Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11762/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe HCK. i okrivljene odgovorne osobe D. K., zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 17. i stavka 2. i članka 229. stavka 1. točke 1., 20. i 22. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe HCK. i okrivljene odgovorne osobe D. K., podnesenoj po branitelju I. B., odvjetniku u P., protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: 43 Pp G-630/2019-22 od 18. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe HCK.i okrivljene odgovorne osobe D. K., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i odnosu na točku III. izreke i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.

p r e s u d i o  j e:

II. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe HCK. i okrivljene odgovorne osobe D. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni utvrđenoj okrivljenoj pravnoj osobi HCK. za prekršaj činjenično opisan pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, na način da joj se za navedeno djelo izriče novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisuću četrdeset) eura[1] / 7.835,88 kuna (sedam tisuća osamsto trideset pet kuna i osamdeset osam lipa), koju je dužna platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od primitka ove presude.

III. Ako okrivljena prava osoba, u roku određenom za plaćanje ovom presudom, a računajući od njenog primitka, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, ista će se smatrati u cijelosti plaćenom.

IV. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe HCK. i okrivljene odgovorne osobe D. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba HCK. i okrivljena odgovorna osoba D. K. (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađaju od optužbe

što su u tjednu od 8. travnja 2019.-14. travnja 2019. u M. S. radnici R. B. odredili raspored radnog vremena na način da je trajao duže od 48 sati tjedno, jer je ista radila ukupno 52 sata,

dakle rad radnika trajao je duže od 48 sati tjedno,

čime su počinili prekršaj iz članka 67. stavka 4., a kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 22. i stavku 2. Zakona o radu.

V. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe HCK. i okrivljene odgovorne osobe D. K. te se u pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

VI. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba HCK. i okrivljena odgovorna osoba D. K. dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura[1] / 226,04 kuna (dvjestodvadesetšestkunaičetirilipe), svaki, u roku od 6 (šest) mjeseci od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba HCK. i okrivljena odgovorna osoba D. K. su proglašeni krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to okrivljena pravna HCK. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 18.000,00 (osamnaesttisuća) kuna/2.389,01 eura[1] , a okrivljena odgovorna osoba D. K. novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) kuna/199,08 eura[1] , zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 17. i stavka 2. i članka 229. stavka 1. točke 1. i 22. i stavka 2. Zakona o radu, dok su oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 20. i stavka 2. Zakona o radu, a koji prekršaji su opisani u izreci.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna/26,54 eura[1] , svaki.

3. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih zakonom predviđenih žalbenih osnova.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je dijelom bespredmetna, dijelom osnovana, a dijelom neosnovana.

6. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u postupku prvostupanjskog suda, u odnosu na djelo opisano pod točkom III. u provedenom postupku činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, na što osnovano ukazuju žalitelji, zbog čega je odluka o krivnji za inkriminirani prekršaj za sada preuranjena.

7. Naime, u odnosu na prekršaj opisan pod točkom III. izreke, prvostupanjski sud svoj zaključak o krivnji temelji na prihvaćanju iskaza ispitane radnice kao svjedokinje, međutim pritom ne uzima u obzir navode okrivljene odgovorne osobe, koje ponavlja i u žalbi, da je dio plaće ustegnut u skladu s Pravilnikom okrivljene pravne osobe, na temelju odluke okrivljene odgovorne osobe, budući da je osnova bila teža povreda radnih obveza radnice te je uskrata 20% plaće predstavljala sankciju zbog povrede radnih obveza, a ne prijeboj potraživanja poslodavca s potraživanjem radnika, a što sud nije uzeo u obzir, odnosno sud u postupku nije utvrdio o kakvom se potraživanju poslodavca radi.

8. Slijedom navedenog, trebalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu okrivljenika kao osnovanu te prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku utvrditi prijeporne činjenice, ponovno provesti dokazni postupak i na odgovarajući način, ocjenjujući sve u postupku provedene dokaze, nesumnjivo utvrditi ima li u radnjama okrivljenika obilježja prekršaja za koji su pod točkom III. izreke proglašeni krivima te, uzevši u obzir razloge ovog rješenja i imajući u vidu žalbene razloge, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

10. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, u odnosu na prekršaj opisan pod točkom II. izreke, ovaj sud je po službenoj dužnosti utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Međutim, kako je u međuvremenu do donošenja ove odluke, došlo do izmjene propisa (Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, Narodne novine broj: 114/2022.), te je na snagu stupio povoljniji propis, trebalo je po službenoj dužnosti u povodu žalbe okrivljenika primijeniti taj blaži propis i preinačiti pobijanu presudu u dijelu koji se odnos na kaznu odmjerenu okrivljenoj pravnoj osobi za djelo opisano pod točkom II. izreke, budući da joj je za to djelo prvostupanjski sud utvrdio kaznu u iznosu četverostrukog općeg zakonskog minimuma, u skladu s odredbom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona, maksimalno je ublaživši, a imajući u vidu sada propisani opći zakonski minimum za okrivljenika pravnu osobu, u iznosu od 260,00 eura, prema članku 33. stavku 1. Prekršajnog zakona (što prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosi 1.958,97 kuna).

12. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika kojima ističu da su evidentirali početak i kraj radnog vremena radnika, iz čega proizlazi i da je moguće utvrditi činjenica ukupnog dnevnog radnog vremena, a što je okrivljena odgovorna osoba isticala i u svojoj obrani u postupku pred prvostupanjskim sudom, kao i da su navedeno kasnije popravili, jer ih navedena okolnost ne može ekskulpirati od ispunjavanja izričito propisane obveze, a za koju na taj način posredno priznaju da je nisu ispunjavali.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je, na temelju provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno okolnosnog priznanja okrivljenika, imao dovoljno osnova za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se pobijanom presudom pod točkom II. izreke terete i, slijedom toga, pravilno ih proglasio krivima i kaznio. 14. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na prekršaj opisan pod točkom IV. izreke, ovaj sud je po službenoj dužnosti utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje su okrivljenici proglašeni krivima, pod navedenom točkom izreke, po propisu nije prekršaj.

15. Odredbom članka 229. stavka 1. točke 22. i članka 2. Zakona o radu važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja (sada točka 33.) bilo je propisano da će se kazniti

rad  radnika  u poslodavac pravna osoba i u njoj odgovorna osoba ako preraspodijeljenom radnom vremenu traje duže od Zakonom dopuštenog (članak 67. stavci 4., 5. i 8.). Odredbom članka 67. stavka 4. propisano je ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena, uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od četrdeset osam sati tjedno, dok je stavkom 5. istog članka propisano da iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, preraspodijeljeno radno vrijeme tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunog radnog vremena može trajati duže od četrdeset osam sati tjedno, ali ne duže od pedeset šest sati tjedno, odnosno šezdeset sati tjedno ako poslodavac posluje sezonski, pod uvjetom da je isto predviđeno kolektivnim ugovorom i da radnik dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.

16. Međutim, u izreci pobijane presude, za ovo djelo, pored zakonskog opisa, kako je to navedeno pod točkom IV. izreke ove presude, nedostaje činjenični opis radnje prekršaja, iz koje proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 22. Zakona o radu, jer nije naznačeno vrijeme provedeno na radu svakog dana u naznačenom tjednu, iz kojeg razloga se ono u svezi žalbe ne može niti valjano ispitati. Također, činjenični opis radnje navedenog prekršaja, nije naveden niti u optužnom prijedlogu, slijedom čega nisu navedena bitna obilježja tog prekršaja te je okrivljenike trebalo osloboditi od optužbe da bi počinili inkriminirani prekršaj.

17. Naime, kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

18. Prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja pa nije dostatan opis djela prekršaja, kako je konkretno žaliteljici pobijanom presudom stavljeno na teret jer nedostaju odlučne činjenice bez kojih se, u konkretnom slučaju, ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.

19. Nadalje, u pogledu nepotpunog optužnog akta, prvostupanjski sud trebao je u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, na temelju članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, pozvati tužitelja da dopuni optužni prijedlog navođenjem svih bitnih obilježja prekršaja, pod prijetnjom odbačaja optužnog prijedloga, međutim prvostupanjski sud to je propustio učiniti, a s obzirom da je protiv prvostupanjske presude podnesena samo žalba u korist okrivljenika, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, tužitelj, a ni sud, više ne može promijeniti činjenični opis optužbe dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja.

20. Imajući u vidu činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane presude pod točkom IV., kao i optužnom prijedlogu, ocjena je ovog Suda kako u istom nije naveden činjenični opis radnje izvršenja inkriminiranog prekršaja, pa je prvostupanjski sud povrijedio prekršajno materijalno pravo na štetu okrivljenika, a na što ovaj Sud pazi i po službenoj dužnosti.

21. S obzirom da je protiv prvostupanjske presude, podnesena samo žalba u korist okrivljenika, što znači da, poštujući načelo zabrane preinačenja na gore, sud više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja dodavanjem konstitutivnih elemenata prekršaja, ovaj je Sud, u skladu s ovlaštenjem iz članka 207. Prekršajnog zakona, prihvaćajući kao osnovanu žalbu okrivljenika i postupajući po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, preinačio pobijanu presudu, te je okrivljenike, na temelju odredbe članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe za prekršaj za koji su pobijanom presudom pod točkom IV. proglašeni krivima, a uslijed te odluke, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

22. Nadalje, ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj sud je utvrdio da su kazne, za djelo opisano pod točkom II. izreke, odmjerene razmjerno težini djela koje su okrivljenici počinili i stupnju njihove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na strani okrivljenika našao olakotne okolnosti, dok otegotnih okolnosti nije našao, zbog čega im je kazne ublažio na iznose ispod najnižih iznosa zakonom propisanih novčanih kazni za tu vrstu prekršaja u vrijeme počinjenja prekršaja i tu vrstu okrivljenika, i unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni. Međutim, uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud okrivljenoj pravnoj osobi kaznu za djelo opisano pod točkom II. izreke maksimalno ublažio, a s obzirom na sada propisani opći zakonski minimum za okrivljenika pravnu osobu, za prekršaj opisan pod točkom II. izreke okrivljenoj pravnoj osobi trebalo je izreći kaznu kao pod točkom 2. izreke.

23. Svoju je odluku valjano obrazložio prvostupanjski sud na način koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud pa, unatoč iznesenim žalbenim navodima okrivljenika, ovaj sud nije našao osnova za prihvaćanje žalbe u smislu daljnjeg ublažavanja, već znatno ublaženih novčanih kazni, ili za njihovo oslobađanje od kazni, osim za ublažavanje okrivljenoj pravnoj osobi za djelo opisano pod točkom II. izreke, po službenoj dužnosti, zbog primjene blažeg propisa, te smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja s tim da, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenici, u roku koji je određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

24. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenike na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.

25. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.