REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-4541/2021-16 Ex

vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužitelja J. U. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M.R. Š., odvjetnica u

S., protiv tuženika Z.z. h. m. S.-d. ž. , OIB: …, S., , zastupan po ravnatelju i zz L. L., a ovaj po

punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. L.&p. d.o.o, radi

isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 10.veljače 2023., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dne 13.ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01.veljače 2016.g. do 31.prosinca 2021.g. u ukupnom iznosu od 4.365,20 eura[1] /32.889,63 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 11,37 € / 85,68 kuna teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 56,23 €/423,64 kuna teče od 15. veljača 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 28,46 € 214,40 kuna teče od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 49,17 € /370,49 kuna teče od 5. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 31,65 €/238,49 kuna teče od 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 32,96 € /248,34 kuna teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 64,83 €/488,47 kuna teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 84,60 €/ 637,44 kuna teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,46 € /297,28 kuna teče od 15. rujan 2017. - zakonskom kamatom koja na iznos od 174,46 €/1.314,48 kuna teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,67 €/ 223,52 kuna teče od 15. prosinac 2017. teče od

- zakonskom kamatom koja na iznos od 75,08 €/565,72 kuna teče od 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,55 € /222,64 kuna teče od 15. veljača 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,92 €/ 67,20 kuna teče od 15. ožujak 2018. - zakonskom kamatom koja na iznos od 104,60 € /788,14 kuna teče od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 46,62 € /351,28 kuna teče od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 48,87 €/368,22 kuna teče od 15. lipanj 2018. - zakonskom kamatom koja na iznos od 98,64 € / 743,22 kuna teče od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 74,50 € /561,32 kuna teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 37,54 €/ 282,88 kuna teče od 15. rujan 2018. - zakonskom kamatom koja na iznos od 142,76 € /1.075,59 kuna teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,03 € /286,53 kuna teče od 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,68 €/231,15 kuna teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 160,09 € /1.206,21 kuna teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,93 € /459,06 kuna teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 57,32 € / 431,87 kuna teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 214,07 € /1.612,93 kuna teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,83 € /232,32 kuna teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,77 € /231,84 kuna teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 539,12 € /4.062,03 kuna teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 76,90 €/ 579,38 kuna teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,83 € /232,32 kuna teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 220,37 € /1.660,38 kuna teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 88,07 € /663,53 kuna teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,15 € /445,66 kuna teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 174,40 €/ 1.313,98 kuna teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 72,92 € /549,43 kuna teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,39 € / 394,75 kuna teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 109,60 € /825,76 kuna teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 32,00 €/ 241,12 kuna teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 35,21 € /265,28 kuna teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 130,96 € /986,73 kuna teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,63 €/ 200,64 kuna teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 27,14 €/204,48 kuna teče od 15. rujan 2020. - zakonskom kamatom koja na iznos od 41,82 € /315,10 kuna teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 157,90 €/ 1.189,69 kuna teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 57,49 €/433,14 kuna teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 134,32 € /1.012,05 kuna teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,46 € /229,50 kuna teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,49 € /274,92 kuna teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 33,82 € /254,82 kuna teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,50 € /275,04 kuna teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,42 € /312,11 kuna teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,53 € /11,52 kuna teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,64 € /155,52 kuna teče od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,22 € /197,59 kuna teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 144,58 € /1.089,36 kuna teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 33,64 € /253,45 kuna teče od 15. siječanj 2022. pa do 31.prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena,a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.567,21 eura[2] / 11.808,14 kuna uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 23.veljače 2021.god. podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača u timu 1 HM te da mu je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Radni odnos tužiteljice da je reguliran Zakonom o radu , Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja , Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika, ista je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR ) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik u Zavodu za hitnu medicinu za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 20%, odnosno 23% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR- i KU-a. Tužitelj napominje, da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev ( čl.186.b.ZPP )

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik da je tužitelju obračunavao plaću sukladno svim važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Tuženik je istakao i prigovor zastare

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 29.prosinca 2022. određeno postavio tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje veljače 2016. do 31.prosinca 2021. zatražio isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 32.889,63 kuna.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Darke Cecić i pregledom obračunskih platnih lista za tužitelja za utuženo razdoblje i evidencije o radnom vremenu tužitelja koja dokumentacija je sastavni dio tog nalaza i mišljenja.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan. Tužitelj je popisao parnični trošak.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće u razdoblju od 23.veljače 2016. do 31. prosinca 2021.g. i to s osnova neisplaćene bruto razlike u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; s osnova neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, te s osnova manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor i naknade za bolovanje.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač u sanitetskom prijevozu, a isto je razvidno i pregledom obračunskih lista za isplatu plaće- naknade za tužitelja.

8. Sporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Među strankama je sporno i je li za potraživanje tužitelja nastupila zastara.

9. Istaknuti prigovor zastare je neosnovan. Naime, tužba je sudu podnijeta dana 23.veljače 2021., time da je najstariji pojedinačni iznos koji tužitelj potražuje dospio na naplatu 15.siječnja 2017., pa nije prošao petogodišnji zastarni rok iz čl. 139 Zakona o radu Zakona o radu ( Narodne novine, broj 93/14,127/17 i 98/19, dalje u tekstu ZR) u odnosu na nijedan pojedinačno navedeni bruto iznos plaće koji tužiteljica potražuje.

10.Tužitelju je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., 96/15, dalje: KU/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12, "Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17), Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), Dodatkom III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 56/20., dalje: Dodatak III KU).

11.Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17.

12. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, te čl. 54. TKU/12, čl. 53. TKU/17 i čl. 21. Dodatka II KU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

13. Iz odredbi čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 zdravstveni radnik u sanitetskom prijevozu i vozač sanitetskog prijevoza ima pravo na dodatak na plaću na ime posebnih (otežanih) uvjeta za 20% do 31.8.2019., a od 1.9.2019. za 23%.. Odredbom čl. 55.st.3 KU/18 propisano je da nezdravstveni radnici koji ne sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, a koji rade na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak – radna mjesta I. vrste točka 1. podtočka 16. i točka 4. te radna mjesta II., III. i IV. vrste, točke 1., 5. i 8. ovoga članka, ostvaruju pravo na uvećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta rada od 4% od osnovne plaće pod uvjetom da ne ostvaruju pravo na dodatak na plaću iz članka 58. ovoga Ugovora. Iz platnih lista tužitelja kao i nalaza i mišljenja vještaka Darke Cecić proizlazi da tužitelj ne ostvaruje dodatak na plaću iz čl. 58 tog Ugovora.

14. Kako je među strankama sporno je li tuženik u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju u skladu važećim pravnim propisima proizlazi, da ukoliko nije, da bi u tom slučaju i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad bila pogrešno obračunata i isplaćena.

14.1. Naime, čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

14.2. Članak 36. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. .

Članak 34. st.1 i 2 KU/18 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Od 1.rujna 2019. Dodatkom II KU/19 izmijenjen je stavak 2.čl. 34 tako da isti glasi:"za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

14.3. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca

15. Slijedom navedenog, sud je po prijedlogu tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li tuženik ispravno obračunao i isplatio tužiteljici ostvareni rad u utuženom razdoblju.

16. U pisanom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja Darka Cecić, koja je nalaz i mišljenje dala po uvidu u evidencije o planu rada i radnome vremenu i obračunske liste za plaće tužitelja prema podacima koje je tuženik dostavio vještaku, navodi kako je vidljivo da je tužitelj u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. prosinca 2021. godine gotovo u svakom mjesecu radio prekovremeno te da su svi odrađeni sati evidentirani i plaćeni. Analizom podataka iz platnih lista vještakinja je utvrdila da su dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom plaćeni za sve odrađene sate, da tužitelj ostvaruje pravo na dodatke za otežane uvjete rada koji je do dana 1. travnja 2020. godine obračunat samo na sate koje je tužitelj odradio u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su evidentirani kao prekovremeni rad taj dodatak nije obračunat ni isplaćen, a nakon 1. travnja 2020. godine obračun dodataka za otežane uvjete rada točno je evidentiran i plaćen tužitelju, dok dodatno uvećanje od 4% za otežane uvjete rada nije plaćeno na sve odrađene sate.

Vještačenjem je utvrđeno kako tužitelju u utuženom razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. prosinca 2021. godine nisu pravilno isplaćeni dodaci na plaću za otežane uvjete rada, uvećanja dodatka za otežane uvjete te razlike plaće za evidentirane, a neplaćene prekovremene sate te po osnovi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana , odnosno da mu je isplaćen manji iznos mjesečno kako je prikazano u stupcu 10 Tablice br. 6, nalaza i mišljenja, odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 32.889,63 kn, Na nalaz i mišljenje vještaka stranka nisu imale primjedbi, a isto kao stručno, argumentirano i objektivno prihvaća ovaj sud u cijelosti.

17. Stoga kako tužitelju KU/2013 i KU/18 daju istodobno pravo na više različitih dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57 KU/13, odnosno iz čl. 55 KU/18 kako na ostvareni redovni rad tako i na prekovremeni rad. Naime isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovi čl.57 KU/13, odnosno iz čl. 55 KU/18 i budući tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika u otežanim uvjetima, posebnim uvjetima rada. Tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za živote i zdravlje ljudi neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g., kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

18. Kako je vještačenjem utvrđeno da tuženik nije tužitelju pravilno obračunavao dodatke na osnovnu plaću u utuženom razdoblju i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana , te da je tužitelj uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, tužbeni zahtjev u cijelosti je prihvaćen kao osnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I . Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22 i 156/22, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, što je tužitelj i specificirao u tužbenom zahtjevu.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi čl. 154. st. 1., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 126/22 dalje Tarifa) pa budući da je tužitelj u cijelosti uspio u svom zahtjevu to istom pripada sljedeći trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 19.rujna 2022. i 10.veljače 2022. po 100 bodova, za sastav dva podneska po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude od 13.ožujka 2023. 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura ( 1 bod = 15 kn ) iznosi 1.094,50 eura, na ime PDV-a iznos od 273,63 eura, ukupno iznos od 1.368,13 eura na ime troškova zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik. Tužitelju je valjalo priznati i trošak koji je imao radi izrade nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 199,08 eura, tako da ukupan trošak koji je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici iznosi 1.567,21 eura/ 11.808,14 kuna. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 29.st.2 ZOO koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151.st.3 ZPP-a, a kao u točki II.izreke ove presude.

20. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22), Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna.

U Splitu, 13.ožujka 2023.godine

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.