REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 835/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik F. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. - H. p. d.d., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju E. D.

V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-426/2022-3 od 21. travnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7432/2020-32 od 24. veljače 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

''Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju broj:

DP-04/1/2-026934/19 koju je donio tuženik H. - H. p. d.d., Z., OIB: … nije dopuštena te da je nedopuštena Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava broj: HP-02/4- 030715/19 od. 02.09.2019.g. te da radni odnos tužitelja D. M., S. nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku H. - H. p. d.d., Z., OIB: … da tužitelja D. M., S. vrati na rad, na poslove radnog mjesta operater za poštanske procese, D. p., Sektor sortiranja, Služba sortiranja Z., Odjel kartiranja Z. na području Grada Z. i Z. županije ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku 8 dana.".

2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.250,00 kn.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu, podredno da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. kolovoza 2019., zahtjev na utvrđenje da nije dopuštena ni odluka tuženika od 2. rujna 2019. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava i zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati na rad.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da sud drugoga stupnja u nijednom dijelu ne navodi što to tuženik nije dokazao, pa da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

9. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident temelji na tvrdnji da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja te ukazuje na počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 219. i 221.a ZPP-a tvrdeći da sud drugoga stupnja ne navodi koje pretpostavke tuženik nije dokazao da bi odluka o izvanrednom otkazu bila nedopuštena, a da je to jedini razlog zbog kojeg je preinačena prvostupanjska presuda.

10. U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj na temelju ugovora o radu od 18. srpnja 2016. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu operater za poštanske procese, Divizija p., Sektor sortiranja, Služba sortiranja Z., Odjel kartiranja Z. na području Grada Z. i Z. županije;

- da je tužitelju ugovor o radu otkazan odlukom o izvanrednom otkazu uz obrazloženje da je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa narušavanjem ugleda Društva, istupanjem u javnosti bilo putem medija ili društvenih mreža, a što je u čl. 45. st. 1. točki 10. Pravilnika o radu tuženika kvalificirano kao osobito teška povreda iz radnog odnosa;

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da se tužitelju stavlja na teret komentar "Indija ili nsc" i "Slika danas, pa da vide neki" koji je napisao ispod fotografije koja je kružila na društvenoj mreži Facebooku, a taj komentar da predstavlja blaćenje poslodavca koji je cinično intoniran i to u trenutku kada je započeo s radom novi sortirni centar, najveća kapitalna investicija u povijesti H.P., počevši od 15. srpnja 2019.;

- da je fotografiju na kojoj se vide razbacane pošiljke u poslovnom prostoru tuženika poslala A. B., također radnica tuženika;

- da se u odluci o otkazu komentar tužitelja ocjenjuje krajnje neprimjeren te je potaknuo kolegice na slanje novih slika s velikim količinama pošiljaka;

- da iz iskaza svjedokinje A. B., proizlazi da je ona na Facebooku, unutar zatvorene grupe, objavila spornu fotografiju na kojoj se vide pošiljke i paketi na kojima su oznake H.P.-a u jednoj prostoriji u P., ali da tu fotografiju nisu mogle vidjeti treće osobe već samo članovi grupe, koji su većinom djelatnici H.P.-a i ima ih oko 50 članova, te je tužitelj kao član grupe na objavljenu fotografiju dodao svoje komentare, koje su mogli vidjeti samo članovi grupe, zbog čega je ona upozorena pisanim putem;

- da iz iskaza svjedoka A. V., izvršnog direktora Sektora sortiranja u H.P., proizlazi da je tekst kojega je tužitelj napisao ispod fotografije doživio kao izrugivanje H.P.-u, jer je situaciju koju prikazuje fotografija uspoređivao sa situacijom u Indiji, a da u poštanskim krugovima Indija ne kotira kao zemlja primjerena za usporedbu;

- da iz iskaza svjedoka I. Š., pomoćnika izvršnog direktora D. p. u Z., proizlazi da su na zatvorenoj Facebook grupi stavljene fotografije dijela procesa unutar nove sortirnice tuženika u V. G., koje sugeriraju da u sortiranju paketa i pošiljaka vlada nered i nekompetencija te da je tužitelj uz fotografiju napisao komentar "je li ovo pošta ili Indija, što je ovo", a što predstavlja neprimjereno ponašanje jer je svaki od tih članova privatne grupe mogao u svakom trenutku napraviti daljnju javnu objavu komentara i fotografije i činiti daljnju štetu ugledu poslodavca, a da je šteta koja je nastupila poslodavcu vezana za narušavanje njegovog poslovnog ugleda, dok da uspoređivanje tuženika s Indijom nesumnjivo predstavlja povredu;

- da je tužitelj dao pisanu obranu zbog postupka koji mu se stavlja na teret u pisanom obliku, a u kojoj je potvrdio da je napisao komentare ispod objavljene fotografije na društvenoj mreži Facebook te se očitovao da mu je slika bila zapravo smiješna, pa kako u Indiji ljudi hodaju po paketima da ga je to ponukalo da napiše komentar. Nadalje, u pisanoj obrani naveo je da komentare čita grupa radnika H.P.-a, odnosno oni radnici koji su u grupi, da ne zna što je loše napravio i da se ne osjeća krivim, a ni u rečenicama koje tvore njegov komentar ne vidi da je rekao bilo što loše o P., direktorima ili radnicima, niti je koga osobno imenovao te da mu je žao što je poslodavac njegove komentare protumačio na krivi način, a da u više od 30 godina radnog staža do sada nije nikada bio upozoravan na bilo kakve povrede radne obveze;

- da se tuženik savjetovao s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu.

11. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa propisanu čl. 45. st. 1. točka 10. Pravilnika o radu tuženika. Naime, sud prvog stupnja razlog za takav zaključak temelji na tomu jer je tužitelj izrazio komentar na društvenoj mreži Facebook, grupi radnika tuženika, tako što je na početku rada novog sortirnog centra (u daljnjem tekstu: NSC) u V. G., ispod fotografije koju je objavila članica grupe, radnica tuženika A. B., a koja je već kružila Facebookom, napisao: "Indija ili nsc?" i "slika danas pa da vide neki", a što da je negativan načni komentiranja početka rada NSC na novoj lokaciji i da je time nanesena ili je mogla biti nanesena šteta ugledu poslodavca među radnicima tuženika, jer da to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka.

12. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da se takvo postupanje tužitelja može smatrati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, propisanom navedenom odredbom Pravilnika o radu, na koju se tuženik poziva i da je to dopušten razlog za izricanje izvanrednog otkaz, pa da su se ispunili uvjeti za izvanredni otkaz iz odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 27/17 i 98/19 - dalje: ZR), zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

13. Odlučujući o žalbi tužitelja, drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 373.a st. 2. ZPP-a zaključio da komentari tužitelja točnoga sadržaja: "Indija ili nsc?" i "slika danas pa da vide neki", na već objavljenu fotografiju od strane druge radnice tuženika (A. B.) na društvenoj mreži Facebook unutar zatvorene grupe radnika tuženika, koja prikazuje dio složenih, a dio razbacanih pošiljki, ne mora obvezatno predstavljati razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, i to iz razloga jer iz izvedenih dokaza proizlazi da to nema značaj osobito teške povrede radne obveze, odnosno da ne predstavlja tako osobitu važnu činjenicu, da uz uvažanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć.

14. Naime, shvaćanje je drugostupanjskog suda da iako su svjedoci, i to direktori tuženika (A. V. i I. Š.), u iskazima naveli da su komentari tužitelja imali za posljedicu narušavanje ugleda poslodavca među samim radnicima tuženika i da su izazvali negativne reakcije, činjenica je i da sama objavljena fotografija (list 31. spisa) bez komentara tužitelja prikazuje razbacane pošiljke u prostoriji, a da je tuženik taj koji je trebao organizirati svoj rad na odgovarajući način. Uvažavajući utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužitelj radnik koji ima više od 30 godina radnog staža, koji nikada nije kršio obveze iz radnog odnosa, znači, dobar je radnik, da više nije član nikakve grupe na društvenim mrežama, da mu je žao zbog komentara i načina kako ga je shvatio tuženik te da nije upozoren od strane tuženika nakon navedenih komentara (radnica tuženika koja je sliku objavila pismeno je opomenuta), pa ti komentari prema shvaćanju suda drugog stupnja ne moraju obvezatno predstavljati razloge za izvanredni otkaz u okolnostima cijelog slučaja. Slijedom navedenog da tuženik nije dokazao, sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a, da je imao opravdan razlog za izvanredni otkaz te je na temelju odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a prihvatio tužbeni zahtjev.

15. Suprotno tvrdnji revidenta ovaj sud je ocijenio da pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama tako da se pravilnost pobijane presude može valjano ispitati, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u reviziji.

16. Nadalje, nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 219. i 221.a ZPP-a, jer drugostupanjski sud sadržajno nije primijenio odredbu čl. 221.a a ZPP-a već je na temelju činjenica utvrđenih po prvostupanjskom sudu, ocijenio da te činjenice ne opravdavaju zaključak o počinjenju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Dakle, presudu je sadržajno preinačio na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a, a ne na temelju odredbe čl. 373.a ZPP-a kako je to naveo u obrazloženju presude, pri čemu je na utvrđeno činjenično stanje, ocjenjujući da opisana (nesporna) povreda nema tu težinu koja bi opravdavala izvanredno otkazivanje ugovora o radu, pravilno primijenio materijalno pravo.

17. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

18. Suprotno navodima revidenta, cijeneći sve okolnosti slučaja, a osobito činjenicu da objavljena fotografija i bez komentara tužitelja prikazuje razbacane pošiljke u prostoriji, da je tuženik taj koji je trebao organizirati svoj rad na odgovarajući način, da je tužitelj radnik koji ima više od 30 godina radnog staža, koji nikada nije kršio obveze iz radnog odnosa, da nije upozoren od strane tuženika nakon navedenih komentara (radnica tuženika koja je sliku objavila pismeno je opomenuta), drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da težina povrede koja se tužitelju stavlja na teret ne opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu.

19. Smisao odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a o izvanrednom otkazu ugovora o radu jest taj da se i poslodavcu u iznimnim, opravdanim okolnostima omogući otkazivanje ugovora o radu radniku, a koji svojim postupanjem čini tako teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih poslodavcu nastavak rada tog radnika nije moguć. Dakle naglasak je na težini povrede počinjene od strane radnika koja za poslodavca ima značaj neotklonjive povrede.

20. Naravno, a polazeći od odredbe čl. 8. st. 1. ZR-a, tužitelj je kao radnik tuženika bio dužan pridržavati se odredbi tog Zakona i drugih zakona, te Etičkog kodeksa i Pravilnika o radu i tuženika, a kojim Pravilnikom je propisano da je osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa narušavanje ugleda Društva, istupanjem u javnosti bilo putem medija ili društvenih mreža, a što je u čl. 45. st. 1. točki 10. Pravilnika o radu poslodavca kvalificirano kao osobito teška povreda iz radnog odnosa.

21. Komentiranje organizacije rada na društvenoj mreži Facebook moglo je utjecati na ugled tuženika, međutim samo komentiranje fotografije koja prikazuje stanje pošiljki u NSC tuženika, na društvenoj mreži Facebook unutar zatvorene grupe radnika tuženika na već objavljenu fotografiju od strane druge radnice tuženika, koja prikazuje dio složenih, a dio razbacanih pošiljki sadržaja: "Indija ili nsc?" i "slika danas pa da vide neki", posve je različito od iznošenja uvreda na račun poslodavca, koje kao takvo može opravdati primjenu sankcije prema radniku.

22. Polazeći od sadržaj spornih komentara, kao i činjenice da komentiranje i doseg rasprave na društvenoj mreži nije bio dostupan većem broju ljudi niti je rezultirao time da se proširio na širu javnost izvan sudionika grupe radnika tuženika na Facebooku odnosno da su sudionici rasprave bili isključivo zaposlenici tuženika, to se sporni komentari i po shvaćanju ovog suda ne mogu se smatrati štetnim za ugled tuženika, kada se uzme u obzir, a kako to pravilno cijeni i drugostupanjski sud, da sama objavljena fotografija (list 31. spisa) i bez komentara tužitelja prikazuje razbacane pošiljke u prostoriji. Stoga, već ta činjenica kao i obveza tuženika da rad organizira na odgovarajući način ukazuje na pravilan zaključak drugostupanjskog suda da komentari koje je tužitelj iznio vidjevši stanje u NSC tuženika nema značaj osobito teške povrede radne obveze, odnosno ne predstavlja tako osobitu važnu činjenicu, da uz uvažanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć. Pri tomu je bitno napomenuti da se drugostupanjski sud rukovodio utvrđenja prvostupanjskog suda da tužitelj više nije član nikakve grupe na društvenim mrežama, da mu je žao zbog komentara i načina kako ga je shvatio tuženik te da nije upozoren od strane tuženika nakon navedenih komentara (radnica tuženika koja je sliku objavila pismeno je opomenuta), pa ti komentari doista ne moraju obvezatno predstavljati razloge za izvanredni otkaz u okolnostima cijelog slučaja

23. Uzevši u obzir kontekst slučaja u cjelini, a vodeći računa o obvezi zaštite dostojanstva, časti i ugleda tuženika, jer se radi o ne samo zakonom zaštićenim vrijednostima, već i o pravu zaštićenom Ustavom (čl. 35.), sud ne može ignorirati prava tužitelja koja proizlaze iz ustavnog jamstva slobode mišljenja i izražavanja misli. Radi se o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova da postignu pravičnu ravnotežu tih prava. Kada su u pitanju radni odnosi, odnos poslodavca i radnika mora se temeljiti na uzajamnom povjerenju i ponašanju u dobroj vjeri. Međutim, ponašanje u dobroj vjeri ne podrazumijeva i apsolutnu dužnost lojalnosti prema poslodavcu, kao ni toliki stupanj diskrecije da bi radnik bio u potpunosti lišen svog prava na slobodu izražavanja, osobito ako to svoje pravo koristi na način koji ne predstavlja grubo vrijeđanje poslodavca i bez korištenja uvredljivih izraza. U slučaju tužitelja, komentari koje je on iznio na društvenoj mreži Facebook i kojima je izrazio svoju reakciju na objavljenu fotografiju, a samim time i mišljenje o organizaciji rada tuženika nisu, ni po ocjeni ovog suda, bili usmjereni vrijeđanju poslodavca te po svom sadržaju nisu bili takvog intenziteta da bi zahtijevali donošenje najstrože mjere prestanka radnog odnosa.

24. Stoga ovaj sud prihvaća shvaćanje drugostupanjskog suda da u okolnostima konkretnog slučaja nisu postojali opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a, jer se sporno postupanje tužitelja ne može smatrati osobito teškom povredom obvezi iz radnog odnosa, a zbog kojeg nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti ne bi bio moguć.

25. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

26. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 14. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.