Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj 14 Gž-1053/2022-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vesni Težak-Škrbina, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. R., OIB: … iz B., zastupane po punomoćniku D. H., odvjetniku iz Odvjetničkog društva H. i p. d.o.o. iz S. B., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M., K. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj P- 263/2022-5 od 7. listopada 2022., 13. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Z. b. d.d. Z. i potvrđuje rješenje Općinskog suda Požegi poslovni broj P-263/2022-5 od 7. listopada 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe u iznosu od 82,95 eur/ 625,00 kn[1] .

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda kojeg je izjavio tuženik Z. b. d.d. (dalje: tuženik) te se određuje da će se postupak nastaviti nakon pravomoćnosti tog rješenja.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik ističući žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj drugostupanjski sud je u smislu čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 17/19,80/22 i 114/22

– dalje: ZPP) ispitao sve provedene radnje i pobijano rješenje te nije uočio da bi u postupku bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u smislu navedene zakonske odredbe pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju izričito ukazuje žalitelj. Pobijano rješenje je razumljivo i sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te je moguće ispitati njegovu pravilnost.

5. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica M. R. (dalje: tužiteljica) kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja djelomične ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka i radi isplate.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu ukazujući na čl. 16. predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud sjedišta kreditora što da je konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu. Stoga je tuženik predložio da se prvostupanjski sud oglasi mjesno nenadležnim.

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je sutkinja ovlaštena za obavljanje poslova sudske uprave Županijskog suda u Slavonskom Brodu koji je sukladno odredbi čl. 2. st. 1. toč. 8. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine", broj 67/18 i 21/22) neposredno nadležan Općinskom sudu u Požegi i Općinskom sudu u Slavonskom Brodu donijela je rješenje poslovni broj Su-159/2022-2 od 2. svibnja 2022. kojim je određeno postupanje Općinskog suda u Požegi kao stvarno nadležnog suda u parničnim predmetima Općinskog suda u Slavonskom Brodu, te da Općinski sud u Slavonskom Brodu uslijed preopterećenosti ustupa ukupno 304 parnična predmeta Općinskom sudu u Požegi, između kojih se nalazi i predmetni spis.

8. Donošenje pobijanog rješenja kojim se odbija tuženikov prigovor nenadležnosti, sud prvog stupnja obrazlaže utvrđenjem da je navedena prorogacijska klauzula sadržana u članku 16. predmetnog Ugovora ništetna, jer da se radi o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi o kojoj ugovorene strane nisu pregovarale, pa tužiteljica nije imala mogućnosti utjecati na njezin sadržaj. Ta ugovorna odredba da uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama. Ovo iz razloga, jer bi u smislu odredbe kojom je ugovorena nadležnost tužiteljice, koja ima prebivalište na području Općinskog suda u Slavonskom Brodu, morala putovati u Z. što iziskuje troškove i vrijeme i time se ograničava pravo tužiteljice na pristup sudu.

9. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne zakonske odredbe koje uređuju mjesnu nadležnost kada je odbio prigovor mjesne nenadležnosti.

10. Naime, predmetna prorogacijska klauzula iz čl. 16. predmetnog ugovora o kreditu unaprijed je formulirana i uvrštena je u taj ugovor od strane tuženika, na koju tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaj. Zbog toga se na temelju zakonske presumpcije u smislu odredbe čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 - dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, treba smatrati da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo.

11. Cijeneći udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice (B.) od suda čija je nadležnost u konkretnom slučaju ugovorena (Z.) koja udaljenost, što je notorna činjenica, iznosi oko 196 km, ovaj sud prihvaća razloge suda prvog stupnja o utvrđenoj neravnoteži u pravima i obvezama na štetu potrošača. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da bi tužiteljica za pristup sudu u Z. bila izvrgnuta povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom na njegovo sjedište u Z.. Stoga, navedena ugovorna odredba kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u sjedištu tuženika, i prema ocijeni ovog suda uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Iz navedenih razloga je kao takva ugovorna odredba u smislu čl. 81. st. 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba i posljedično tome ništava sukladno čl. 87. st. 1. istog Zakona.

12. S prethodno navedenim u vezi treba reći da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. usvojen je zaključak da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.

13. Ovdje treba ukazati i na pravno shvaćanje izraženo u presudi Suda Europske unije od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98, prema kojem prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ako su ispunjene slijedeće pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Također, suprotno žalbenim navodima, od bitnog značaja je i odredba čl. 19.l. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'', broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16) kojom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. iznio je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l. ZPK mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

16. Polazeći od svega navedenog, i prema ocjeni ovog suda, tužiteljica se legitimno opredijelila za nadležnost Općinskog suda u Slavonskom Brodu kojem je podnijela tužbu u ovom predmetu, a koji predmet je na temelju navedenog rješenja ustupljen Općinskom sudu u Požegi, na temelju čl. 11. st. 1. i čl. 31. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20 i 21/22).

17. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odlučio kada je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti odbio kao neosnovan te utvrdio da je za postupanje u tom predmetu mjesno nadležan Općinski sud u Požegi, pred kojim se sudom sada postupak i vodi.

18. Slijedom iznesenog, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

19. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 166. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 13. ožujka 2023.

Sudac

Vesna Težak – Škrbina,

v.r.