REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4540/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebtrans d.o.o., Zagreb, Lončareva 1/i, OIB 18250638100, zastupanog po punomoćnici Ireni Radić Repač, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Bleki d.o.o., Zagreb, Voćnjak 15, OIB 90806632168, zastupanog po punomoćnici Kristini Starčević Pavleka, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2533/2022-3 od 17. lipnja 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1455/15 od 3. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2533/2022-3 od 17. lipnja 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1455/15 od 3. svibnja 2022. U prijedlogu je označio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Pitanja glase:
a)„Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 11/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i ako na tom pogrešno utvrđenom sadržaju isprave drugostupanjski sud temelji odluku u predmetu?
b) „Da li je raskid ugovora o djelu preduvjet za podnošenje zahtjeva za isplatu zbog stjecanja bez osnove u situaciji kada je izvođač primio od naručitelja unaprijed novčana sredstva za radove koje nije izveo ili naručitelj neovisno od činjenice što ugovor o djelu nije raskinut može od izvođača povrat unaprijed plaćenih novčanih sredstava za radove koji nisu izvedeni temeljem odredbe čl. 1111. ZOO?
1.2. U obrazloženju tih pitanja tužitelj se bavi uglavnom činjenicama i ocjenom dokaza od strane sudova nižeg stupnja te se poziva na odluke revizijskog suda za koja smatra da sadrže pravna shvaćanja suprotna pravnom shvaćanju na kojem se temelji pobijana presuda.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik nije odgovorio.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbama čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da niti jedno naznačeno pitanje u prijedlogu nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5. Pitanje koje se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, tužitelj temelji na tvrdnji da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Iz obrazloženja prijedloga proizlazi da zapravo tužitelj ima na umu pogrešnu primjenu materijalnog prava – odredbe čl. 319. do 321. ZOO o tumačenju ugovora jer navodi da se odredbe ugovora trebaju primijeniti onako kako glase, a u ovom slučaju glase „izmjena regulatora napona“. Sudovi nižeg stupnja su utvrdili da je tuženik izvršio izmjenu regulatora napona, a je li volja ugovornih strana bila da se ugradi novi regulator ili je bilo dovoljno da se ugradi reparirani regulator kojeg je tuženik imao u svom skladištu pitanje je tumačenja ugovora, a ne bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Stoga pozivanje tužitelja na odluke ovog suda Rev-x-611/2018 od 4. 9. 2019. i Rev-1021/2015 od 15. 9. 2020. nema značaja, a u odlukama Revd 1718/2020 i Revd 1552/2021 po naravi stvari sud nije mogao zauzeti određeno pravno shvaćanje jer se tim odlukama samo dopušta podnošenje revizije.
6.1. Drugo pravno pitanje u sebi sadrži tvrdnju da su stranke sklopile ugovor o djelu i da taj ugovor egzistira jer nije raskinut (tužitelj ne tvrdi ni da je ništetan ili da je poništen) i stav tužitelja da se radi o stjecanju bez osnove u situaciji kada je jedna ugovorna strana izvršila svoju ugovornu obvezu, a druga strana to nije učinila. Međutim, tužitelj za ovo pitanje nije istakao valjane razloge važnosti jer se odluke na koje se tužitelj poziva ne odnose na podudarne činjenične i pravne situacije.
6.2. Naime, tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije priložio odluku ovog suda poslovni Rev 1169/1991-2 od 20. listopada 1993. u obrazloženju koje se navodi koja su prava naručitelja djela u slučaju da je izvođač izveo radove s nedostatkom, a tužitelj drži ključnom činjenicu da je tuženik u generatoru popravak kojeg je bio predmet ugovora o djelu „obavio zamjenu regulatora napona repariranim regulatorom iz svog skladišta“ (prema nalazu i mišljenju vještaka kojeg sudovi prihvaćaju i utvrđuju da je tužitelj izvršio preuzetu obvezu popravka generatora). Iz same tužbe proizlazi da je tužitelj preuzeo generator i da je nakon toga došlo do kvara, a prema nalazu vještaka uzrok kvara je pregaranje regulatora uslijed „protoka povećane struje“, a tužitelj nije dokazao da je to u uzročnoj vezi s činjenicom da je tuženik ugradio reparirani regulator iz svog skladišta, odnosno zbog kakvog njegovog nedostatka. Odluka ovog suda poslovni broj Rev 1344/2012 od 6. ožujka 2017. koju je tužitelj priložio temelji se na činjenici da se ne može zaključiti „da bi (usmeni) ugovor o izvođenju građevinskih radova i nadalje postojao i da bi tužitelj mogao tražiti njegovo ispunjenje“. Suprotno tome, u ovoj parnici nije sporno da ugovor postoji. Naposljetku, ni odluka ovog suda broj Rev 936/2006 od 19. prosinca 2006. ne odnosi na činjeničnu i pravnu situaciju kao što je u ovoj parnici. Iz te odluke proizlazi da je tužitelj uplatio cijenu na račun tuženika (fizičke osobe člana trgovačkog društva), a ne na račun trgovačkog društva koje je bilo ugovorna strana iz ugovora o građenju.
7. Zbog tih razloga prijedlog za dopuštenost revije je valjalo odbaciti na temelju čl. 392.b. st. 3. ZPP.
Zagreb, 14. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-30856-633bc
Kontrolni broj: 0fbf9-1a9d5-25b38
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
