REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 6 Povrv-744/2016-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunici, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika C. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupaju M. S. i I. S., odvjetnici Z. odvjetničkog ureda u S., protiv tuženika – protutužitelja A. V. d.o.o., OIB: …, S., kojeg zastupa M. G. i drugi odvjetnici u O. društvu Ž. & P. d.o.o. iz Z., P. S., radi isplate po tužbi tužilja (v.p.s. 297.466,92 kn / 39.480,65 EUR) i radi naknade štete po protutužbi tuženika (v.p.s. 11.505,47 EUR / 85.140,00 kn) po objavi presude, 10. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. pod brojem Posl. br.: Ovrv- 1454/16 od 29. ožujka 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 16.419,87 kn / 2.179,29 EUR sa zateznom kamatom od 21.11.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo da u roku od 8 dana naknadi tužitelju kao ovrhovoditelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 574,61 kn / 76,26 EUR sa zateznom kamatom od 29. ožujka 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i u tom se dijelu prihvaća tužbeni zahtjev.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S. pod brojem Ovrv-1454/2016 od 29.03.2016. kojim je naloženo tuženiku A. V. d.o.o. sa sjedištem u S., OIB: … da tužitelju C. d.o.o. sa sjedištem u Z., OIB: … u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 281.047,05 kn / 37.301,35 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od prvog dana koji slijedi iza dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do namirenja i to:

- na iznos od 63.931,81 kn / 8.490,28 EUR od 01.08.2015. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- na iznos od 97.666,96 kn / 12.970,38 EUR od 01.09.2015. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- na iznos od 103.064,78 kn / 13.687,22 EUR od 07.10.2015. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- na iznos od 32.803,37 kn / 4.356,36 EUR od 10.11.2015.godine do 20.11.2015., a na iznos od 16.383,50 kn / 2.174,46 EUR od 21.11.2015. do isplate, sve po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena kao i da tuženik tužitelju u roku od 8 dana namiri troškove ovršnog postupka u iznosu od 9.871,87 kn / 1.310,22 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30.03.2016. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i u tom se dijelu odbija zahtjev tužitelja.

III Odbija se protutužbeni zahtjev od 4. siječnja 2021. koji je dopunjen na ročištu od 7. studenog 2022. koji glasi:

"1. Dužan je tužitelj – protutuženik C. d.o.o., Z., OIB: …, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku – protutužitelju A. V. d.o.o., S., OIB: …, iznos od 13.504,92 kn / 1.792,41 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na navedeni iznos od 21.11.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Dužan je tužitelj – protutuženik C. d.o.o., Z., OIB: …, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku – protutužitelju A. V. d.o.o., S., OIB: … naknaditi troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

IV Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Nakon što je javni bilježnik M. P. iz S., po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja, na temelju priložene vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja (tužitelja) i računa ovrhovoditelja (tužitelja), donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Posl. br.: Ovrv-1454/16 od 29. ožujka 2016., kojim je naložena isplata tražbine iz prijedloga za ovrhu u iznosu od 297.466,92 kn, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja te su odmjereni nastali troškovi postupka u iznosu od 10.447,48 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 29. ožujka 2016. do isplate te su odmjereni i predvidivi troškovi postupka u iznosu od 419,40 kn, protiv navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je kao ovršenik podnio prigovor.

2. U prigovoru od 20. travnja 2016. tuženik je u cijelosti osporio rješenje o ovrsi javnog bilježnika navodeći kako su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o charter menagementu od 28. veljače 2014. i Dodatka 1 Ugovoru o charter menagementu od 28. ožujka 2015. u skladu s kojim je ovrhovoditelj dao u najam ovršeniku plovila L. i O. T. te su ugovorile pružanje usluge gostima za višednevna krstarenja (charter) i ostvarenu zaradu dijeliti na način da ovrhovoditelju kao vlasniku plovila pripada 70% ostvarene zarade, a ovršeniku 30%. Tražbine ovrhovoditelja u cijelosti su prestale prijebojem sa tražbinom ovršenika do iznosa od 319.555,94 kn i uplatom razlike duga od 66.702,59 kn u korist računa ovrhovoditelja te izjavama o prijeboju od 11. rujna 2015. i 13. listopada 2015. kojima su podmirene tražbine ovrhovoditelja po računima ovrhovoditelja broj … od 31. srpnja 2015., broj … od 31. kolovoza 2015. te po računu broj … od 6. listopada 2015. U pogledu tražbine ovrhovoditelja po računu … od 9. studenog 2015. na iznos od 32.803,37 kn, ovršenik je istakao prigovor radi prebijanja tražbine koju ima prema ovrhovoditelju po osnovu provizije za listopad 2015. u iznosu od 14.058,59 kn, po osnovu troškova održavanja plovila u listopadu i studenom 2015. u iznosu od 6.485,75 kn i 5.361,75 kn, kao i tražbinu po osnovu avansa za troškove održavanja plovila do isteka ugovora u iznosu od 45.302,45 kn ili sveukupno tražbinu u iznosu od 71.208,54 kn pa da nakon izvršenog prijeboja preostaje dug ovrhovoditelja prema ovršeniku u iznosu od 38.405,17 kn tako da ne postoji dug ovršenika prema ovrhovoditelju, a ugovorni odnos između stranaka je prestao.

3. Nakon pravodobno podnesenog prigovora, ovaj sud je rješenjem poslovni broj 23 Povrv-744/2016 od 29. lipnja 2016., stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te odlučio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 3. svibnja 2017. tuženik je u ovom predmetu podnio protutužbu u kojoj je istakao da suprotno preuzetoj obvezi iz ugovornog odnosa, tužitelj je plovila L. i O. T. stavio na raspolaganje tuženiku tek krajem srpnja, odnosno početkom kolovoza 2014., kada je tužitelj obavijestio Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, koje vodi Centralnu bazu podataka u koju se upisuje tko upravlja plovilom, kao i liste ukrcanih putnika na plovilo, da plovilima upravlja tuženik na temelju Ugovor o charter menagementu od 28. veljače 2014., iako su stranke sklopile Ugovor o charter menagementu 28. veljače 2014.

Temeljem odredbe članka 3. tog Ugovora, stranke su dogovorile način podjele iznosa ostvarenog pružanja usluga smještaja za višednevna krstarenja na način da vlasniku plovila, tužitelju, pripada 70% tako ostvarenog iznosa, a da charter kompaniji, tuženiku, pripada 30% tako ostvarenog iznosa. Zbog kašnjenja tužitelja u izvršenju ugovornih obveza, tuženik nije bio u mogućnosti pružati usluge smještaja turistima na predmetnim plovilima u ožujku, travnju, svibnju, lipnju i srpnju 2014. zbog čega je pretrpio štetu s osnova izmakle koristi u iznosu od najmanje 8.555,47 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a kako su se naprijed navedena plovila nalazila u charter menagementu kod tuženika i tijekom 2015., to je tuženik visinu izmakle koristi izračunao prema koristi koju je na temelju Ugovora ostvario od najma tih plovila u istom razdoblju 2015. Tako je tuženik izračunao da trpi štetu za neostvareni najam predmetnih plovila u iznosu od 8.555,47 EUR protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2015. uz naknadu troškova postupka koji su nastali tuženiku u svezi sa protutužbom.

5. U podnesku tužitelja kojeg je predao na ročištu od 4. svibnja 2017. tužitelj se očitovao na prigovor tuženika konstatirajući kako tuženik ne poriče potraživanje tužitelja u utuženom iznosu i račune tužitelja na kojima se temelji prijedlog za ovrhu – tužba, odnosno priznaje osnov potraživanja tužitelja, ali je istakao prigovor prijeboja, kao i prigovor radi prijeboja, koji nisu osnovani. Tužitelj navodi kako tuženik nije mogao izvršiti prijeboj međusobnih tražbina stranaka sukladno članku 195. Zakona o obveznim odnosima iz razloga jer je tužitelj osporio postojanje tražbine tuženika, odnosno tuženik nije imao protutražbinu koja se mogla kompenzirati sa tražbinom tužitelja te je jednostrano izvršio prijeboj i nakon provedenog prijeboja vršio je plaćanja nespornog iznosa tužitelju. Tužitelj je istakao kako je tuženik dostavio e-mailove kao dokaz da je tužitelju dostavljena izjava o prijeboju, ali da je izostavio očitovanje tužitelja putem e- maila, kojim se tužitelj protivio vršenju jednostranog prijeboja i u tom slučaju je tražio isplatu nespornog dijela. Kako sudska praksa u pogledu prestanka obveza prijebojem je zauzela stav da se za prestanak obveza prijebojem ne traži suglasnost, već je dovoljno da jedna strana izjavi drugoj da vrši prijeboj, a nakon te izjave smatra se da je prijeboj nastao onog trenutka kad su se stekli uvjeti za to, međutim, tuženik u parnici mora dokazati da su ispunjene pretpostavke prijeboja, odnosno da je postojalo njegovo protupotraživanje prema tužitelju. Tužitelj je potvrdio da se poslovni odnos među strankama zasnovao temeljem Ugovora o charter menagementu od 28. veljače 2014. i Dodatku broj 1. tom Ugovoru od 28. ožujka 2015. temeljem kojih ugovora je tužitelj povjerio tuženiku dva plovila i to motornu jedrilicu L. i motornu jedrilicu O. T. radi najma predmetnih plovila te je tuženik predmetna plovila davao u najam u sezoni 2014. i 2015., a putem e-maila od 27. kolovoza 2015. da je izjavio raskid predmetnog Ugovora. Tužitelj je istakao da za vrijeme trajanja ugovornog odnosa između stranaka, da je tužitelj tuženiku ispostavio ukupno 10 računa i to četiri računa koji se odnose na 2014. u ukupnom iznosu od 295.192,48 kn i šest računa koji se odnose na 2015. u ukupnom iznosu od 642.487,88 kn, a tuženik je u 2014. tužitelju na ime ugovorene provizije i troškova održavanja plovila ispostavio račune u ukupnom iznosu od 295.029,16 kn s tim što je tužitelj osporio račune tuženika broj … i … od 8. rujna 2014. u ukupnom iznosu od 27.611,69 kn, ali da bi tužitelj mogao ostvariti svoju zaradu, prihode od najma plovila, tužitelj je bio prisiljen potpisati kompenzaciju i pristati na plaćanje troškova na popravke i održavanje koje tuženik nije napravio. Takvo ponašanje tuženika se nastavilo i u sljedećoj sezoni i zbog neosnovanih računa koje je tuženik ispostavljao tužitelju na ime troškova održavanja i ulaganja u plovila, tužitelj je proveo postupak osiguranja dokaza u predmetu ovog suda poslovni broj R1-146/2015 u kojem se utvrdilo stvarno stanje brodova. Tužitelj je putem e-maila osporavao tuženikove ispostavljene račune na ime troškova održavanja i popravaka brodova o čemu se tuženik nije očitovao te tužitelju nije dostavio dokaze za izvršene popravke, niti je uvažio reklamacije tužitelja te se nije ponašao u skladu s odredbom članka 9. i članka 10. stavak 2. ZOO-a koja odredba obvezuje sudionike obveznog odnosa na izvršenje svojih obveza te ponašanje sudionika u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava, a što tuženik nije radio transparentno te je tužitelj svojim reklamacijama u vezi troškova ukazivao tuženiku na enormne cijene troškova održavanja tužiteljevih brodova.

6. U tijeku postupka, podneskom predanim na ročištu od 8. lipnja 2017., tužitelj je istakao kako su stranke Ugovor o charter menegementu od 28. veljače 2014. doista zaključili 21. svibnja 2014. jer su i prvi kontakt stranke tog Ugovora ostvarile tek u svibnju 2014. Tužitelj je istakao kako je suprug zastupnice po zakonu tuženika, Duško Mrduljaš, prilikom razgovora sa ranijim zastupnika tužitelja G. J. bio upoznat sa činjenicom u kakvom su stanju brodovi i gdje se nalaze, poglavito plovilo O. T. koji se nalazio na suhom vezu u marini u S. D. te da je tužitelj u vrijeme dogovaranja poslovnog odnosa između ovdje parničnih stranaka, podnio naslovnom sudu prijedlog za donošenje privremene mjere protiv društva Y. C. B. d.o.o., radi predaje predmetnog plovila tužitelju, a u predmetu ovog suda R1-67/2014 je donesena privremena mjera 20. lipnja 2014. te je predmetni postupak bio razlog radi čega su stranke izmijenile datum Ugovora, odnosno kako bi se tužitelju omogućilo vraćanje tog broda u njegov posjed iz čega proizlazi da je tuženik bio upoznat s činjenicom da Ugovor nije zaključen u veljači, nego tek krajem svibnja 2014. Tužitelj je naveo kako su stranke postupile sukladno zaključenom Ugovoru krajem svibnja 2014. prema kojem je tuženik preuzeo predmetne brodove, uredio ih i pripremio za sezonu 2014. te je brod L. bio popunjen u razdoblju od 12.07. do 11.10.2014., a nakon što je provedena privremena mjera i brod O. T. vraćen u posjed tužitelju 11.07.2014., tuženik je i taj brod pripremio za sezonu, ali je s rezervacijama započeo tek 16.08.2014. tako da je tuženik taj koji je podbacio kod rezervacija, jer tri najtraženija tjedna u godini nije bukirao i brod je ponovno rezerviran tek 13.09.2014. do 04.10.2014., čime je tuženik tužitelju pričinio financijsku štetu pa da bez osnova potražuje izmaklu korist za period od travnja do srpnja 2014.

7. Tuženik je podneskom od 8. lipnja 2017. povećao tužbeni zahtjev iz protutužbe od 3. svibnja 2017. za iznos kunske protuvrijednost od 2.950,00 EUR navodeći da tužitelj predmetna plovila nije tuženiku stavio na raspolaganje odmah po potpisivanju Ugovora, već krajem srpnja, odnosno početkom kolovoza 2014. pa je tuženik u 2014. u odnosu na 2015. pretrpio štetu kako zbog izmakle koristi od neostvarenog najma plovila, tako i štetu zbog izmakle koristi koju bi tuženik ostvario od čišćenja plovila i to u iznosu od 120,00 do 200,00 EUR, koji iznos su dužni platiti gosti prilikom svakog ukrcaja na plovilo, pa je tako za plovilo L. do 18. srpnja 2015. tuženiku po osnovu čišćenja plovila izmakla zarada u iznosu od 1.600,00 EUR i to za osam ukrcaja, svaki u iznosu od 200,00 EUR, a za plovilo O. T. do 1. kolovoza 2015. iznos od 1.350,00 EUR na bazi 9 ukrcaja po 150,00 EUR ili sveukupno iznos od 2.950,00 EUR zbog čega je povećao protutužbeni zahtjev na iznos od 11.505,47 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2015. do isplate.

8. Stranke su tijekom parničnog postupka ustrajale u svojim navodima, a u dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom spisu priloženih isprava koje su dostavile stranke tijekom postupka sudu ili sudskom vještaku te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije te ovlaštenom revizoru S. K., mag. oec. iz S. – pisano vještvo od 16. prosinca 2020. (stranice 668-685 spisa), očitovanje istog sudskog vještaka u pisanom obliku na prigovore tužitelja (stranice 705-711 spisa te stranice 717-720 spisa), te usmeno vještačenje na ročištu od 17. svibnja 2021. (stranica 743 spisa spisa).

Sud je izveo dokaze i to: saslušanje svjedoka – J. M. na ročištu od 17. siječnja 2022. (stranice 770-773 spisa) te je saslušao zastupnika po zakonu tužitelja kao stranku u postupku – M. M. na ročištu od 9. ožujka 2022. (stranice 774-777 spisa) i zastupnika po zakonu tuženika kao stranku u postupku – D. M. na ročištu od 16. svibnja 2022. (stranice 784-788 spisa).

Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja G. J. kao svjedoka u postupku iz razloga što navedeni svjedok nije se odazvao pozivu suda za izvođenjem dokaza njegovim saslušanjem, a naknadno je obavijestio sud da ne može pristupiti zbog bolesti, dok na te okolnosti nije dostavio sudu nikakav dokaz. Međutim, dok je navedeni svjedok bio zastupnik po zakonu tužitelja isti je uz podnesak tužitelja od 21. studenog 2017. dostavio svoje očitovanje o poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika u odnosu na oba plovila tužitelja (stranice 538-544 spisa) tako da i nije bilo presudno za rješenje ovog spora izvođenje dokaza njegovim saslušanjem. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja po drugom sudskom vještaku za računovodstvo i financije jer smatra da izvedenim dokazima, pa tako i provedenim sudskim vještačenjem po sudskom vještaku za računovodstvo i financije S. K. moguće je donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari.

U postupku je izveden dokaz pregledom spisa ovog suda poslovni broj R1-67/2014 u postupku osiguranja novčane tražbine donošenjem privremene mjere osiguranja radi predaje broda između predlagatelja osiguranja C. d.o.o. i protivnika osiguranja Y. C. B. d.o.o. Z. i pregledom istog je sud utvrdio da je prvostupanjski sud u korist predlagatelja osiguranja C. d.o.o. donio privremenu mjeru rješenjem od 20. lipnja 2014. radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja zabranom protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja broda O. T. te predaja istog predlagatelju osiguranja, koje rješenje je preinačeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 32 Pž-7026/14-3 od 24. rujna 2014. na način da je odbijen kao neosnovan prijedlog za osiguranje određivanjem predložene privremene mjere.

Pregledan je i spis ovog suda poslovni broj R1-146/2015 u postupku radi osiguranja dokaza, pregleda plovila O. T. i L. u L. Z. u S., koje osiguranje dokaza je provedeno 10. studenog 2015. u L. Z. u S. uz sudjelovanje sudskog vještaka S. B., ispred sudskog vještaka M. consultant d.o.o., koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje u tom predmetu te je navedeni sudski vještak saslušan u ovom postupku na okolnosti izvršenog vještačenja u predmetu R1-146/2015 (stranice 639-640 ovog spisa).

Tuženik-protutužitelj je tijekom postupka na ročištu od 26. veljače 2020. odustao od vještačenja po sudskom vještaku pomorske struke, radi čega taj dokaz nije izveden u ovom postupku.

Tužitelj-protutuženik je podneskom od 28. studenog 2022. uredio tužbeni zahtjev u odnosu na dvojno iskazivanje tražbine u kunama i u eurima, a tuženik-protutužitelj je navedeno učinio na ročištu od 7. studenog 2022.

Tijekom postupka tuženik je u ovom parničnom postupku podneskom od 3. svibnja 2017. podnio protutužbu radi naknade štete u iznosu od 8.555,47 EUR sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2015. do isplate, a podneskom od 8. lipnja 2017. je povećao protutužbeni zahtjev za iznos od 2.950,00 EUR na ime troškova nastalih tuženiku po osnovu čišćenja plovila tužitelja ili ukupno iznos od 11.505,47 EUR u kunskoj protuvrijednosti te je u povodu protutužbe iz predmetnog spisa izdvojena protutužba i formiran je novi spis Povrv-1208/2017 te je sud radi zajedničkog raspravljanja raspravnim rješenjem od 1. srpnja 2019. predmetni spis pripojio ovom spisu. Nakon što je provedeno vještačenje po sudskom vještaku za financije i računovodstvo, tuženik je na ime naknade štete (izmakla korist) uredio protutužbeni zahtjev na iznos od 13.504,92 kn.

9. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregleda isprava i dokumentacije koje se nalaze u spisu, očitovanja stranaka tijekom postupka, iskaza saslušanog svjedoka te zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika kao i rezultata provedenog financijskog vještačenja, odlučeno je kao u izreci zbog slijedećih razloga:

Predmet zahtjeva tužitelja iz prijedloga za ovrhu – tužbe je potraživanje tužitelja za najam plovila L. i O. T. po računima tužitelja broj … od 31. srpnja 2015., broj … od 31. kolovoza 2015., broj … od 6. listopada 2015. i broj … od 9. studenog 2015., sve u ukupnom iznosu od 297.466,92 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća pojedinačne tražbine tužitelja do isplate, a odnose se na troškove predmetnih plovila koja su nastala u vezi Ugovor o charter managementu i Dodatku 1 tog Ugovora, koje iznose je tuženik manje platio tužitelju.

Predmet zahtjeva tuženika kao protutužitelja je naknada štete koja je nastala tuženiku zbog kašnjenja tužitelja u izvršenju preuzetih ugovornih obveza, odnosno zbog nemogućnosti pružanja usluge smještaja turista na plovilima tužitelja u mjesecu ožujku, travnju, svibnju, lipnju i srpnju 2014., kao izmakla korist, u iznosu od 8.555,47 EUR u kunskoj protuvrijednosti, te iznos od 2.950,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, za isto razdoblje, na ime izmakle zarade za uslugu čišćenja plovila tužitelja koju bi ostvario tuženik prigodom svakog ukrcaja gostiju ili iznos od ukupno 11.505,47 EUR u kunskoj protuvrijednosti, odnosno iznos od 13.504,92 kn / 1.792,41 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na navedeni iznos od 21.11.2015. pa do isplate, koji iznos tuženik potražuje nakon provedenog financijskog vještačenja.

10. Stranke nisu osporavale da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o charter managementu s nadnevkom 28. veljače 2014. i Dodatku 1 tog Ugovora od 28. ožujka 2015., kojim ugovorima je ugovoren najam dva plovila L. i O. T. u vlasništvu tužitelja te da su tim ugovorima stranke dogovorile međusobna prava i obveze u vezi s najmom i upravljanjem tim plovilima, kao i da Ugovor o charter managementu s nadnevkom 28. veljače 2014. nije sklopljen tog datuma već krajem mjeseca svibnja 2014.

11. Sporno je, je li tužitelj reklamacije na račune tuženika u vezi održavanja tužiteljevih brodova isticao pravodobno tuženiku te je li tuženik po tim reklamacijama pravodobno otklanjao nedostatke u vezi troškova održavanja tužiteljevih brodova. Sporno je koliko je ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku koje je predmet postupka po tužbi tužitelja te jesu li potraživanja stranaka prebijena, a također je sporno je li tuženiku nastala šteta koju potražuje protutužbom.

12. Ugovor o najmu jahte (charter) je ugovor o iskorištavanju broda koji ugovor prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/19) nije bio uređen u našem zakonodavstvu i na takvu vrstu odnosa između stranaka primjenjuju se odredbe ugovora o najmu iz članka 550. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO-a). Ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. Odredbom članka 553. stavak 1. ZOO-a najmodavac je dužan najmoprimcu predati i održavati stvar u stanju podobnom za ugovorenu uporabu. Nadalje, radi održavanja stvari u stanju podobnom za ugovorenu uporabu, najmodavac je dužan o svom trošku pravodobno izvršiti potrebne popravke.

Ugovor o charter managementu s Dodatkom 1 tom Ugovoru nije bio samo ugovor o najmu predmetnih plovila, već su stranke tim ugovorom u vezi sa plovilima tužitelja dogovorile cjelokupnu poslovnu suradnju u vezi pružanja usluga smještaja turista na plovilima u svrhu višednevnog krstarenja te održavanja plovila za vrijeme korištenja plovila kao i način obračuna cjelokupnog iznosa ostvarenog davanjem plovila na višednevno korištenje gostima i to 70% cjelokupnog iznosa u korist tužitelja, vlasnika plovila i 30% charter kompaniji, tuženiku, koji iznosi se utvrđuju ispostavljanjem međusobnih računa po završetku svakog mjeseca.

Dodatkom 1 Ugovor o charter managementu od 28. ožujka 2015., koji dodatak ugovora je sačinio tužitelj, člankom 1. su stranke posebno ugovorile prava i obveze u vezi s održavanjem plovila, a člankom 2. tog Dodatka 1 Ugovora je ugovoreno da vlasnik plovila L. i O. T. zadužuje charter kompaniju, tuženika, na održavanje pri iznajmljivanju plovila i servisiranje predmetnih plovila. Posebice se napominje kako su člankom 7. stranke ugovorile radove i usluge održavanja tijekom vremena iznajmljivanja, radove i usluge tijekom zime i pripreme plovila za sezonu te radove koje obavlja charter kompanija koji ne terete vlasnika, odnosno uključeni su u naknadu charter kompaniji u vezi s člankom 3. Ugovora o charter menagementu (s nadnevkom od 28. veljače 2014). Tim Dodatkom 1 Ugovora dogovoreno je korištenje plovila od strane vlasnika, dogovoreno je postupanje stranaka u vezi prijenosa plovila na e-crew bazu charter kompaniji te obvezu charter kompanije omogućiti uvid vlasniku plovila u svoju bazu on- line bookinga. Člankom 10. Dodatka 1 Ugovora stranke su dogovorile primopredaju i povrat plovila na način da će se prilikom primopredaje plovila sačiniti zapisnik u kojem će se konstatirati stanje plovila i izvršiti popis kompletne opreme te svih stvari koje se nalaze u plovilu s tim da je charter kompanija dužna po isteku Ugovora predati brod i pripadajuću opremu vlasniku plovila u stanju i količini u kojem ih je preuzeo po inventurnoj listi.

13. Zbog netransparentnih i narušenih odnosa između ugovornih strana u pogledu utvrđivanja činjenica izvršavanja ugovorom preuzetih obveza, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka J. M. koji je zaposlen u društvu tuženika i koji je doveo u vezu ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja G. J. sa tuženikom vezano uz predmetni charter plovila. Svjedok je u svom iskazu opisao kako je sačinio popis popravaka koje je trebalo obaviti na brodovima tužitelja prije no što je tuženik iste uzeo u najam, kao i da je u ime tuženika popravke obavljao na predmetnim brodovima, odnosno brinuo se o održavanju plovila tužitelja za vrijeme najma plovila tužitelja. Na okolnost korespondencije sa tužiteljem svjedok je iskazao kako je korespondenciju sa tužiteljem obavljao njegov otac D. M. i ranija direktorica tuženika, koja mu je sestra, T. M.

14. Zastupnici po zakonu tužitelja i tuženika M. M. i D. M. u svojim iskazima na ročištu od 9. ožujka 2022. i od 16. svibnja 2022. ustrajali su u tvrdnjama vezano uz najam predmetnih plovila te prigovore ispostavljenim međusobnim računima onako kako su ih stranke isticale tijekom postupka.

15. Obzirom da stranke ovog postupka nisu sačinile pisani zapisnik o primopredaji plovila, niti kada je tuženik prvi puta preuzeo plovila tužitelja u najam, a isto nisu učinile niti nakon što je tužitelj odvezao plovila iz A. marine u S. nakon što je tuženik 27. kolovoza 2015. obavijestio tužitelja o otkazu ugovora (stranica 96 spisa), to se poslovni ugovorni odnos između stranaka u vezi predmetnog ugovora mogao kontrolirati pregledom računovodstvene dokumentacije stranaka te provođenjem vještačenja po sudskom vještaku za računovodstvo i financije.

16. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za računovodstvo i financije Stjepana Kolovrata, na sporne okolnosti visine tražbine tužitelja i izvršenih kompenzacija u utuženom razdoblju te na okolnost visine protutužbenog zahtjeva, razvidno je kako je sudski vještak u pisanom vještvu i kasnijim pisanim očitovanjima te usmenom vještačenju, pregledom dostavljene dokumentacije u spisu, te naknado pribavljene dokumentacije od stranaka koja je sudskom vještaku bila potrebna radi vještačenja, sudski vještak je tabelarno prikazao obveze i potraživanja stranaka za 2014. i 2015. godinu u svezi ugovornog odnosa između stranaka. Tako je sudski vještak istakao kako je tužitelj obveze prema tuženiku za 2014. knjižio u 2015. i nije zatvorio svoje obveze prema tuženiku, uz konstataciju sudskog vještaka da je tužiteljeva evidencija nepouzdana. Sudski vještak je u odnosu na račune tuženika za troškove u vezi s plovilima tužitelja istakao da je tužitelj proknjižio u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji račune tuženika i po istima odbio pretporez osim računa tuženika … od 23. studenog 2015.

Zbog održavanja plovila tužitelja konstatirao je kako postoje uopćeni prigovori tužitelja za određene račune tuženika (…, …, … i …) jer da je za vjerodostojnost računa mjerodavna knjigovodstvena evidencija. Sudski vještak u pisanom nalazu konstatirao kako je tužitelj račune uredno proknjižio te je uredno proknjižio i račune za koje je stavio prigovor protekom gotovo dvije godine iako je za njih iskazao pretporez prema poreznom tijelu te u svojoj bilanci i u računi dobiti i gubitka. Nadalje je naveo kako sa ekonomskog stajališta bi bilo ispravno da tužitelj te račune tuženika nije proknjižio u svom knjigovodstvu i da je te račune vratio tuženiku te organizirao sa tuženikom pregled radova i ugrađenog materijala, što, međutim, nije učinjeno. U odnosu na račun tuženika …, koji je tužitelju ispostavljen 20. studenog 2015. u iznosu od 45.302,45 kn, koji račun tužitelj nije knjižio u svom knjigovodstvu, po kojem računu je sudski vještak utvrdio da se radi o unaprijed fakturiranih usluga za rad i za materijal u održavanju plovila nakon što je plovila preuzeo tužitelj, te da je u odnosu na taj račun moguće priznati dio fiksnih troškova na ime fiksnih plaća djelatnika tuženika, koji bi radom donijeli prihod tuženom u iznosu od 30% od iznosa radova kojeg bi tuženik obavio za tužitelja, tako da bi bilo moguće priznati samo iznos od 4.536,00 kn jer je trajanje ugovora određeno do 1. ožujka 2016. i tuženik bi imao pravo na naknadu izmakle koristi da je obavio radove koji bi iznosili 15.120,00 kn u visini od 30% tih radova, odnosno navedeni iznos od 4.536,00 kn.

U odnosu na takva utvrđenja sudskog vještaka, kod kojih je sudski vještak ostao i nakon prigovora tužitelja, sud je prihvatio pisano vještvo sudskog vještaka iz razloga što smatra da iz knjigovodstvene dokumentacije tužitelja i tuženika moguće je riješiti nastali spor između stranaka.

Sudski vještak se rukovodio knjigovodstvenom dokumentacijom stranaka te je međusobna potraživanja i dugovanja prikazao u svom vještvu, kao i dinamiku zatvaranja međusobnih potraživanja i dugovanja, bilo prijebojem ili isplatom na način da je utvrdio kako je u konačnici preostalo potraživanje tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 16.419,87 kn.

Sud je prihvatio izračun sudskog vještaka iz pisanog nalaza i mišljenja te je prihvatio i usmeno očitovanje koje je sudski vještak iznio u povodu prigovora tužitelja na pisano vještvo jer smatra da je sudski vještak na stručan način, sukladno dostupnim podacima u spisu postupio po nalogu suda i izradi vještvo u kojem je složeni odnos između stranaka knjigovodstveno protumačio, s kojim tumačenjem se slaže ovaj sud radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude i održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu za iznos od 16.419,87 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i nastalim troškovima ovršnog postupka sve u smislu članka 451. stavak 3. ZPP-a.

17. U ostalom dijelu sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbio tužbeni zahtjev zajedno s pripadajućim zateznim kamatama jer potraživanje tužitelja za navedene iznose iz točke II. izreke ove presude nema utemeljenja u provedenim dokazima u ovom postupku poglavito sudskom vještačenju radi čega je i odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

18. U odnosu na protutužbeni zahtjev, sudski vještak je zbog zakašnjenja u predaji jahti umjesto početkom ožujka koje su predane tuženiku kasnije, te da tuženik nije mogao ostvariti proviziju od 30% na prihode koje bi ostvarila navedena plovila u ožujku, travnju, svibnju, lipnju i srpnju 2014. u usporedbi sa prihodima ostvarenim u 2015., sudski vještak je izračunao izmaklu korist zbog zakašnjenja u predaji plovila za najam plovila L. i O. T. iznos od 13.504,92 kn, koju izmaklu korist je sudski vještak izračunao kao razliku pripadajućeg dijela od 30% prihoda te ukupnih troškova koje bi imao tuženik za ostvareni iznos izmaklih prihoda.

Međutim, po stajalištu suda, a što proizlazi i iz provedenog postupka, poslovni odnos između stranaka nije zasnovan i ne traje od 28. veljače 2014., već je isti nastao u svibnju 2014. godine, odnosno 21. svibnja 2014., pa tuženiku ne pripada izmakla korist zbog zakašnjenja u predaji jahti od ožujka do srpnja 2014. u ukupnom iznosu prema izračunu sudskog vještaka od 13.504,92 kn jer bi se radilo o neosnovanoj izmakloj koristi budući da ista nema utemeljenja u provedenom postupku, a iz iskaza samih zastupnika po zakonu stranaka proizlazi kako poslovni odnos između stranaka nije nastao temeljem Ugovora od 28. veljače 2014. već krajem mjeseca svibnja budući da je taj Ugovor (iz razloga koji su poznati strankama), antidatiran, a kod povrede ugovorne obveze u pravilu se naknađuje predvidiva šteta, ona koju je dužnik mogao predvidjeti kao posljedicu povrede ugovorne obveze, što u konkretnom slučaju nije predviđeno. Radi navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

19. Odluka o trošku ovog postupka utemeljena je na odredbama članka 154. stavak 4. ZPP-a jer je tužitelj po tužbi djelomično uspio u sporu, dok tuženik po protutužbi nije uspio u sporu, pa je svaka stranka dužna snositi svoje troškove postupka. Slijedom navedenog, riješeno je kao u točki IV. izreke ove presude.

U Splitu 10. ožujka 2023.

Sudac

Nevenka Marunica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave strankama ove presude

Dna:

- tužitelju po pun. uz rješenje za sud. pristojbu presude po tužbi tužitelja,

- tuženiku po pun. uz rješenje za sud. prist. presude po protutužbi,

- u spis