REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 6010/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužitelja D. R. pok. A. iz O. G., O.:

…, zastupanog po pun. M. R., odvjetniku u T., protiv

tuženika T. d.o.o. S., O.: …,

zastupanog po pun. D. P., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 30. siječnja

2023. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 13. ožujka 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nije pravno valjan upis prava vlasništva na čest. zem. 1843 i čest. zem. 1833 upisanim u ZU 73 k.o. O. na ime tuženika za ½ od 3/576 + ½ od 5/60, uz istovremeno brisanje tog prava na navedenim nekretninama sa imena R. V. pok. A. za ½ od 3/576 i R.

V. pok. A. za ½ od 5/60 ishođen u pojedinačnom ispravnom postupku Općinskog suda u Trogiru broj RZ-61/11 provedenog pod poslovnim brojem RZ-197/11, pa se nalaže brisanje ovog upisa i uspostavljanje ranijeg stanja upisa prava vlasništva na čest. zem. 1843 i čest. zem. 1833 upisanim u ZU 73 k.o. O. na ime R. V. pok.

A. za ½ od 3/576 i R. V. pok. A. za ½ od 5/60, u zemljišnim

knjigama Općinskog suda u Trogiru, sve to, temeljem ove presude."

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

Dana 23. svibnja 2014. godine zaprimljena je tužba protiv tuženika K. d.o.o. S. i T. d.o.o. S., radi utvrđenja, u tužbi je navedeno da je na nekretninama označenim kao čest. zem. 1843 i čest. zem. 1833 Z. U. 73 k. o. O. pravo vlasništvo upisano na tuženika ad. 1 za … +

… dijela i tuženika ad. 2 za

… + … dijela. Na ovim

nekretninama pravo vlasništva na dan 28. ožujka 2014. godine da je bilo upisano na ime tužiteljevog pradjeda koji je naveden kao V. R. pok. A. za 3/576 i

V. R. pok. A. za 5/60. U pojedinačnom ispravnom postupku Općinskog suda u Trogiru broj Rz-61/11 koji su u svojstvu predlagatelja pokrenuli tuženici, pradjed tužitelja da je neistinito označen kao predloženik koji je odsutan i nepoznata boravišta, iako je iz zemljišne knjige razvidno da je isti upisan kao vlasnik pred više od 120 godina, pa da očito odavno nije među živima, tu činjenicu da su tuženici morali znati ili su je znali, jer se radi o podacima koji su dostupni u javnoj knjizi. Pradjed tužitelja V. odnosno V. R. pok. A. da je preminuo, njegovi nasljednici da su tužiteljev djed I. R. pok. V., M. R. pok. V., N.

R. pok. V., A. R. pok. V., K. R. pok. V., I. R. pok.

V. i M. R. pok. V.. I. R. pok. V. da je preminuo, a njegovi nasljednici da su tužiteljev otac A. R. pok. I., I. R. pok. I..

Tužiteljev otac A. R. pok. I. da je preminuo, a njegovi nasljednici da su tužitelj i S. R. pok. I.. Tuženici da sa tužiteljem kao nespornim pravnim sljednikom Vicka odnosno V. R. pok. A. nisu zaključili bilo kakav pravni posao, temeljem kojeg bi ishodili upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, dakle, tuženici da u odnosu na tužitelja i njegove pravne prednike sve do pradjeda nemaju titulus stjecanja prava vlasništva, pa da je pravno ništav ishođeni upis prava vlasništva uz istovremeno brisanje tužiteljevog pradjeda V. odnosno V. R. pok. A.. Radi navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da nije pravno valjan upis prava vlasništva odnosno suvlasništva predmetnih nekretnina na ime tuženika uz istovremeno brisanje tog prava sa imena pradjeda tužitelja, što je ishođeno u pojedinačnom ispravnom postupku broj Rz-197/11 koji je vođen pred Općinskim sudom u Trogiru.

U odnosu na tuženika ad. 1 K. d.o.o. S. dana 14. srpnja 2017. godine donesena je pravomoćna djelomična presuda zbog ogluhe, kojom je zahtjev u odnosu na ovog tuženika prihvaćen. Provjerom u registru trgovačkih društva na dan izrade ove odluke, utvrđeno je da ovo društvo egzistira, da nije brisano iz registra.

Dakle, sada je kao tuženik u ovom postupku preostalo samo društvo T. d.o.o. S., ovaj tuženik dao je odgovor na tužbu u kojem navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, a ujedno predlaže da tužba bude odbačena kao nedopuštena. Naime, sukladno čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama, samo nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe da je ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zk stanja (brisovna tužba), što ovdje nije slučaj. Sam tužitelj

da nikada nije bio upisan kao suvlasnik na predmetnim zk. česticama 1833 i 1843 upisanim u Z. U. 73 k. o. O., a što da tužitelj sam u svojoj tužbi priznaje. Naime, tužitelj u tužbi navodi kako je pravo vlasništva na predmetnim nekretninama bilo upisano na njegovog pradjeda osobnog imena V. R. pok. A. za 3/576 dijela i V. R. pok. A. za 5/60 dijela, međutim, ne dostavlja nikakve dokaze iz kojeg bi bilo razvidno da su V. R. pok. A. i V. R. pok. A. ista

osoba. Tužitelj uz tužbu dostavlja rješenje o nasljeđivanju iza V. R. pok. A.

u kojem se uopće ne spominju nekretnine koji su predmet ove tužbe, a koje su upisane u Z. U. 73 k. o. O.. Predmetne nekretnine da se ne spominju ni u jednom priloženom rješenju o nasljeđivanju, dok se u rješenju o naknadno pronađenoj imovini iza pok. I. R. pok. V. spominju nekretnine upisane u Z. U. 74 k. o. O., a ne Z. U. 73 k. o. O., u koji su upisane predmetne nekretnine.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Općinskog suda u Trogiru broj Rz-61/11; dosudnice Općinskog suda u Trogiru broj O-211/18 od 14. kolovoza 1918. godine; rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O- 221/00 od 6. prosinca 2000. godine, O-52/72 od 25. kolovoza 1972. godine, O-52/72 od 31. ožujka 1982. godine; izvadaka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine na dan 28. ožujka 2014. godine; povijesnog zk. izvatka za predmetne nekretnine; posjedovnog lista broj 2643 i 2644 sa stanjem na dan 29. travnja 2006. godine; ugovora o kupoprodaji zaključenog između S. R. P. i K. d.o.o. S.

na dan 20. ožujka 2008. godine sa skicom izmjere predmetnih nekretnina od strane Z. B. – geometra.

Dana 16.ožujka 2018.godine donesena je prvostupanjska presuda broj P.6682/15 kojom je u cijelosti prihvaćen zahtjev tužitelja, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.275,00 kn sa kamatama. Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu, ta žalba tuženika je od strane Županijskog suda u Varaždinu prihvaćena, dana 6.studenog 2019.godine doneseno je rješenje tog suda pod brojem Gž-240/19 kojim je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja navodi se da tužitelj podnosi tzv.tužbu za ispravak normiranu odredbom čl.197.u svezi čl.200. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/14, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, dalje: ZZK) i to nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka vođenog kod Općinskog suda u Splitu, SS u Trogiru u kojem je dana 16.kolovza 2011.godine doneseno rješenje kojim se između ostalog briše upisano pravo suvlasništva V. R. pok.A. i V. R. pok.A. (pradjeda tužitelja, iste osobe) koji je u zemljišnim knjigama bio upisan za 5/60 i 3/576 dijelova čest.zem.1843 i 1833, Z. 73, k.o.O.. Dakle, tužitelj tvrdi da je u tom pojedinačnom ispravnom postupku brisanje njegovog pradjeda V. odnosno V. R. pok.A., pogrešno izvršeno, takav upis da je ništetan jer tuženik nema titulus za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina za te idealne dijelove njegovog pradjeda, tužitelj da je univerzalni pravni slijednik ranije upisanog, a nezakonito izbrisanog vlasnika. Ovdje je valjalo utvrditi, u daljnjem tijeku postupka, jesu li V. R. pok.A. i V. R. pok.A. ista osoba, je li to

pradjed tužitelja.

U daljnjem tijeku postupka sud je, pored već izvedenih dokaza, izveo i dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine na dan 4. veljače 2020. godine; pregledom kupoprodajnog ugovora temeljem kojeg je V. R. pok. A. stekao predmetne nekretnine; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke i saslušanjem svjedoka S. A. A. (ranije S. R. P.); pregledom

rješenja Općinskog suda u Splitu broj R2-2681/21 od 3.veljače 2022.godine.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja spram tuženika nije osnovan.

Po pitanju aktivne legitimacije tužitelja, prvenstveno treba navesti slijed upisa u predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama. Dakle, iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Trogiru, Zk odjel T. razvidno je da je stanje

upisa na dan 28.ožujka 2014.godine za čest.zem.1834 i 1833 Z. 73 k.o. O., bilo takvo da je kao vlasnik za 3/576 bio upisan V. R. pok.A., a za 5/60 V. R. pok.A.. Sporno je bilo je li to ista osoba i je li to pradjed tužitelja. Nakon donošenja ukidnog rješenja, tužitelj je u izvanparničnom postupku pred ovim sudom zatražio utvrđenje da su R. V. pok.A. i R. V. pok.A. ista osoba,

dana 3.veljače 2022.godine doneseno je rješenje Općinskog suda u Splitu broj R2- 2681/2021 kojim je utvrđeno da su navedeni ista osoba, a pravo i potpuno ime osobe je R. V. pok.A.. Dakle, ovim je dilema razriješena i pradjed tužitelja V. R. pok.A. bio je upisan prije pojedinačnog ispravnog postupka kao vlasnik predmetnih čestica za 3/576 i 5/60 dijela, a tužitelj je dostavio preslik kupoprodajnog ugovora vezano za pravni osnov stjecanja i upisa prava suvlasništva od strane njegovog pradjeda, u zemljišnim knjigama.

U pogledu predmetnih nekretnina vođen je pojedinačni ispravni postupak pred Općinskim sudom u Trogiru pod brojem RZ-61/11 koji je pokrenut prijedlogom od 5. travnja 2011. godine, a baš za dvije predmetne čestice, predlagatelji su tuženik i raniji tuženik K. d.o.o. S., u odnosu na 70 predloženika, od kojih su određeni predloženici navedeni da su odsutni i nepoznatog boravišta, među tim predloženicima je upravo V. R. pok. A. i V. R. pok. A., dakle,

pradjed tužitelja. S obzirom na vrijeme upisa V. R. pok. A. u zemljišnim knjigama, isti već odavno nije među živima, preminuo je 4.travnja 1918.godine, a što proizlazi iz dosudnice O-211/18 (list 3 spisa) koja je priložena uz tužbu, u toj dosudnici nisu navedene precizno sve nekretnine ostavitelja, a njegovu imovinu naslijedili su njegovi sinovi i kćer, sinovi za po 11/60 dijela, a kćer za 5/60 dijela. Jedan od njegovih sinova koji ga je naslijedio (za sve nekretnine, pa i predmetne) bio je prednik tužitelja I. R. pok.V., on je preminuo 4.studenog 1971.godine i iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru O-52/72 proizlazi da su njegovi nasljednici sinovi A. R. i I. R., iako predmetne nekretnine nisu navedene u rješenju o nasljeđivanju, iz posjedovnih listova (list 59 i 60 spisa) proizlazi da su upravo predmetne nekretnine u određenom dijelu bile u posjedu prednika tužitelja I. R. pok.V.. D., I. R. pok.V. naslijedio je A. R. (otac

tužitelja) za 2/4 dijela i I. R. za 2/4 dijela. A. R. preminuo je 5.listopada

2000.godine, iz rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O-221/00 proizlazi da su ga na dva dijela naslijedili sin-tužitelj i unuka S. R. (kasnije

S. R. P., a sada S. A. A., koja je saslušana u svojstvu svjedoka).

S. A. A. (tada S. R. P.) je sa društvom K. d.o.o. S. (ranijim tužiteljem ad.1) zaključila dana 20.ožujka 2008.godine ugovor o kupoprodaji (kako vanknjižna vlasnica) dijela čest.zem.1833 i čest.zem .1943 k.o. O. (predmetnih nekretnina), oba ta dijela u površini od 115 m2. Dakle, ona je ovaj pravni posao zaključila kao nasljednica upravo ranijeg knjižnog vlasnika, pradjeda tužitelja i njenog prednika V. R. pok.A.. Da je ona stvarna suvlasnica predmetnih nekretnina temeljem nasljeđivanja znao je tadašnji kupac – društvo K. d.o.o., a i ovaj tuženik, dakle, još 2008.godine (a i ranije vezano za pregovore za kupnju) tuženik je znao da je suvlasnik predmetne nekretnine prednik tužitelja i S. A. A. (R. P.) – upravo upisani suvlasnik V. R. pok.A. koji je preminuo još 1918.godine, a naveden je kao osoba odsutna i nepoznata boravišta u prijedlogu za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka od strane tuženika i društva K. d.o.o.?!

S. A. A. pok.I. saslušana u svojstvu svjedoka navela je da je

ona tužiteljeva nećakinja, da je predmetni dio svojih nekretnina prodala negdje 2005. ili 2006. godine, a u R. H. da je živjela sve do 2014. godine, kada se odselila u N. i tamo ima trajno prebivalište. Što se tiče njenog dijela predmetnih nekretnina, da je to stekla nasljeđivanjem, sada pok. I. R. koji je brat A. R., a I. R. je preminuo na Božić 2018. godine, da joj se prije prodaje javio, da su stanovali jako blizu i kazao da ima kupca, pitao je je li ona suglasna da svoj dio nekretnina proda, kako je u njega imala apsolutno povjerenje, da mu je prepustila te poslove, on da je vodio pregovore sa kupcem, a da ona ne zna tko je bio kupac , detalji da joj nisu poznati, kupac da je pregovarao sa potencijalnim prodavateljima, dakle sa I. R., tužiteljem i sa njom. Navodi

da nikakve detalje u pogledu tih pregovora ne zna, da je ona navela pok.I. da je suglasna da se proda zemlja i da proda svoj dio, da je završavala studij, zasnivala obitelj i imala namjeru to prodati. Nikakvih daljnjih detalja da se ne sjeća, da misli da je kupoprodajna cijena za njen dio bila cca 50.000,00 kn, da je isplaćena i dalje o ovom da nije vodila računa. Sa tužiteljem dugi niz godina da ne komunicira, tako da sa njim da nije razgovarala ni u pogledu pregovora i namjeravane kupoprodaje, da ima saznanja preko I. R. da je on razgovore imao i sa tužiteljem u pogledu toga da tužitelj proda svoj dio, da zna po priči I. R. da je tužitelj isto tako pregovarao, u isto vrijeme o prodaji svog dijela. Također po priči I. R. da zna da tužitelj nije bio zadovoljan ponuđenim, da joj je to I. kazao. Dakle, što se ovog tiče, da je ona svoj dio prodala, isplaćena po pitanju kupoprodajne cijene i sa samim tužiteljem o tome da nije komunicirala. Navodi da je sa tužiteljem prestala komunicirati u vrijeme kada je njen djed preminuo, tada da je imala 18 godina i više sa njim da nije razgovarala. Navodi da je sada pok. I. R. svoj dio prodao, kao i ona, da je bio zadovoljan kupoprodajnom cijenom i da nije imao apsolutno nikakvih primjedbi na prodaju. Navodi da ne zna ni za kakav pojedinačni ispravni postupak, kada je saznala za ovaj parnični postupak da je bila jako iznenađena jer da je ta prodaja za nju bila gotova priča i stvarno da je iskazala sve ono što zna. Na posebno pitanje pun. tuženika svjedokinja navodi da je ona sebe držala vlasnicom prodanog dijela nekretnina temeljem nasljeđivanja. Navodi da se ne može sjetiti koji udio je imala onog što je prodala, niti koliko je to, da se toga ne sjeća. Navodi da se sjeća da je od čitave cifre za nekretnine pok. I. R. imao 50 %, a da je ona imala 25 % iznosa. Nakon što je upitana od strane pun. tuženika zašto baš smatra da je bilo njenih 25 %, svjedokinja navodi da je očito takav omjer bio po pitanju nasljeđivanja iza smrti njenog djeda, a vezano za nasljeđivanje njenog djeda. Na posebno pitanje pun. tuženika zašto se svjedokinja nije upisala za svoj dio u zemljišnim knjigama kao suvlasnica ukoliko smatra da je to naslijedila, svjedokinja navodi da je ona odrasla bez oca, da je sada pok. I. R. bio osoba od njenog povjerenja, da je bila mlada i da je imala obiteljskih problema, te da nije zaista mogla voditi računa o odvjetnicima i upisima i da je to razlog zašto nije bila upisana u zemljišnim knjigama za naslijeđeno.

Navodi da ona osobno nije koristila predmetne nekretnine, odnosno ovo što je prodala, da je ona tamo bila prije prodaje i da zna o čemu se radi i što je prodala, a da se radi o zaraslim nekretninama, odnosno nekorištenim površinama po njenom sjećanju. Navodi da predmetne nekretnine nisu koristili ni D. R., a ni sada pok.

I. R.

Iskaz svjedokinje S. A. A. je prema stavu ovog suda logičan,

životan i uvjerljiv, u skladu je sa svim ostalim izvedenim dokazima, ona je svoj dio predmetnih nekretnina koje je stekla nasljeđivanjem prodala još 2008.godine društvu K. d.o.o. i to je za nju bila gotova priča, pravni posao koji je izvršen u potpunosti, a ona svjedoči o tome da je tužitelj vodio pregovore, kao i sada pokojni I. R. vezano za prodaju svog dijela kojeg je stekao nasljeđivanjem.

Prvenstveno treba navesti kako je tužitelj dokazao da je njegov prednik i prednik S. A. A. i I. R. pok.I. – V. R. pok.A. bio stvarni

i knjižni vlasnik predmetnih nekretnina za 3/576 i 5/60 dijela, kako je to bilo upisano u zemljišnim knjigama, prije provedenog pojedinačnog ispravnog postupka. Dakle,

V. R. pok.A. nije bio isključivi vlasnik dvije predmetne čestice, nego suvlasnik u navedenim idealnim dijelovima. Njega je djed tužitelja naslijedio samo za 11/60 dijela, svih Vickovih nekretnina, pa tako i predmetnih, a to bi onda iznosilo 11/60 od 2060/34560 (11/60 od 3/576 i 5/60). Dakle, 11/60 od 3/576 i 5/60 daje 183600/380160 dijela, koliko bi imao djed tužitelja na predmetnih nekretninama na ime svog dijela, a tužitelj je od toga mogao steći samo ¼ dijela, dakle ¼ dijela od 183600/380160 što daje 183600/1520640 dijela ukupno, koliko bi tužitelju pripadalo na ime nasljednog dijela od njegovog pradjeda, djeda i oca. Do ovih idealnih dijelova, brojčano, došlo se svođenjem na zajednički nazivnik i kraćenjem kako je to moguće, vezano za djeljivost brojčanih iznosa. Dakle, sud je stava da bi tužitelj od svog pradjeda naslijedio upravo 85/704 dijela predmetnih nekretnina ukupno (183600/1520640 dijela), a toliko je naslijedila i njegova nećakinja S. A. A.

i svoj dio je otuđila ranijem tuženiku – društvu K..

Sud je stava da tužitelju nikako ne bi pripadalo pravo tražiti u odnosu na ovog tuženika utvrđenje da nije pravno valjan upis prava vlasništva na čest.zem. 1843 i čest. zem. 1833 upisanim u ZU 73 k.o. O. na ime tuženika i to za ½ od 3/576 + ½ od 5/60, uz istovremeno brisanje tog prava na navedenim nekretninama sa imena R. V. pok. A. za ½ od 3/576 i R. V. pok. A. za ½ od 5/60

ishođen u pojedinačnom ispravnom postupku Općinskog suda u Trogiru broj RZ- 61/11 provedenog pod poslovnim brojem RZ-197/11, jer tužitelj ne bi ni bio nasljednik svog pradjeda za ½ od 5/60 i 3/576 dijela predmetnih nekretnina, nego tek za 85/704 dijela, a za više od ovog je uspio u odnosu na ranijeg tuženika – K. d.o.o.Split. Tužitelj traži brisanje ovog upisa i uspostavljanje ranijeg stanja upisa prava vlasništva na čest. zem. 1843 i čest. zem. 1833 upisanim u ZU 73 k.o. O. na ime R. V. pok. A. za ½ od 3/576 i R. V. pok. A. za ½ od 5/60, svog pradjeda, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Trogiru, sve to, temeljem ove presude, a opet mu to ne pripada u navedenom omjeru, jer bi to mogli tražiti samo svi nasljednici V. R. pok.A., a tužitelj samo u omjeru u kojem bi on istog

mogao naslijediti, a u većem dijelu je već ranije uspio u postupku vezano za djelomičnu presudu zbog ogluhe protiv društva K. d.o.o.S..

Svejedno, bitno je za odlučivanje po zahtjevu tužitelja spram tuženika, da iz izvatka iz zemljišnih knjiga za dvije predmetne čestice od 4.veljače 2020.godine proizlazi da je izvršeno brisanje određenog idealnog dijela sa tuženika i društva K. d.o.o. S. i upisan je ponovno suvlasnički dio od 3/1152 i 5/120 te 3/1152 i 5/120 na dvije čestice, na pradjeda tužitelja V. (V.) R. pok.A.,

odnosno 3/576 i 5/60 na istog, a u tom omjeru je brisan upis sa društva K. d.o.o.S.. Dakle, sada je ponovno upisan veći idealni dio na pradjeda tužitelja V. R. nego što bi tužitelju pripadalo temeljem nasljeđivanja istog, jer bi tužitelju na ove dvije čestice pripadalo 85/704 idealnog dijela, pa tužitelj nije ovlašten u odnosu na tuženika sa ovim zahtjevom koji je već kao takav bio postavljen u tužbi. Dakle, pravomoćnu djelomičnu presudu zbog ogluhe P-6682/15 od 14.srpnja 2017.godine u odnosu na ranijeg tuženika ad.1 K. d.o.o.S. tužitelj je proveo u zemljišnim knjigama i u tom dijelu, vezano za njegov nasljedni dio iza njegovog prednika V. R. pok.A., tužitelj je uspio u sporu i postignuto je vezano za tužitelja ono što je pogrešno napravljeno u pojedinačnom ispravnom postupku, tako da tužitelj spram ovog tuženika više ništa ne može sa uspjehom tražiti, jer ne može tražiti ponovni upis na V. R. pok.A. za veći idealni dio od onog koji bi tužitelju temeljem nasljeđivanja svog prednika pripadalo. To da je tužitelj nasljednik svog pradjeda, kao i da su nasljednici istog bili prodavatelji I. R. pok.A. i S. A. A., to je

bilo poznato tuženiku još prije 2008.godine, kao i društvu K. d.o.o., kao kupcu, svi oni su za svoj dio nasljednici ranijeg upisanog suvlasnika predmetnih nekretnina V. R., bez obzira što nisu bili upisani kao takvi u zemljišnim knjigama.

Tuženik i društvo K. d.o.o. su znali, nekoliko godina prije pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka (prijedlog su podnijeli 5.travnja 2011.godine, a pravni posao sa S. A. A. je bio 2008.godine, kao i pregovori sa tužiteljem i sada pokojnim I. R.) da je V. R. pok.A. odavno preminuo (1918.godine), da nije odsutan i nepoznata boravišta jer su od njegovih nasljednika kao izvanknjižnih vlasnika kupili dijelove predmetnih nekretnina koje su od njega naslijedili, a to je bilo svakom jasno vezano za povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga. Dakle, u ovom slučaju je pojedinačni ispravni postupak pokrenut protiv odavno mrtve osobe, njemu je postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnice A. M. i to sve proizlazi iz predmeta RZ-61/11 (koji je kasnije mijenjao brojeve), a tužitelju ništa iz tog predmeta nije dostavljano, jer on nije ni bio predloženik, iako je za njega tuženik znao, kao i društvo K., jer su ranije sa njim vodili pregovore o kupnji njegovog dijela predmetnih nekretnina, bezuspješno. Što se tiče pravovremenosti ove tužbe, već je drugostupanjski sud u svom ukidnom rješenju ukazao na primjenu odredbe čl. 129.ZZK, dakle, na tužbu za ispravak primjenjuju se rokovi određeni za podnošenje brisovne tužbe, sud drži utvrđenim da je tužitelj znao za namjeravanu kupnju predmetnih nekretnina, vodio je i pregovore koji nisu urodili plodom, ali očito nije znao za podnošenje prijedloga u pojedinačnom ispravnom postupku i vođenje istog, on nije u postupku bio predloženik i njemu osobno apsolutno ništa nije dostavljeno u tom postupku. Rješenjem Općinskog suda u Trogiru RZ-61/11 od 16. kolovoza 2011. godine ispravljeno je zemljišno knjižno stanje na čest. zem. 1833 i čest. zem. 1843, Z. U. 73 k. o. O., na način da se nalaže brisanje prava suvlasništva sa imena suvlasnika (između njih i V. odnosno V. R. pok. A.) te izvrši upis prava suvlasništva na čest. zem. 1833 k. o. O. na ime predlagatelja – tuženika i ranijeg tuženika K. d.o.o. S.. Dana 16.svibnja 2012.godine doneseno je rješenje u tom predmetu kojim je ispravljeno ranije rješenje, protiv ovog rješenja I. V. kao treća osoba podnijela je žalbu dana 19.studenog 2012.godine, a tužitelj navodi da je od nje dobio dokumentaciju iz pojedinačnog ispravnog postupka, par dana nakon što je u zemljišniku utvrdio … Dakle, isti je u iskazu naveo da je njegov brat pok. I. R. koji je otac S. R. (sada A. A.), ista da je trebala imati

četvrtinu predmetnih nekretnina, odnosno onoga dijela kojeg je stekla nasljeđivanjem, tužitelj također četvrtinu, a preostale 2/4 njegov pok. stric R. I. (za kojeg je S. A. A. u iskazu navela da je vodio prodaju njenog dijela u njeno ime). Navodi da su predmetne nekretnine u biti bile slabo obradivo tlo, da nisu bile plodne, na istima se od davnina sadio buvar, na dnu je bila jedna maslina, a pri vrhu dvije ili tri masline jer su gore bile vlake i kamenjar, ali da se znalo čije je to, da su se otprilike 2-3 godine prije saznanja da je njegov pradjed V. jednostavno izbrisan sa nekretnina, javili se potencijalni kupci, u biti da su stvarni kupci bili R., da su to kupovali preko predstavnika u H., a zastupala ih je Č. Š.,

odvj. u T.. Navodi da su se dogodili ti pregovori, međutim, da je dobio saznanje da je njegov pradjed izbrisan i sa tužiteljevog dijela, što nikako nije trebalo biti tako, Č. da mu je kazala da se to tako dogodilo i da mu ona neće sporiti da se upis vrati kako je prije bio. Sa svojom nećakinjom S. R. da nije kontaktirao,

njemu da je prvenstveno ponuda bila preko Č. Š. 150 E. za m2 zemljišta,

a kasnije, kada je već izbio ovaj problem da mu je Č. Š. ponudila iznos od 50.000 EUR da ne poduzima nikakve pravne korake. Na posebno pitanje pun. tuženika zašto se tužitelj nikada nije u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik predmeta spora, tužitelj navodi da je vlasnik bio njegov pradjed, a da on osobno nije imao novaca za sređivanje zemljišnoknjižnog stanja i da mu to nije bilo prioritetno. Navodi da bi njegova ¼ na ovim zemljištima u biti iznosila cca površine 200-250 m2, da ne može biti precizan u pogledu točne kvadrature. Navodi da je 2014. godine putem kompjutera u zemljišniku utvrdio da je njegov pradjed izbrisan iz zemljišnih knjiga kao vlasnik, nakon toga da se obratio svom današnjem punomoćniku. Navodi da nije znao da se u pogledu predmetnih nekretnina vodi pojedinačni ispravni postupak, tek naknadno da je dobio dokumentaciju i saznao da je bio vođen ovaj pojedinačni ispravni postupak, nakon što je utvrdio da je njegov pradjed izbrisan iz zemljišnika. Navodi da je on u zemljišniku utvrdio 2014. godine da je njegov pradjed izbrisan iz zemljišnih knjiga kao vlasnik, da je odmah nakon toga otišao kod odvj. Č. Š. i da mu je ona kazala da se dogodila greška, da mu nije kazala kako je do te greške došlo niti detalje, u svakom slučaju da mu je kazala da mu ona neće osporiti da on vrati odnosno traži upis na raniji upis prije ove greške. Nakon toga da je od jedne od suvlasnika I. V. dobio dokumentaciju i ugovore, da je sa tim otišao kod svog sadašnjeg punomoćnika i da je pokrenuo ovaj postupak. Navodi da je I. V. njemu dokumentaciju dala u par dana nakon što je utvrdio u zemljišnim knjigama nakon što je utvrdio da je njegov pradjed izbrisan, a da mu je ista dala i kupoprodajni ugovor iz kojeg se vidi da je S. R. prodala svoj dio predmetnih nekretnina. Navodi da je posljednji put bio na terenu odnosno zemljištima brati masline 2017. ili 2018. godine. Navodi da nakon toga do danas nije brao plodove svojih maslina jer nije imao interes za tim, navodi da na predmetnim nekretninama nije ništa sagrađena i da nije mijenjano stanje na terenu kako je bilo od ranije.

Dakle, pitanje je kada je tužitelj saznao za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka i rješenje temeljem kojeg je izvršeno brisanje upisa idealnih dijelova njegovog pradjeda na predmetnim nekretninama, tužba je podnesena pred ovim sudom dana 23.svibnja 2014.godine, a prijedlog u pojedinačnom ispravnom postupku podnesen je dana 5.travnja 2011.godine. Iako je tužitelj vodio pregovore o prodaji svog dijela predmetnih nekretnina sa kupcima, očito nije znao da će biti podnesen prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka, a posebno ne protiv njegovog odavno preminulog pradjeda i u dijelu koji pripada tužitelju nakon pradjeda, jer su sa njegove strane pregovori propali, a on očito nije znao za podnošenje ovog prijedloga od strane tuženika i društva K. d.o.o., u ovom postupku nije sudjelovao i nije primao nikakva pismena u istom. Sud poklanja vjeru tužitelju da je za donošenje rješenja i vođenje pojedinačnog ispravnog postupka saznao neposredno prije nego što je od I. V. dobio svu dokumentaciju,

dakle, očito je saznao za rješenje u pojedinačnom ispravnom postupku nakon što je isto bilo doneseno, a prvo rješenje doneseno je 16.kolovoza 2011.godine, odnosno provedeno u zemljišnim knjigama. Dakle, tužitelj je ovu tužbu podnio u roku od 3 godine, sve i da je znao za vođenje pojedinačnog ispravnog postupka, tužitelj kao osoba koja nije stručna, nije pravnik, nije mogao ni znati da će se isti provesti u potpunosti i za onaj dio od pradjeda V. koji bi nasljeđivanjem pripao tužitelju i u tom pravcu ide njegov iskaz vezano za komunikaciju sa Č. Š., odvjetnicom

u T., a tuženik i društvo K. su upravo sa njim kao nasljednikom pradjeda vodili pregovore o kupnji njegovog naslijeđenog dijela. Dakle, tek od kada je doneseno rješenje u pojedinačnom ispravnom postupku i provedeno u zemljišnim knjigama, tužitelj je mogao znati da je njegov pradjed za čitav svoj dio izbrisan u cijelosti u tom postupku, a to je svakako bilo u roku od 3 godine od podnošenja ove tužbe, dakle, ova tužba je prema stavu ovog suda pravovremena, iako zahtjev nije osnovan iz već navedenih razloga. Sam tuženik je znao za sve, znao je da provodi pojedinačni ispravni postupak protiv odavno mrtvog predloženika (između njih 70), a od čiji je nasljednika (osim tužitelja sa kojim je također vodio pregovore o kupnji) kupio upravo naslijeđeni dio od ranijeg knjižnog vlasnika – V. (V.) R. pok.A., dakle, prilikom vođenja pojedinačnog ispravnog postupka tuženik je bio itekako nesavjestan. Provedbom djelomične presude zbog ogluhe, koja je pravomoćna, u odnosu na ranijeg tuženika ad.1 – društvo K. d.o.o.., koji je upisan nakon provedbe pojedinačnog ispravnog postupka, tužitelj je došao u situaciju da kao nasljednik svog pradjeda za 85/704 dijela na predmetnih česticama može sa uspjehom od ostalih nasljednika svog pradjeda tražiti upis tog idealnog dijela u zemljišnim knjigama i sa tim tuženik više nema ništa, dakle, tužitelj je u biti uspio već u trenutku kada je ishodio pravomoćnu presudu zbog ogluhe u odnosu na društvo K. d.o.o., kako je u ovom postupku utvrđeno koji je u biti nasljedni dio tužitelja na predmetnim nekretninama i da je taj dio manji od onog na koji je sada upisan njegov pradjed u zemljišnim knjigama, to se zahtjev u odnosu na ovog tuženika u vrijeme presuđenja ukazuje neosnovan i valjalo ga je odbiti. Tužitelj u biti nije ništa izgubio, on svoja prava na upis naslijeđenog dijela sada može uredno pokušati ostvariti bez obzira na upis tuženika i u odnosu na to tuženik više nema ništa sa tužiteljem vezano za predmetne nekretnine.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak jer bi tužitelju trošak od tuženika pripadao do trenutka provedbe djelomične presude zbog ogluhe protiv društva K. d.o.o. S., a tuženiku nakon toga, dakle, s obzirom na v.p.s., sve okolnosti slučaja, radnje koje su bile potrebne za utvrđenje činjeničnog stanja, te okolnost da je zahtjev tužitelja spram tuženika odbijen ali da je tužitelj do svog prava trebao doći na način da podnese tužbu, pokrene postupak, protiv oba tuženika (dakle, i sadašnjeg), to je sud stava da svaka stranka snosi svoj parnični trošak i da je to vezano za sve okolnosti slučaja, pravično i u skladu sa ZPP-om, te je radi navedenog odlučeno kao u tč.II. izreke ove presude.

U Splitu, 13. ožujka 2023. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika