, odnosno daje netočne podatke o činjenicama od utjecaja na utvrđivanje iznosa carinske obveze, dakle čini kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članka 256. KZ/11. U izreci pobijane presude jasno su razgraničeni opisi svakog terećenog kaznenog djela, a u obrazloženju presude detaljno obrazloženo na temelju kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio bitne elemente svakog od terećenih kaznenih djela.

12. U pravu je žalitelj kada tvrdi da ugovor o kupoprodaji motornog vozila nije javna isprava, međutim, pri tom gubi iz vida da isti sadrži lažnu ovjeru javnobilježničkog ureda M. T. iz B., što ga čini javnobilježničkim aktom koji ima svojstvo javne isprave, poput presude, odnosno neke druge odluke tijela s javnim ovlastima.

13. Pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ponavlja svoju obranu, osporavajući da bi počinio inkriminirano kazneno djelo, tvrdeći da se u kritično vrijeme družio s B. Ć. koji je imao firmu za uvoz automobila iz Italije i Njemačke i obavio je sve potrebne radnje vezane za carinjenje predmetnog vozila, a što se tiče kupoprodaje predmetnog vozila, cijena je formirana od strane stvarnog vlasnika vozila R. V. na iznos od 3.500,00 eura. U odnosu na krivotvorenja kupoprodajne cijene u predmetnom ugovoru, navodi da je podatke unio R. V. koji je prethodno već bio osuđivan za takva i slična kaznena djela, a koji je takvo postupanje i najavio I. B. govoreći mu ukoliko u ugovoru ne stavi manju kupoprodajnu cijenu da će on sačiniti novi ugovor mimo njega. Ugovor je potpisala supruga optuženika S. D., u prostorijama Područnog carinskog ureda nije bio prisutan. Predmetni ugovor je prvi puta vidio kada je vozilo vozio na tehnički pregled. Vozilo je bilo u lošem stanju s prijeđenih 480.000 kilometara.

14. Suprotno istaknutim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud, detaljno analizirajući obranu optuženika, iskaze svjedoka B. Ć., M. B., I. B. i R. V. te materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu ispravno zaključio da je R. V. predmetno vozilo prodao optuženikovoj supruzi S. D., vozilo je formalno glasilo na I. B., a sve je dogovarao optuženik, postupak carinjenja kojom prigodom je prezentiran kupoprodajni ugovor proveo je optuženik. Prodajna cijena za predmetno vozilo iznosila je 9.700,00 eura, dok je na krivotvorenom ugovoru prodajna cijena iznosila 3.800,00 eura, a razlika u carinskim davanjima između stvarne cijene i cijene naznačene u krivotvorenom ugovoru je 25.085,62 kune, za koji iznos je oštećen Državni proračun.

15. Osim toga, treba naglasiti da je carinska davanja u konačnici plaćao kupac automobila, a to je supruga optuženika S. D.. Optuženik je za suprugu pregovarao s prodavačem, susretao se s B. koji je bio stvarni vlasnik vozila, rekao Ć. da je platio 2000 eura manje carinskih davanja no što je očekivao, a što sve ukazuje da je jedino optuženik imao motiv pribaviti krivotvoreni ugovor i prezentirati ga u Carinskoj upravi, a kako bi u konačnici njegova supruga za koju je proveo cjelokupni postupak kupnje automobila platila manja carinska davanja. Stoga je osnovano prvostupanjski sud otklonio obranu optuženika kao neuvjerljivu. Mjesto preuzimanja vozila koje je bilo predmet kupoprodaje, kao i način na koji je optuženiku dostavljena dokumentacija za vozilo nisu odlučne činjenice koje bi ukazivale na egzistenciju bitnih sastavnica inkriminiranog kaznenog djela, stoga nije niti bitno što iste nisu sa sigurnošću utvrđene.

16. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno postojanje kupoprodajnog ugovora za predmetno vozilo u kojem je naznačena prodajna cijena u iznosu od 9.700,00 eura, kao i postojanje krivotvorenog ugovora na kojem je kao prodajna cijena naznačen iznos od 3.800,00 eura, a prema kojem iznosu su plaćena carinska davanja. Pri tome nije važno stanje automobila, odnosno činjenica koliko je prijeđeno kilometara predmetnim automobilom, jer za utvrđivanje visine carinskih davanja je odlučna prodajne cijena naznačena u ugovoru, a koja se mora kretati unutar tablica procijenjenih vrijednosti koje koriste djelatnici carine. Carinska davanja kao što su carina, trošarine, pdv su prihodi Državnog proračuna pa kada su na osnovi krivotvorenog ugovora plaćena manja davanja, tada je nastala, a za iznos manje plaćenih davanja, šteta za Državni proračun. S obzirom na izloženo, žalitelj neosnovano ističe da počinjenjem inkriminiranog kaznenog djela nije nastala šteta za Državni proračun.

17. S obzirom na obranu optuženika te iskaze I. B., R. V. i B. Ć. o dijelu gdje opisuju ulogu optuženika u postupku prodaje i carinjenja vozila marke M. S. 320 CDI, iskaz S. D. nije bio odlučan za ocjenu je li optužen V. D. počinio inkriminirano kazneno djelo. Međutim, treba ukazati da je prvostupanjski sud propustio imati u vidu da je državni odvjetnik predložio u optužnici da se u skladu s odredbom članka 560. ZKP/08. od S. D. oduzme imovinska koristi ostvarena kaznenim djelima koje je počinio optuženi V. D. tako da je prvostupanjski sud trebao postupiti prema odredbi članka 558. stavak 1. i 3. ZKP/08. te ju pozvati na raspravu i ispitati na početku dokaznog postupka. Međutim, kako je državni odvjetnik naknadno podnio imovinskopravni zahtjev, odustao je od prijedloga za oduzimanje imovinske koristi tako da propust suda nije od utjecaja na opstojnost pobijane odluke.

18. Optuženi V. D. je žalbu podnio, između ostalog, i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, međutim, žalbene navode u odnosu na pobijanje odluke o imovinskopravnom zahtjevu nije posebno obrazložio.

19. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08. po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u odluci o imovinskopravnom zahtjevu počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08. Naime, prema odredbi članka 449. stavak 1. ZKP/08., između ostalog, presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena. Kako je prvostupanjski sud na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. naložio osim optuženiku i S. D. da na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj Republici Hrvatskoj isplati iznos od 25.085,32 kune, obvezao je na platež imovinskopravnog zahtjeva osobu koja nije optužena i time prekoračio optužbu.

20. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni, žalitelj navodi da smatra oduku o kazni pogrešnom jer je "jedina ispravna odluka – oslobađajuća presuda prema V. D.".

21. Ispitujući odluku o kazni, a povodom žalbe optuženika, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti naznačene u članku 47. KZ/11., a odlučne za izbor vrste i mjere kazne pa je tako osnovano kao olakotno cijenio korektno držanje pred sudom, protek vremena od počinjenja kaznenog djela i neosuđivanost optuženika, dok posebne otegotne okolnosti nije pronašao. S obzirom na istaknuto pojedinačno utvrđene kazne zatvora, jedinstvena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju tri godine primjereni su istaknutim i utvrđenim okolnostima te će se upravo takvom jedinstvenom kaznom s izrečenom uvjetnom osudom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

22. Slijedom navedenog, s obzirom da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu i ukinuti istu u odnosu na S. D., dok je žalbu optuženika trebalo, u skladu s odredbom članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.