REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 748/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.d. S., BiH, OIB ... , zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku iz Z., protiv I tuženika T. P. d.o.o. za trgovinu, transport i usluge, N. G., OIB ... , zastupanog po punomoćniku D. U. odvjetniku iz N. G., te II tuženika N. P. a.d. B. L., kao pravnog sljednika Akcionarskog društva za promet nafte, naftnih derivata i prirodnog gasa P. a.d., BiH, zastupanog po punomoćniku Z. M., odvjetniku iz S. B., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-1356/2016-2 od 25. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj P-359/15-12 od 29. travnja 2016., u sjednici održanoj 14. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija.
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja protiv odluke o troškovima postupka se odbacuje.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o ortakluku zaključen dana 27. 5. 2003. godine između Akcionarskog društva za promet nafte, naftnih derivata i prirodnog gasa P. a.d. B. L., Ulica kralja Petra I., sada N. P. a.d. B. L., kao njegov pravni sljednik i T. P. d.o.o. za trgovinu, transport i usluge, N. G.,.
II. Nalaže se tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP iz razloga propisanih čl. 385. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače, podredno da se iste ukinu.
3. Odgovor na reviziju nije podnesen.
4. Revizija nije osnovana.
5. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ugovor o ortakluku koji su sklopili tuženici ništav pravni posao i to iz razloga što je simultani pravni posao koji prikriva ugovor o kupoprodaji nekretnine koja nije vlasništvo tuženika, a da je kupoprodaja te nekretnine nedopušteni pravni posao jer je raspolaganje tom nekretninom protivno Uredbi o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 36/91).
7. Povodom revizije tužitelja sporna je ocjena suda nižestupanjskih sudova da tužitelj nije aktivno legitimiran, odnosno da nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovom predmetu. Nastavno sporna je i ocjena nižestupanjskih sudova da ugovor o ortakluku nije ništetan.
8. Suprotno navodima tužitelja prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između sadržaja izreke presude i njenog obrazloženja. Naime, tužitelj revizijskim navodima kojima upire na ovu bitnu povredu polazi od vlastitih činjeničnih utvrđenja i pravne ocjene nedopuštenosti raspolaganja zbog kojih bi sporni ugovor bio ništav, a koja ne odgovaraju utvrđenjima nižestupanjskih sudova.
9. Za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu u primjeni su slijedeće odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme sklapanja spornog ugovora o ortakluku – 27. svibnja 2003., a temeljem čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22):
9.1. U odnosu na Ugovor o ortakluku:
- čl. 647.a kojim je propisano da se ugovorom o ortakluku uzajamno obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja, te da je Ortakluk zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti.
- čl. 647.b kojim je propisano da imovinu ortakluka čine ulozi ortaka (glavnica) te imovina stečena poslovanjem ortakluka, da u imovinu ortakluka ulaze i naknade za uništene, oštećene ili oduzete stvari koje pripadaju imovini ortakluka, da je imovina ortakluka zajednička imovina ortaka, te da je imovina ortaka koja kao ulog nije unesena u zajedničku imovinu, njegova je posebna, od zajedničke odvojena, imovina
- čl. 647.c kojim je propisano da se Ortački se ulog može sastojati u stvarima, pravima, novcu, radu i drugim dobrima, kao i da ako se ulaže cijela imovina, pod njom se razumijeva samo sadašnja imovina. Ali ako ugovor obuhvaća i buduću imovinu, pod njom se razumijeva samo stečena, a ne i naslijeđena imovina, osim ako su obje izrijekom ugovorene.
- te čl. 647.e kojim je propisano da Stvari i prava iz ortačkog uloga postaju imovinom ortakluka temeljem ugovora o ortakluku na način propisan za.stjecanje pojedinih imovinskih prava. Ortak odgovara za materijalne i pravne nedostatke svog uloga.
9.2. U odnosu na ništavost:
- čl. 103. kojim je propisano da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.
- čl. 109. st. 1. kojim je propisano da na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
- čl. 66. kojima je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost. Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.
10. Imajući u vidu naprijed citirane odredbe ZOO proizlazi ispravnom ocjena nižestupanjskih sudova da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, ali iz drugih razloga.
11. Naime, osnovani su revizijski navodi tužitelja da njegova aktivna legitimacija na podnošenje tužbe radi utvrđenja ništavosti proizlazi iz čl. 109. ZOO, a samim time se niti ne ispituje pravni interes za podnošenje tužbe, jer pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba. Kako u konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je predmetom raspolaganja bila imovina koja ne pripada ugovornim stranama ugovora o ortakluku, već da je riječ o njegovoj imovini, ova okolnost bila bi dostatna za ocjenu da je tužitelj zainteresirana osoba u smislu čl. 109. st. 1. ZOO.
12. Međutim, a imajući u vidu čl. 66. ZOO kao i činjenični osnov iznijet u tužbi proizlazi pravilnom ocjena prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na navode tužitelja da bi sporni ugovor bio ništav iz razloga što je prividan jer da prikriva kupoprodajni ugovor.
13. Naime, prividan ugovor nema za posljedicu ništavost tog pravnog posla. U okolnostima kada se utvrdi da su stranke sklopile prividan (simulirani) ugovor kojem je svrha prikriti drugi pravni posao, pravna posljedica je da prividan ugovor ne stvara pravni učinak – ali samo prema ugovornim stranama pravnog posla, dakle posljedica prividnog ugovora nije njegova ništavost.
14. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da je ugovor o ortakluku ništav iz razloga što je sklopljen protivno Uredbi o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske isti u okolnostima konkretnog slučaja nisu pravno relevantni.
15. Naime, Ugovorom o ortkaluku tuženici uređuju međusobna prava i obveze glede korištenja i troškova sanacije tada devastirane benzinske stanice koja je sagrađena na auto cesti Z. – B. na 320 kilometru. Iako je u ugovoru navedeno da prednik 2. tuženika jamči 1. tuženiku da je vlasnik te nekretnine, ta okolnost ne dovodi do ništavosti pravnog posla. Isto tako tužitelj pogrešno i izvan konteksta Ugovora o ortakluku tumači i jednu od ugovornih odredbi čl. XI Ugovora kojom je predviđeno pravo prvokupa u korist člana ortakluka. Naime ova odredba Ugovora je sadržana u članku kojim se prvenstveno reguliraju prava i obveze ortaka u slučaju prestanka Ugovora, kao i okolnost da je jedan od razloga prestanka ugovora neuspjeh ugovornih strana u vlasničkoj parnici radi priznanja prava vlasništva na benzistoj stanici koju ulažu u ortakluk.
16. Slijedom navedenog, kako iz sadržaja ugovora o ortakluku proizlazi da isti nije prividan ugovor već da je namjera ugovornih stranaka bila sklapanje upravo tog pravnog posla, a na koji zaključak upućuju odredbe samog ugovora kojim se uređuju međusobna prava i obveze ortaka, način utvrđivanja vrijednosti imovine koja se unosi u ortakluk i dr., a da takav ugovor nije protivan prisilnim propisima, moralu društva niti Ustavu Republike Hrvatske, ovaj pravni posao nije ništav.
17. Okolnost da je u imovinu ortakluka unijeta imovina koja nije vlasništvo ortaka ne čini Ugovor o ortakluku ništavim jer predmetom raspolaganja prilikom sklapanja ugovora nije bilo prijenos prava vlasništva na nekretninama koje su izuzete iz pravnog prometa. Naime, prema utvrđenjima suda prvog stupnja imovina koja je unijeta u ortakluk je i nadalje u zemljišnim knjigama upisana kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske kojim upravljaju Hrvatske autoceste.
18. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
19. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. pod br. Su-IV-19/15-19 zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2 od 17. studenog 2015., Rev 1834/2018-2 od 26. travnja 2022. i dr.).
20. Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja protiv odluke o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP u vezi čl. 400. st.
1. ZPP.
Zagreb, 14. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
