Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 46 Gž R-152/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. M., vlasnika obrta A. M. M. iz Z. B., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-3276/18-26 od 30. listopada 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 14. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-3276/18-26 od 30. listopada 2019.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku M. M., vlasniku obrta A. M. M. da tužitelju B. P. isplati iznos od 1.890,00 EUR plativo u kunama prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. veljače 2018.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 9.312,50 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 30. listopada 2019.g. do isplate, u roku od 8 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik ne navodeći određene zakonom propisane žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br.), predlažući da se ta presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu dnevnica u iznosu od 1.890,00 Eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, jednako kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, nije uočeno da bi pred sudom prvog stupnja bile počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a naročito ne ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ta presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa stoga nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Kako tuženik izrijekom ne navodi u čemu drugom bi se sastojala neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka, to se nije ostvario žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12.01.2018.g., i to na radnom mjestu v. u domaćem i međunarodnom prometu. Među strankama nije niti sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika počam od 12.01.2018.g., s kojim datumom je tužitelj bio prijavljen od strane tuženika i pri HZZO-u i HZMO-u te da je odjavljen i pri HZZO-u i pri HZMO-u s danom 17.02.2018.g., kada mu je i prestao radni odnos kod tuženika.

9. U žalbenom stadiju postupka među strankama je sporan pravni osnov tužbenog zahtjeva.

10. Sud prvog stupnja utvrdio je sve relevantne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a naročito odlučne:

-da iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka dana 12.01.2018.g. proizlazi da je u čl. I. u Općim odredbama ugovoreno da će tužitelj kao radnik obavljati poslove vozača u domaćem i međunarodnom prometu te da je mjesto rada radnika tuzemstvo i inozemstvo i da radnik počinje s radom 12.01.2018.g. (toč. 2., toč. 4. i toč. 6.),

- da je pitanje plaće i naknada uređeno je u čl. II. te je u toč. 1. ugovorena osnovna neto plaća radnika, tj. tužitelja od 5.000,00 kn, dok su u čl. III. uređena pitanja troškova i naknada, pri čemu je u ovome čl. ugovoreno da radnik ima pravo naknade troškova za službena putovanja u zemlji i inozemstvu, u visini propisanoj zakonom,

-da je uvidom u pregled država i svota dnevnica koje su prikazane i u časopisu RRIF iz veljače 2017.g. utvrdio i kolika je svota dnevnice određena za pojedine zemlje za koje tužitelj tvrdi da je u istima po nalogu tuženika obavljao posao, odnosno ugovoreni prijevoz,

- da za putne radne listove tuženik navodi da se tužitelju sve slalo putem aplikacije M., tako da je iste mogao fotografirati na mobitel i da se ti podaci naknadno ne mogu izvući, a u svezi dnevnica tuženik se očitovao da iste nisu navedene u sklopljenom Ugovoru o radu i da stoga tužitelju niti nisu mogle biti isplaćene,

- da iz provedenog financijskog vještačenja, a na koje niti jedna od stranaka nije imala prigovora, proizlazi da izračunate dnevnice iznose 1.890,00 eur-a, sud prvog stupnja zaključio je da tužitelju kao radniku pripada pravo na naknadu troškova za službena putovanja u zemlji i inozemstvu prema čl. III. Ugovora o radu, da troškovi za službena putovanja u inozemstvu obuhvaćaju i da se odnose i na dnevnice koje pripadaju radniku tj., tužitelju, time da ukoliko ne postoje putni radni listovi za putovanja koja je tužitelj obavio za vrijeme trajanja radnog odnosa kod tuženika kao poslodavca, teret dokazivanja istih je na tuženiku kao poslodavcu te je primjenom odredbe čl. 5., čl. 7., čl. 8. 1, i čl. 135. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, dalje: ZR) i čl. 9. i čl. 65. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05), prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od prvog sjedećeg dana nakon prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i čl. 30. st. 1. ZOO-a.

11. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je već citiranom odredbom čl. III. Ugovora o radu ugovoreno upravo pravo tužitelja na isplatu dnevnica.

12. Ujedno valja navesti da u međunarodnom teretnom prijevozu radnik ima pravo na isplatu dnevnica sukladno čl. 29. Kolektivnog ugovora za djelatnosti prijevoza i usluga u cestovnom prometu zaključenog 13. siječnja 1993.

13. Pored navedenog za istaknuti je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno prema čl. 9. st. 3. ZR-a.

14. Valja navesti da sam tuženik tijekom postupka u spis predmeta nije dostavio putne radne listove, a kako je teret dokazivanja na istom, to tuženik nije dokazao suprotne činjenice tvrdnjama tužitelja, a visina spornog potraživanja pravilno je utvrđena provedenim vještačenjem na koje niti jedna od stranaka nije imala prigovora.

15. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja da su prava na isplate naknada, potpora i nagrada koje pod prisilnim uvjetima i do propisanih svota ne podliježu obvezi oporezivanja, utvrđena za radnike i neke druge fizičke osobe propisima o porezu na dohodak i to u prvom redu Zakonu o porezu na dohodak („Narodne novine“, br. 115/16) te Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna („Narodne novine“, br. 8/06), time da nevezano na isto poslodavac u svako doba može svojom voljom isplatiti radniku određenu naknadu koja nije izravno vezana uz njegov rad, a dnevnice za službena putovanja mogu se isplatiti bez oporezivanja.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita i u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Kako je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja smanjio tužbeni zahtjev i postupajući na taj način tužitelj je djelomično povukao tužbu, u kojem slučaju u odnosu na povučeni dio tužbe nema mjesta procjenjivanju uspjeha u sporu, već tuženiku za povučeni dio tužbe pripada pravo na parnični trošak sukladno odredbi čl. 158. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Međutim, kako je taj podnesak tužitelja dostavljen tuženiku te predstavlja obavijest o povlačenju tužbe, tuženik je u smislu odredbe čl. 164. st. 8. ZPP bio dužan zahtjev za naknadu troškova staviti u roku od 15 dana nakon primitka navedenog podneska, a što je propustio učiniti već je tek troškovnikom zatražio parnični trošak, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadom parničnog troška uslijed djelomičnog povlačenja tužbe nepravovremen tako da mu pravilno nije dosuđen parnični trošak te je njegova žalba u tom dijelu neosnovana.

17. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.