REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-392/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.A., zbog prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Virovitici od 4. studenog 2020., broj: 2. Pp J-391/2019, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. I.A. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), okr. I.A. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eur-a (trideset)[1] /226,04 kuna (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Virovitici od 4. studenog 2020., broj: 2. Pp J-391/2019-7, proglašena je krivom okr. I.A. da je, na način činjenično opisan u izrece pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 605,00 kuna, što je protuvrijednost 80,00 eur-a, koju je dužna platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.

1.1. Istom presudom, odlučeno je da se privremeno oduzeti predmet nalik na muško spolovilo tzv. vibrator, boje kože bez pripadajući bateriji, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Virovitica, ser. broj 01265352 od 25. lipnja 2019. vraća okrivljenici.

2. Protiv navedene presude, okr. I.A. pravodobno je putem branitelja odvjetnika B.K. podnijela žalbu, naznačujući da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe da pogrešno prvostupanjski sud utvrđuje da bi okrivljenica imala umišljaj za remećenje javnog reda i mira, a ne da bi izražavala dozvoljenu slobodu izražavanja, svojih moralnih i političkih stavova, koju joj garantira u članku Ustav Repulike Hrvatske, a osim toga to pravo zajamčeno je člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. U tom smislu ukazuje i na presudu Europskog suda za ljudska prava u Strabourgu. Navodi da prvostupanjski sud uopće nije prihvatio mogućnost postojanja slobode izražavanja okrivljene kao njeno temeljno ljudsko pravo koje je oslobađa od optužbe za vrijeđanje javnog morala kao i da nije imala umišljaj za vrijeđanje javnog morala već da je izražavala dozvoljenu slobodu javnog nastupa.

5.1 Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio obranu okrivljenice istaknuvši da sloboda izražavanja nije apsolutno ljudsko pravo, već je ograničeno pravom i slobodom drugoga. Osim toga, ostvarivanje prava na slobodu izražavanja ne znači da se ideje, mišljenja ili kritike bilo kojeg društvenog segmenta iznose na ponižavajući i uvredljiv način.

5.2. Osim toga, po ocjeni ovog suda, okrivljenica je svojom radnjom stavljanja na spomenik, u ruke kipa dr. Franje Tuđmana gumenog predmeta nalik na muško spolovilo tzv. vibrator, prvenstveno vrijeđala i omalovažavala moralne osjećaje građana, budući da taj predmet predstavlja intimni dio ljudskog tijela te da po svojoj funkciji ulazi u intimnu odnosno spolnu sferu bilo kojeg pojedinca. Budući da po općeprihvaćenim normama ponašanja niti intimni dijelovi ljudskog tijela, a niti predmeti koji ukazuju na intimnu ili spolnu prirodu čovjeka nisu namijenjeni za pokazivanje u javnosti, jasno je da stavljanje tzv. vibratora – predmeta nalik na muško spolovilo na spomenik, u ruke kipa dr. Franje Tuđmana, izaziva osjećaj stida, a time se i vrijeđaju moralni osjećaji građana, čime su i ostvarena bitna obilježja prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

5.3. Iz opisane protupravne radnje okrivljenice ne proizlazi da je ista tom radnjom izrazila neku kritiku, stav, mišljenje ili ideju, radi čega su žalbeni navodi iste kojima se poziva na slobodu izražavanja zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske te Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, promašeni.

5.4. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenici za prekršaj iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda novčana kazna, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog maksimalno iznosa za prekršaj iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6.2. Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/22.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 20,00 do 100,00 eur-a, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi 150,69 do 753,45 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 50 dem do 200 dem, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,30 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eur-e Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.). Budući da je, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu i okrivljenici za prekršaj iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 605,00 kuna, a koja je unutra okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je prema načelu konkretnosti, novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 30,00 eur-a predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice kao ni osoba koje je ista eventualno dužna uzdržavati.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. ožujka 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.