Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-148/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. T. S. d.o.o. R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici V. i D. J., odvjetnici iz R. i 2. H.-O. d. s. d.o.o., DP E. R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. i p. iz R., protiv ovršenika I. U. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica iz R., radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-2435/2012 od 28. travnja 2022., 13. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe 1. ovrhovoditelja T. S. d.o.o. i 2. ovrhovoditelja H.-O. d. s. d.o.o., DP E. R., ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 2435/2012 od 28. travnja 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke obustavljen je postupak ovrhe i ukinute su sve provedene ovršne radnje.
2. U točki II. izreke naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe i pokretanje ovršnog postupka poslovni broj Ovr-2435/2012 pod brojem Z-5035/2012, brisanje zabilježbe ovrhe poslovni broj Ovr-2435/2012 pod brojem Z-7327/2012 i brisanje zabilježbe ovrhe poslovni broj Ovr-5488/2015 pod brojem Z-15826/2015.
3. Protiv tog rješenja žale se ovrhovoditelji.
4. Prvoovrhovoditelj rješenje pobija zbog bitne povrede odredbe postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ovrhovoditelj smatra kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu odredbe čl. 72. st. 2. i 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 - dalje OZ), odnosno da ovrha nije postala nemoguće ili se ne može provesti. To primarno iz razloga što je odredbom čl. 369. OZ-a propisano da će se postupci u tijeku dovršiti po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu zakona, te da će se iznimno postupci u tijeku obustaviti ako ovrhovoditelj u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu tog zakona ne podnese prijedlog na temelju kojeg se postupak može nastaviti, pri čemu ne bi trebalo biti sporno da je odredba čl. 72. st. 3. OZ-a stupila na snagu 28. studenog 2021. Navodi da je sud prvog stupnja na konkretnu procesnu situaciju primijenio odredbe OZ-a koje nije mogao primijeniti, s obzirom na vrijeme njegovog iniciranja tako i na nespornu činjenicu da je na dan stupanja citirane odredbe na pravnu snagu ovršni postupak nije bio dovršen već se je isti morao dovršiti temeljem propisa važećih do stupanja na snagu navedene odredbe.
5. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz obvezivanje ovršenika na naknadu troškova žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.
6. Drugoovrhovoditelj rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Bitnu povredu odredaba postupak nalazi u činjenici da pobijano rješenje nije donijeto na zakonit i pravilan način, odnosno da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito zato što je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, odnosno proturječi sama sebi i razlozima donošenja rješenja, odnosno u odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika ili samih tih isprava i zapisnika. Ovrhovoditelj smatra kako se nisu ostvarili uvjeti za primjenu citirane odredbe, odnosno da predmeta ovrha nije postala nemoguća ili iz drugih razloga se ne može provesti. Navedeni stav ovrhovoditelja proizlazi iz činjenice da je posljednje ročište u konkretnom postupku odgođeno 10. ožujka 2020. zbog bolovanja uređujućeg suca, a iduće će se zakazati naknadno pisanim putem po povratku sutkinje s bolovanja. Stoga ovrha nije postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti te ovrhovoditelj nije bio dužan poduzimati daljnje radnje u predmetu obzirom da je jasno navedeno kako će se iduće ročište zakazati pisanim putem po povratku sutkinje s bolovanja. Isto tako, odredba čl. 72. st. 3. OZ-a primjenjuje se od 28. studenog 2021. pa ako se uzme u obzir odredba čl. 369. OZ-a koja navodi kako će se postupci u tijeku dovršiti po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu tog Zakona, te da će se iznimno postupci u tijeku obustaviti ako ovrhovoditelj u roku od tri mjeseca tog Zakona ne podnese prijedlog na temelju kojeg se može nastaviti. S obzirom na to da je u ranije spomenutom zapisniku određeno kako će se postupak nastaviti po povratku sutkinje s bolovanja te da ovrhovoditelj nije niti može biti upućen u zdravstveno stanje uređujućeg suca, ovrhovoditelj nije bio dužan podnositi prijedlog temelju kojeg se postupak može nastaviti, a posebice zato što nema razloga da se postupak nastavi.
8. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Traži trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.
9. Žalbe su osnovane.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio da 1. ovrhovoditelj i 2. ovrhovoditelj nisu u roku od godinu dana poduzeli niti jednu radnju u postupku pa sukladno odredbi čl. 72. st. 3. OZ-a donosi pobijano rješenje.
11. Uvidom u spis je utvrđeno:
-da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-2435/2012 od 4. svibnja 2021. i rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-5488/2015 od 25. studenog 2015. određena ovrha na nekretnini ovršenika, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja,
-da je zaključkom broj Ovr-2435/2021 od 7. siječnja 2020. određena prodaje nekretnine na prvoj usmenoj javnoj dražbi 5. veljače 2020., a koja je ostala bezuspješna jer se nekretnina nije mogla prodati,
-da je zaključkom poslovni broj Ovr-2435/2021 od 10. veljače 2020. određena prodaja nekretnine na drugoj usmenoj javnoj dražbi 10. ožujka 2020., a koja je odgođena zbog bolesti suca s tim da će novo ročište za drugu javnu dražbu biti zakazano naknadno pisanim putem po povratku sutkinje s bolovanja.
12. Naime, odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/20 – dalje ZID OZ/20) propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti primjenom odredbi Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 73/17), dok je stavkom 3. propisano da iznimno od odredbe st. 1. ovog Zakona primjenjuje se na sve postupke koji su u tijeku, s tim da se rok iz čl. 7. ovog Zakona računa od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
13. Odredbom čl. 7. st. ZID OZ/20 propisano je da se u čl. 71. st. 2. dodaje novi stavak 3. koji glasi: "Ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku".
14. S obzirom na navedeno točno je utvrđenje suda prvog stupnja da se odredba iz čl. 7. ZID OZ/20 primjenjuje na predmetni postupak sukladno odredbi čl. 20. st. 3. ZID OZ/20.
15. Međutim, tumačenje odredbe čl. 7. ZID OZ/20 u okolnostima konkretnog slučaja je pogrešno. To zato, što nakon stadija određivanja ovrhe, u kome se na zahtjev ovrhovoditelja određuje granice ovrhe koji se tiču osnove za određivanje ovrhe, stranaka, sredstava i predmeta ovrhe, upravo prvostupanjski sud bio je dužan poduzimati ovršne radnje, u granicama i na način kako je to određeno rješenjem o ovrsi na zahtjev ovrhovoditelja.
16. Naime, imajući u vidu da je druga usmena javna dražba odgođena, odnosno nije održana zbog bolesti suca, sud prvog stupnja bio je dužan postupak nastaviti ponovnim zakazivanjem druge usmene javne dražbe i bez prijedloga ovrhovoditelja.
17. Naime, prema odredbama OZ-a sud provodi ovrhu na nekretnini radi naplate novčane tražbine poduzimanjem ovršnih radnji određenih rješenjem o ovrsi na zahtjev ovrhovoditelja, po službenoj dužnosti, osim naravno u situaciji kada bi ovrhovoditelj prepustio sudu pronalaženje mogućnosti za provedbu ovrhe, u kojem slučaju bi se odgovornost mogla prebaciti na ovrhovoditelja s posljedicama obustave ovrhe u smislu općih razloga uz koje bi bile vezane određene procesno-pravne ili materijalnopravne situacije koje se mogu javiti tijekom postupka, a što nije slučaj u konkretnom postupku, budući da ovrhovoditelj nije prepustio prvostupanjskom sudu pronalaženje mogućnosti za provedbu ovrhe, već je određeno postavio ovršni zahtjev koji je prihvaćen po prvostupanjskom sudu.
18. Tumačenje odredbe čl. 7. ZID OZ/20 na način kako to radi prvostupanjski sud imalo bi za posljedicu obustavu ovršnog postupka zbog toga što ovršni sud ne poduzima ovršne radnje koje je dužan poduzimati, što zasigurno nije bila stvarna volja zakonodavca kojom se rukovodio prilikom donošenja odredbe čl. 7. ZID OZ/20.
19. Stoga je uvaženjem žalbe ovrhovoditelja pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.
U Rijeci 13. ožujka 2023.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara, v.r.
