REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 1 Us I-1257/2022-7

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja S. Š. iz G. S., …, kojeg zastupa opunomoćenik M. M., odvjetnik u Z., …, protiv tuženika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, Zagreb, Jurjevska 34, kojeg zastupaju opunomoćenice P. K. B. i J. L., službene osobe tuženika, radi izdavanja uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri, 10. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, KLASA: UP/I-200-04/22-01/2167, URBROJ: 50439-03/43-22-07 od 8. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-200-04/22-01/2167, URBROJ: 50439-03/43-22-07 od 8. rujna 2022. odbijen je zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: OGR-208-03/22-02/1820, URBROJ: 511-01-134-22-2 od 5. srpnja 2022. za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (certifikata) za pristup klasificiranim podacima stupnja "POVJERLJIVO" za tužitelja raspoređenog na radnom mjestu u istom Ministarstvu u okviru kojeg bi trebao pristupati klasificiranim podacima navedenog stupnja tajnosti.

2. Navedeno rješenje je doneseno jer je u postupku utvrđeno, nakon što je u skladu čl. 9. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12, dalje: ZoSP) na traženje tuženika provedena sigurnosna provjera III. stupnja za tužitelja od nadležne Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA), da kod tužitelja postoji sigurnosna zapreka iz čl. 18. st. 6. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12, dalje: ZTP), odnosno postoji činjenica koja predstavlja zapreku za prijam u državnu službu, a to je da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti zbog kaznenog dijela protiv sigurnosti prometa iz čl. 227. st. 1. („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, dalje: KZ/11) – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu navodi u bitnome, kako tuženik nije pravilno primijenio odredbu čl. 18. st. 6. ZTP. Navodi da je temelj za donošenje osporavanog rješenja činjenica koja je prema Zakonu o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19 i 98/19, dalje: ZDS) zapreka za prijam u državnu službu te smatra da je ovakvo kruto tumačenje odredaba zakona u suprotnosti s ciljem i društvenom svrhom zakonskih odredaba i da odstupa od namjere zakonodavca kod donošenja te odredbe. Smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti nastavak odredbe čl. 18. st. 6. ZTP koja propisuje da sigurnosne zapreke predstavljaju "druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje klasificiranim podacima" i da je u postupku trebalo ispitati da li postoje te druge činjenice. Navodi da se radi o kaznenom djelu koje je počinio iz nehaja i to u prometu, da nije prekoračio brzinu, da nije bio pod utjecajem alkohola, da je sve učinio da pomogne unesrećenom, te smatra da se to može dogoditi apsolutno svakom. Nadalje tužitelj u tužbi obrazlaže negativne posljedice ovakve odluke na obavljanje njegovih rukovodećih poslova i da se nakon ovakve odluke postavlja pitanje smisla njegovog ostanka u službi. Smatra da tuženik kod donošenja odluke nije cijenio sve okolnosti te da se stječe dojam da država postupa previše strogo sa sposobnim službenicima. Smatra da se radi o prestrogom odlučivanju. Predlaže da se u sporu pored uvida u dokumentaciju u spisu provede i dokaz njegovim saslušanjem. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troškova ovoga spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu i na raspravi održanoj u ovom sporu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 3. ožujka 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja i opunomoćenice tuženika.

6. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je naveo da ustraje kod svih navoda iznijetih u tužbi te je dodatno obrazložio kako predmetna zapreka nije sama po sebi dostatna da izazove ovakvu posljedicu te smatra da treba utvrditi da li ta formalna zapreka predstavlja osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost tužitelja za postupanje s klasificiranim podacima, a kako je to i propisano u nastavku odredbe čl. 18. st. 6. ZTP. Smatra da ta osnova za sumnju mora biti posebno ili izrijekom navedena u stručnom mišljenju koje nadležna agencija obavezno daje u izvješću o sigurnosnoj provjeri, a čega u ovom spisu nema. Sukladno navedenome, isti je zatražio da se tuženik izrijekom očituje da li je takvo stručno mišljenje pribavio, te ako je, da se tužitelju stavi na raspolaganje, a ako nije, da se tuženik očituje zašto je to izostalo. Opunomoćenice tuženika navele su da ustraju kod svih navoda iznijetih u odgovoru na tužbu te su uzvratile na način da su navele da činjenice koje su posebnim zakonom propisane kao zapreka za prijam u državnu službu predstavljaju zasebnu osnovu, dok druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u pouzdanost osobe predstavljaju potpuno drugu osnovu. Pojasnile su da postoji Pravilnik o standardima sigurnosne provjere kojim je onda detaljno propisano koje su to druge činjenice, ali da to u konkretnom slučaju uopće nije ispitivano jer zapreka za prijam u državnu službu predstavlja dovoljnu osnovu za donošenje ovakve odluke. Navele su da je SOA dala svoje mišljenje u smislu da li postoje ili ne postoje sigurnosne zapreke na strani tužitelja jer je dužna izraditi takvo mišljenje na temelju ZoSP, međutim u okviru tog mišljenja nisu utvrđivane ove druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u pouzdanost tužitelja na koje upire opunomoćenik tužitelja s obzirom da je ovdje dovoljna činjenica ta da postoji zapreka na strani tužitelja za prijam u državnu službu. Opunomoćenik tužitelja je uzvratio kako opunomoćenice tuženika navode da ovdje postoje zapreke za prijam u državnu službu, a ovdje se ne radi o prijmu u državnu službu jer tužitelj već radi 30 godina u državnoj službi.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

8. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužitelja iz razloga što njegovo saslušanje nije bilo potrebno u svrhu donošenja odluke u ovom sporu, budući da je u ovom sporu sporno tumačenje prava.

9. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Čl. 3. ZoSP propisano je da su sigurnosne zapreke kod provođenja sigurnosne provjere za pristup klasificiranim podacima utvrđene Zakonom o tajnosti podataka (spomenuti ZTP).

11. Čl. 18. st. 1. ZTP propisano je da pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: certifikat). St. 2. istog članka propisano je da su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva) ovlašteni za podnošenje zahtjeva za izdavanje certifikata za zaposlenike, koji u okviru svog djelokruga bi trebali imati pravo pristupa klasificiranim podacima. St. 3. istog članka propisano je da se zahtjev za izdavanje certifikata podnosi, u pisanom obliku, Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost. Zahtjev sadrži: ime i prezime osobe, dužnost ili poslove u okviru kojih pristupa klasificiranim podacima i stupanj tajnosti za koji se traži certifikat. St. 4. istog članka propisano je da se certifikat izdaje za stupnjeve tajnosti »VRLO TAJNO«, »TAJNO« i »POVJERLJIVO« na rok od pet godina. Certifikat se ne označava stupnjem tajnosti već predstavlja neklasificirani podatak. St. 5. istog članka propisano je da certifikat izdaje Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost na temelju ocjene o nepostojanju sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima. Postojanje sigurnosnih zapreka utvrđuje se na temelju sigurnosne provjere koju obavlja nadležna sigurnosno-obavještajna agencija. St. 6. istog članka propisano je da su sigurnosne zapreke u smislu tog Zakona: neistinito navođenje podataka u upitniku za sigurnosnu provjeru, činjenice koje su posebnim zakonom propisane kao zapreke za prijam u državnu službu, te izrečene stegovne sankcije i druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanosti osobe za postupanje s klasificiranim podacima.

12. U čl. 49. ZDS propisane su zapreke za prijam u državnu službu. Tako je u tom članku propisano da u državnu službu ne mogu biti primljene osobe: a) protiv kojih se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti ili koje su proglašene krivim za kazneno djelo za koje se kazneni postupak vodi po službenoj dužnosti,

b) kojima je prestala državna služba zbog teške povrede službene dužnosti, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe,

c) kojima je prestala državna služba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe.

13. Sukladno čl. 3. st. 1. t. 1. ZUS predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt).

14. Ispitujući zakonitost navedenog upravnog akta tuženika, Sud je utvrdio da je isti zakonit jer je donesen na temelju pravilne primjene materijalnog prava.

15. Naime, ovdje je mjerodavna odredba citiranog čl. 18. st. 6. ZTP koji propisuje četiri sigurnosne zapreke za pristup klasificiranim podacima i to:

1. neistinito navođenje podataka u upitniku za sigurnosnu provjeru,

2. činjenice koje su posebnim zakonom propisane kao zapreke za prijam u državnu službu,

3. izrečene stegovne sankcije i

4. druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanosti osobe za postupanje s klasificiranim podacima.

16. Dakle, činjenice koje su posebnim zakonom propisane kao zapreke za prijam u državnu službu čine zasebnu osnovu radi koje postoji sigurnosna zapreka za pristup klasificiranim podacima, dok druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima čine potpuno drugu osnovu radi koje postoji sigurnosna zapreka. Stoga pogrešno smatra tužitelj da je u njegovom slučaju, iako postoji posebnim zakonom propisana zapreka za prijam u državnu službu, trebalo ispitati u kojoj mjeri ta okolnost predstavlja osnovu za sumnju u njegovu povjerljivost ili pouzdanost za postupanje s klasificiranim podacima.

17. Kako nije sporno da se protiv tužitelja vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti, to se radi o zapreci za prijam u državnu službu sukladno citiranom čl. 49. a) ZDS, pa stoga postoji sigurnosna zapreka za pristup klasificiranim podacima iz citiranog čl. 18. st. 6. ZTP.

18. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

19. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 10. ožujka 2023.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).