REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: 11 P-398/2019-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci po sucu Željki Štrk-Vozila kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja H. Z. Z. Z. O., OIB: …, Zagreb, za R. ured R., protiv tuženika P. d.d. R., OIB: …, kojeg zastupa D. R., odvjetnik u R., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika E. o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju M. M. i dr., odvjetnici iz O. d. G. i p.iz Z., radi isplate iznosa od 77.930,96 kn spp, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja L. D., diplomiranog pravnika, zaposlenika tužitelja, i punomoćnika tuženika D. R., odvjetnika u R., dana 10. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.952,04 EUR/52.380,12 kn sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 339,94 EUR/2.561,28 kn od 18. siječnja 2018.,

- na iznos od 552,40 EUR/4.162,08 kn od 18. siječnja 2018.,

- na iznos od 552,40 EUR/4.162,08 kn od 18. siječnja 2018.,

- na iznos od 552,40 EUR/4.162,08 kn od 19. veljače 2018.,

- na iznos od 552,40 EUR/4.162,08 kn od 19. ožujka 2018.,

- na iznos od 573,65 EUR/4.322,16 kn od 18. travnja 2018.,

- na iznos od 509,91 EUR/3.841,92 kn od 18. svibnja 2018.,

- na iznos od 573,65 EUR/4.322,16 kn od 19. lipnja 2018.,

- na iznos od 531,16 EUR/4.002,00 kn od 18. srpnja 2018.,

- na iznos od 518,13 EUR/3.903,87 kn od 17. kolovoza 2018.,

- na iznos od 46,79 EUR/352,56 kn od 14. studenog 2017.,

- na iznos od 9,39 EUR/70,72 kn od 14. prosinca 2017.,

- na iznos od 10,42 EUR/78,52 kn od 17. siječnja 2018.,

- na iznos od 0,69 EUR/5,20 kn od 14. veljače 2018.,

- na iznos od 0,69 EUR/5,20 kn od 14. ožujka 2018.,

- na iznos od 48,36 EUR/48,36 od 14. svibnja 2018.,

- na iznos od 0,69 EUR/5,20 kn od 14. lipnja 2018.,

- na iznos od 1,38 EUR/10,40 kn od 14. kolovoza 2018.,

- na iznos od 5,04 EUR/37,96 kn od 13. rujna 2018.,

- na iznos od 0,69 EUR/5,20 kn od 15. listopada 2018.,

- na iznos od 3,38 EUR/25,48 kn od 14. studenog 2018.,

- na iznos od 4,00 EUR/30,16 kn od 13. prosinca 2018.,

- na iznos od 0,69 EUR/5,20 kn od 17. siječnja 2019.,

- na iznos od 0,69 EUR/5,20 kn od 14. veljače 2019.,

- na iznos od 4,06 EUR/30,60 kn od 15. prosinca 2017.,

- na iznos od 4,00 EUR/30,16 kn od 15. prosinca 2017.,

- na iznos od 2,93 EUR/22,05 kn od 19. prosinca 2017.,

- na iznos od 4,06 EUR/30,60 kn od 19. siječnja 2018.,

- na iznos od 27,16 EUR/204,67 kn od 6. rujna 2017.,

- na iznos od 9,17 EUR/69,08 kn od 6. rujna 2017.,

- na iznos od 18,83 EUR/141,88 kn od 6. rujna 2017.,

- na iznos od 19,80 EUR/149,16 kn od 6. rujna 2017.,

- na iznos od 14,21 EUR/107,04 kn od 5. listopada 2017.,

- na iznos od 12,76 EUR/96,16 kn od 15. studenog 2017.,

- na iznos od 80,60 EUR/607,28 kn od 19. siječnja 2018.,

- na iznos od 6,34 EUR/47,80 kn od 15. prosinca 2017.,

- na iznos od 12,14 EUR/91,44 kn od 7. studenog 2017.,

- na iznos od 16,08 EUR/121,16 kn od 17. siječnja 2018.,

- na iznos od 662,00 EUR/4.987,84 kn od 12. travnja 2018.,

- na iznos od 42,30 EUR/318,68 kn od 12. travnja 2018.,

- na iznos od 9,93 EUR/74,84 kn od 8. ožujka 2018.,

- na iznos od 632,05 EUR/4.762,16 kn od 12. srpnja 2018., i

- na iznos od 26,54 EUR/200,00 kn od 10. ožujka 2023.,

do 31. prosinca 2022., po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 postotnih poena, u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim zahtijeva isplatu iznosa od 3.391,18 EUR/25.550,84 kn sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 55,52 EUR/418,28 kn od 17. kolovoza 2018.,

- na iznos od 552,40 EUR/4.162,08 kn od 18. listopada 2018.,

- na iznos od 552,40 EUR/4.162,08 kn od 18. rujna 2018.,

- na iznos od 573,65 EUR/4.322,16 kn od 23. studenog 2018.,

- na iznos od 531,16 EUR/4.002,00 kn od 19. prosinca 2018.,

- na iznos od 573,65 EUR/4.322,16 kn od 21. siječnja 2019., i

- na iznos od 552,40 EUR/4.162,08 kn od 18. veljače 2019.,

po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 365,47 EUR/2.753,60 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova osiguranica N. G. dana 13. kolovoza 2017. zadobila ozljedu na radu i to u tuženikovom pogonu P. V. u Rijeci, u prostoru pogona proizvodnje peciva, između hladnog stola i fermentacione komore peciva. Osiguranica tužitelja da je navedenog dana radila na pecivima i pripremala plehove za peciva, da je stavljala sa stroja peciva, na plehovima provjeravala da li je potrebno promijeniti papir za pečenje, jer papir za pečenje da može izdržati nekoliko ciklusa pečenja. Kad joj se dogodila ozljeda, da nije vidjela stari papir za pečenje na podu i poskliznula se i ozlijedila lijevu ruku. Uzrok povrede da je činjenica da tuženik kao poslodavac nije osigurao da površina za hodanje bude u ispravnom stanju, jer nije bila čista, te da nije brinuo da ozlijeđenu radnicu opremi s odgovarajućim osobnim zaštitnim sredstvom tj. protukliznom obućom kojom bi se spriječilo poskliznuće i pad radnice. Inspekcijskim nadzorom da su utvrđeni propusti u primjeni zaštite na radu od strane tuženika kao poslodavca, i ti propusti da su uzročno-posljedično povezani s nastankom ozljede na radu. Tim nadzorom da je utvrđeno da je tuženik dozvolio samostalno obavljanje poslova radniku kojeg prethodno nije osposobio za rad na siguran način i jer nije osigurao da pristup mjestima rada na kojima se obavljaju poslovi s posebnim uvjetima rada imaju samo radnici koji su dobili osobnu zaštitnu opremu čija obvezna uporaba proizlazi iz procjene rizika. Osim toga, tuženik kao poslodavac da nije osigurao da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, jer pod nije bio protuklizan. Tuženik da nije imao izrađenu niti procjenu rizika za mjesto "pekar II", zatim da nije postavio na vidljivo mjesto sigurnosne znakove odnosno upozorenja na opasnost od klizavog poda. Do štetnog događaja da je, dakle, došlo zbog propusta tuženika kao poslodavca u svezi pravila zaštite na radu, pa da je dužan tužitelju naknaditi iznose isplaćene po osnovi bolovanja i liječenja osiguranice tužitelja N. G., i to u iznosu od 78.907,13 kn. Na bolovanje da se odnosi iznos od 13.319,24 kn, iznos od 1.176,17 kn, da predstavlja troškove dopunskog osiguranja, a troškovi liječenja da iznose 930,95 kn. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će sud obvezati tuženika na isplatu iznosa od 77.730,96 kn spp, i 200,00 kn spp, odnosno ukupno 77.930,96 kn spp.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je tužitelj priznao svojoj osiguranici ozljedu na radu, odnosno da sam tvrdi da se radi o ozljedi na radu, što da nije temelj za utvrđenje tuženikove odgovornosti. Osiguranica tužitelja da je bila na bolovanju od nastanka nezgode, 14. kolovoza 2017., ali na običnom bolovanju, a na bolovanju kao posljedici nezgode na radu, da je bila od 1. listopada 2017., iz čega da proizlazi da tužitelj nije odmah priznao svojoj osiguranici ozljedu na radu. Što se tiče navodnih propusta tuženika u provedbi mjera zaštite na radu, tuženik ističe da sve navedeno nije uzrok nastanka nezgode. Do nezgode da je došlo propustom same radnice tuženika, kojoj da je pao stari papir na pod, te se poskliznula, odnosno da nije održavala čistim radno mjesto. Tuženik da nije imao mogućnosti održavati površinu poda čistim tijekom samog radnog procesa, osobito u slučaju ako površinu onečisti sam radnik. Zbog samog procesa rada u pekari, da nije moguće u svakom trenutku podove održavati potpuno čistima. Upravo radnik koji radi na određenom radnom mjestu u pekari, da je dužan brinuti o čistoći tog radnog mjesta, te da je to bila obveza i osiguranice tužitelja, odnosno djelatnice tuženika. Sama da je izjavila nakon nezgode da ona čisti, kao i drugi radnici, jer im je tako rekao šef, odnosno da im je rekao da kadgod imaju vremena, da čiste površine po kojima hodaju, a ona da to i radi, i na kraju smjene radnici da čiste pogon. Glede radne obuće, tuženik ističe da je ozlijeđenoj radnici dao na korištenje novu radnu obuću, dana 19. siječnja 2016., te je dokaz predočio inspektoru. Sama radnica da je izjavila da je konkretnog dana svojevoljno uzela stariju obuću. Neovisno o tome, do poskliznuća da je došlo zbog uporabljenog masnog papira, tako da pad ne bi spriječila nikakva protuklizna obuća. U pogonu pekare, zbog higijenskih uvjeta, da pod mora biti gladak i lako čistiv, a ne hrapav. Stoga da je pod izrađen od epoksidne smole, koji je pogodan za održavanje i otporan na opterećenja, te da se uobičajeno postavlja u prostorima industrijskih pekara. Zbog navedenog, da niti osposobljavanje radnice za rad na siguran način nema veze s nastankom predmetne nezgode. Što se tiče sigurnosnih znakova, tuženik ističe da je ozlijeđena radnica kod njega radila preko 9 godina, cijelo vrijeme na radnom mjestu pekar II, te da je jako dobro znala sve uvjete tog radnog mjesta, uključujući moguću klizavost poda i opasnost u slučaju masnog papira na podu, pa niti nepostavljanje tih znakova nije u uzročnoj vezi s nastankom nezgode. Isključivi uzrok da je postupak same radnice koja je napravila propust, iako dugo radi na tom radnom mjestu. Glede zahtjeva za isplatu iznosa od 200,00 kn na ime troškova dopunskog osiguranja, da nije jasno kakve to veze ima s predmetnim slučajem. Preostali tužbeni zahtjev da nije specificiran na način da je razvidno na što se odnosi koji iznos. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj u podnesku od 4. prosinca 2019. ispravlja tužbu, na način da po osnovi troškova dopunskog osiguranja zahtijeva isplatu iznosa od 1.176,17 kn, umjesto 200,00 kn. Precizirao je tužbeni zahtjev po osnovi naknade isplaćene po osnovi bolovanja, tako da po toj osnovi potražuje iznos od 65.152,56 kn, a iznos od 13.319,24 kn potražuje po osnovi troškova liječenja osiguranice N. G..

4. Na ročištu za glavnu raspravu dana 4. veljače 2020.tuženik se usprotivio povišenju tužbenog zahtjeva iz posljednjeg podneska tužitelja, tako da je sud donio rješenjem kojim ne dopušta preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva za iznos od 976,17 kn.

5. Tuženik u podnesku od 21. svibnja 2021. predlaže da sud o parnici obavijesti društvo E. O. d.d., s obzirom da ima zaključenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti kod tog društva. Glede nalaza i mišljenja vještaka, ističe da će se dodatno očitovati posebnim podneskom, te da isti osporava.

6. Tuženik u podnesku od 28. svibnja 2021., u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu, ističe da vještak nije izvršio očevid na licu mjesta u cilju neposrednog opažanja mjesta nastanka nezgode. Vještak da samo ponavlja utvrđenje inspektora rada. Vještak da nije uzeo u obzir tvrdnju tuženika da pod u pekari ne može biti protuklizan, već da ne smije biti hrapav, već mora biti gladak odnosno lako čistiv prema Pravilniku o higijeni hrane. Stoga da je u konkretnom slučaju postavljen pod od epoksidne smole koji je odgovarajući za takav prostor. Odnosno vještak da nije uzeo u obzir posebne propise vezane za proizvodnju hrane. Tuženik da ima implementirane sustave IFS, odnosno međunarodne standarde za procjenu usklađenosti proizvoda i procesa u odnosu na kvalitetu i sigurnost hrane koji da je nužan zahtjev u poslovanju, te je zahtijevan od strane tuženikovih poslovnih partnera, zatim da ima implementiran sustav HACCP, a to je sustav radi osiguranja zdravstveno ispravne hrane, propisan Zakonom o hrani. U istima da se navodi da se podne površine moraju održavati u dobrom stanju, te se moraju lako čistiti i prema potrebi dezinficirati, te moraju biti od nepropusnog i perivog materijala (HACCP), odnosno prema IFS, površina podova treba biti u dobrom stanju, laka za čišćenje, nepropusna i otporna na vodu. Navedeni podovi da se svake godine certificiraju. Stoga da je neprimjenjiv stav vještaka o potrebi uporabe tehničko-tehnoloških mjera postavljanjem podnih prostirki protukliznih traka i slično, jer bi to dovelo do suprotnosti s prije navedenim standardima, odnosno na površinama bi se prikupljale i zadržavale bakterije i mikroorganizmi, te bi čišćenje bilo otežano. Tuženik da je, protivno stavu vještaka, organizirao način zbrinjavanja papira za pečenje nakon njegove uporabe, i to na način da su za to zaduženi radnici koji i rade u tom dijelu proizvodnje, uključujući ozlijeđenu radnicu, i ti radnici taj papir uklanjaju i odlažu u za to predviđena spremišta. Također da nije točno da ozlijeđena radnica nije bila osposobljena za rad na siguran način, budući je radila preko 9 godina na istom radnom mjestu, te je dobro znala sve uvjete tog radnog mjesta, moguću klizavost poda, te moguću opasnost u slučaju da se masni papir nađe na podu. Također da je znala za svoju obvezu čišćenja i održavanja sigurnosti svog radnog mjesta. I sam inspektor rada, saslušan kao svjedok, da je iskazao da kad netko radi toliko dugo, da bi morao znati kako se radi na siguran način, te bi morao biti svjestan da mora tražiti adekvatnu radnu obuću. Također da nije točno da tuženik nije ozlijeđenoj radnici osigurao zaštitno sredstvo i kontrolirao da li isto koristi. Radnica da je samovoljno uzela stariju obuću. Poslodavac da ne može svakodnevno pregledavati da li nose zaštitnu odjeću koju su zadužili. Tuženik osporava i podatke Državnog inspektorata o broju ozljeda na radu kod tuženika, odnosno ističe da se radi o razdoblju od 6 godina, u kojem razdoblju je bio velik broj zaposlenih radnika, tako da se ne radi o velikom broju ozljeda. Također da nije točno da je ozlijeđena radnica radila sukladno radnim postupcima u procesu rada koje je utvrdio poslodavac, a koji da ju je dužan kontrolirati, već da je do nezgode došlo zbog propusta same radnice. Upravo ozlijeđena radnica da je postavljala i uklanjala papir za pečenje, te je bila dužna brinuti se o uklanjanju ostataka uporabljenog papira ili drugih nečistoća, tako da je do poskliznuća na papir za pečenje došlo isključivo propustom same ozlijeđene radnice koja nije obratila dužnu pažnju prilikom kretanja, odnosno nije primijenila pažnju prosječno pažljive osobe.

7. Na ročištu za glavnu raspravu dana 6. listopada 2021., tužitelj je izjavio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Z. P..

8. Tuženik u podnesku od 17. studenog 2022., u odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke Ž. C., ističe da su prema nalazu troškovi bolovanja opravdani do zadnjeg terapeutskog postupka, vezanog za predmetnu ozljedu, tj. do 28. svibnja 2018. Na taj dio nalaza, tuženik da nema primjedbe. Bolovanje iza toga, da je očito posljedica teške bolesti koja je utvrđena kod radnice, a što također proizlazi iz nalaza vještaka. Tuženik nadalje osporava troškove dopunskog osiguranja, jer da je to osiguranje stvar izbora samog osiguranika.

9. Na ročištu za glavnu raspravu dana 19. siječnja 2023., tužitelj je istakao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

10. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem svjedoka N. B. i S. K., vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu i zaštitu od požara mr. sig. Z. P., dipl. ing., te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku, specijalistu kirurške ortopedije, dr. Ž. C. iz K..

11. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

12. Nije sporno da je dana 13. kolovoza 2017. došlo do ozljede na radu radnice tuženika N. G., u pogonu pekare V..

13. Nije sporno da je tuženikova radnica N. G. ujedno i osiguranica tužitelja.

14. Nije osporeno da je tužitelj platio zdravstvenim ustanovama na ime zdravstvenih usluga, te po osnovi bolovanja ozlijeđene radnice, ukupni utuženi iznos.

15. Sporno je da li je uzrok ozljeđivanja radnice N. G. propust tuženika u provođenju propisanih mjera zaštite na radu.

16. Sporna je uzročna veza između iznosa koje je tužitelj platio na ime liječenja i bolovanja svoje osiguranice N. G., i ozljede na radu koju je ista pretrpjela kao radnica tuženika dana 13. kolovoza 2017.

17. Sporno je da li je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju iznose plaćene po polici dopunskog osiguranja ozlijeđene radnice.

18. Prema odredbi članka 136. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 i NN 137/13), dalje ZOZO, Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe. Prema odredbi stavka 2. istog članka, za štetu koju je Zavodu u slučajevima iz stavka 1. tog članka počinio radnik na radu ili u vezi s radom, odgovara pravna ili fizička osoba – poslodavac.

19. Prema odredbi članka 139. stavak 1. ZOZO, Zavod je obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastale zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.

20. Prema odredbi članka 142. istog Zakona, Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim tim Zakonom, bez obzira na to što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno Državnog proračuna.

21. Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područni ured Rijeka, Klasa UP/I-116-02/17-41/80, Ur.broj: 524-10-03-02/5-17-13 od 17. listopada 2017. (str. 5-22 spisa), utvrđeno je da se ozljeda na radu dogodila dana 13. kolovoza 2017.oko 21:15 sati u pogonu pekara V. u Rijeci, u prostoru pogona proizvodnje peciva, između hladnog stola i fermentacione komore peciva. Prilikom očevida da je utvrđeno da je pod na mjestu ozljeđivanja betonski, ravan i gladak, obojan u sivu boju, te da se na podu vide tragovi brašna. Na podu da se nalaze oznake prometnice, žute boje. Rasvjeta da je ispravna. Pod da je klizav zbog tehnoloških razloga odnosno tragova brašna. Na ulazu u pogon i na mjestu ozljeđivanja, da nema pisanog ili slikovnog upozorenja da postoji opasnost od klizavog poda i pada radnika na pod. U Zapisniku se navodi da je ozlijeđena radnica izjavila da je neposredno prije pada otišla po plehove, te da nije vidjela stari papir za pečenje na podu, da se poskliznula, te da je letjela i podmetnula lijevu ruku jer bi inače glavom lupila o pod. Navela je da je bilo sklisko kao na ledu. Njena šefica Irena, da joj je pomogla da se digne, i ona da joj je rekla da se poskliznula na papir z a pečenje i pokazala joj je jedan papir za pečenje, za koji da joj je rekla da se na njega poskliznula. Taj papir da je bio veličine manje od pola lista papira A4 formata, izgoren i nepravilnog oblika. Na tom mjestu da čisti i ona, i drugi radnici, jer im je tako rekao šef, a šef da im je rekao i da čiste površine po kojima hodaju i oko stroja, kad god imaju vremena. Na kraju smjene, radnici da sami čiste pogon. U Zapisniku je također konstatirano da je svjedokinja I. L. izjavila da su u trenutku nezgode ona i kolega S. Đ., vođa smjene, bili leđima okrenuti ozlijeđenoj radnici, da su začuli zapomaganje i jauk "ajme ruka", da su odmah pritekli u pomoć, podignuli ozlijeđenu radnicu, pružili joj prvu pomoć i zvali hitnu, te je odvezli na hitnu na Sušak. Od osobnih zaštitnih sredstava, ozlijeđena radnica da je nosila zaštitnu obuću i odjeću. Na podu da je bilo u trenutku ozljeđivanja sjemenki sezama, brašna i komadići izgorjelog pek papira, jer da te papire mijenjaju, ali taj papir da je krt i lomi se, a odlomljeni zgoreni komadići papira tijekom rada padaju na pod i čiste se, ali zbog brzine posla, ostane neki komadić na podu. Ozlijeđena da je neposredno prije pada završila s jednom fazom posla i krenula po plehove pored stola koji su bili par metara dalje. Postupkom da je utvrđeno da je uzrok nastanka ozljede činjenica da poslodavac nije skrbio da površina za hodanje bude u ispravnom stanju, jer nije bila čista, te da nije skrbio da ozlijeđenu radnicu opremi adekvatnim osobnim zaštitnim sredstvom – protukliznom obućom, kako bi se spriječilo poskliznuće radnika i pad radnika na pod. Također su utvrđeni propusti poslodavca – tuženika u primjeni mjera zaštite na radu koji su uzročno- posljedično vezani za nastanak teže ozljede na radu navedene radnice, i to propust u svezi odredbe članka 28. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, jer da je tuženik dozvolio samostalno obavljanje poslova radniku kojeg prethodno nije osposobio za rad na siguran način, zatim propust u svezi odredbe članka 32. stavak 1. točka 4. istog Zakona, jer tuženik nije osigurao osobnu zaštitnu opremu ozlijeđenoj radnici, i to opremu koja je obvezna prema procjeni rizika. Nadalje, tuženik da je postupio i protivno odredbi članka 41. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, jer nije osigurao da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku, sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, sukladno pravilima zaštite na radu, i to zato jer nije osigurao da pod na mjestu rada bude protuklizan, uzimajući u obzir djelatnost poslodavca i vrstu rada. Tuženik da nije imao izrađenu procjenu rizika za mjesto rada pekara II, koja bi odgovarala postojećim rizicima na radu i u vezi s radom, što je protivno odredbi članka 18. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu. Da iz evidencija koje su predočene inspektoru, proizlazi da se u navedenom pogonu u razdoblju od 1. siječnja 2012. pa do 13. kolovoza 2017. dogodilo 16 ozljeda na radu, od toga 6 ozljeda da je bilo posljedica poskliznuća radnika na sklizavom podu, s time da su dvije ozljede okarakterizirane kao teže, a 4 kao lakše. Iz predočene procjene rizika za pekaru V. koju je izradio poslodavac u ožujku 2017., da proizlazi da je za radno mjesto pekar II procijenjen rizik od pada radnika i drugih osoba kao malo vjerojatno, a što se tiče posljedica, mjesto je procijenjeno kao malo štetno, odnosno da se radi o malom riziku, što da ne odgovara činjenici da je u tom pogonu bilo ozlijeđeno 6 radnika. Toliki broj nezgoda da je velik odnosno jer da je vjerojatno da se povreda može dogoditi nekoliko puta tijekom profesionalne karijere radnika, a posljedice također da su srednje štetne, a ne malo štetne, jer su se dogodile dvije teže ozljede. Poslodavac da je pogrešno zaključio da se radi o malom riziku iako se radi o srednjem riziku, sukladno matrici procjene rizika Pravilnika o izradi procjene rizika za kriterije veličine posljedica srednje štetno i vjerojatnost vjerojatno (NN 112/14). Pored svega navedenog, poslodavac da nije na mjesto rada na vidljivo mjesto postavio sigurnosne znakove, što da je protivno Pravilniku o sigurnosnim znakovima i Zakonu o zaštiti na radu. U prostoru pogona proizvodnje peciva u pekari V., da nisu bila postavljena upozorenja opasnosti od klizavog poda.

22. Svjedok N. B. iskazao je da je izvršio kao inspektor rada očevid u svezi predmetne ozljede na radu. U trenutku očevida kojeg je izvršio idućeg dana, da je mjesto nastanka ozljede bilo promijenjeno, na način da je pod bio očišćen, te se u pogonu radilo. Istakao je da je utvrdio da je pod klizav od ostatka brašna. Svjedokinja I. L. da mu je pokazala mjesto nezgode, ona da je vidjela pad ozlijeđene radnice. Također da je utvrdio da je pod ravan, na ulazu u radni prostor da nema oznake da je pod klizav. Ozlijeđena radnica da uopće nije bila osposobljena za rad na siguran način, te da je naredio da se udalji, te da se stavi pisano upozorenje da je pod klizav. Izjavu ozlijeđene radnice da je uzeo par dana kasnije, u njenom domu, da je slikao obuću za koju je rekla da ju je nosila u trenutku nezgode. Nakon nekoliko dana da je izvršio još jedan očevid u poslovnom prostoru, i tada da je bila prisutna ovlaštena djelatnica tuženika S. K., koja je bila poslovođa pekare, i ona da je imala neadekvatnu obuću koja ne odgovara procjeni rizika koju je donio tuženik, odnosno da nije bila protuklizna. Obuća koju je nosila ozlijeđena radnica, da je bila izrađena po standardu EN347, bez oznake protukliznosti. Iz evidencije o predanoj osobnoj zaštitnoj opremi da je utvrdio da je ozlijeđena radnica zadnje protuklizne šlape dobila početkom 2016., a u procjeni rizika da je navedeno da se ta obuća mijenja jedanput godišnje, i taj rok da je bio prošao. Ozlijeđena radnica da je izjavila da je ta obuća koju je dobila se raspala uslijed potrebe čestog pranja, pa da je zato uzela te stare natikače koje da je također dobila od tuženika, i koje nisu protuklizne i koje su bile stare pet-šest godina. Iz evidencija o ozljedama u toj pekari unatrag pet godina, da je utvrdio da su se često događale nezgode, da je bilo više lakših ozljeda i dvije teže, i to da se upravo radilo o padovima u istoj razini uslijed klizavosti poda. Poslodavac tj. tuženik da nije procijenio razinu rizika na ispravan način jer da je naveo da se radi o malom riziku s malo štetnih posljedica. Zbog takve procjene, da je podnio prijavu za prekršaj, a također i zbog toga što ozlijeđena radnica i S. K. nisu dobile zaštitnu obuću. Taj prekršaj da je tuženik i platio. U Zapisniku da je naveo sve što je utvrdio, uključujući da je poslodavac propustio osposobiti ozlijeđenu radnicu za rad na siguran način, da nije osigurao da pod ne bude klizav, i da nije označio prostor na način da postoji mogućnost pada uslijed klizavosti. Ozlijeđena djelatnica da nije bila pod nadzorom drugog osposobljenog djelatnika, a da nije niti mogla biti, jer da se pod nadzorom može raditi najduže 60 dana, a ona da je radila već 5 ili 6 godina, a poslodavac ju je zaboravio osposobiti. Do ozljede da je došlo na način da se radnica poskliznula na komadu starog već upotrijebljenog papira za pečenje, jer da radnici u procesu rada više puta upotrijebe isti papir za pečenje, vjerojatno zbog štednje, tako da se komad tog papira otkinuo i pao na pod, a ozlijeđena radnica je stala na taj masni komad papira. Prilikom pada se dočekala na ruku i slomila ju. Radnica da nije vidjela taj papir već su to izjavili svjedoci. Svjedok se nije mogao sa sigurnošću izjasniti da bi protuklizna obuća pomogla u takvom slučaju. Dodao je da je godinu dana ranije u tuženikovom drugom pogonu jedna radnica bila ozlijeđena na slični način i također nije imala adekvatnu obuću, već istu ovu obuću kao i S. K.. Tada da je bio utvrdio da je cijela jedna serija obuće bila ili pogrešno naručena ili pogrešno isporučena, a da nitko nije reagirao, i da je trebalo godinu dana da očiste tu zalihu, i nakon toga da je primijetio da više nema ozljeda. Poslodavac da nije vodio brigu što radnici imaju na nogama, te da može pretpostaviti da bi se ozljeda spriječila da je brinuo. Što se tiče ozljede zbog masnog papira, da vjerojatno ne bi pomogla protuklizna obuća, ali da svakako poslodavac nije vodio računa da pod bude čist, i da ne bude klizav. Prava mjera zaštite za to je redovno čišćenje, te da se stari papir ne koristi, odnosno ne reciklira. U ovom slučaju, da je bilo organizirano čišćenje putem čistačica, nekoliko puta dnevno, a i radnici da su rekli da im je šef rekao da svi moraju čistiti. Osposobljenost za rad na siguran način da bi formalno pomogla da do nezgode ne dođe, mada kad netko radi toliko dugo kao ova radnica, onda bi morao znati kako se radi na siguran način, i da može tražiti adekvatnu radnu obuću, ali da to ne umanjuje odgovornost poslodavca u ovom slučaju. Popis zadužene zaštitne opreme, da je iz početka 2016. godine, te da je dokaz da poslodavac nije vodio brigu o sigurnosti svojih radnika. U ovom slučaju, da nije ulazio u nivo protukliznosti poda, jer da tada nisu bile dostupne norme u svezi protukliznosti, te da mu nije poznat pravilnik o tome kakav mora biti pod u pekari, ali u ovom slučaju da pod odnosno izvedba poda nije bila uzrok povrede, te da nije niti utvrdio propust u vezi protukliznosti poda. Ovdje da je jednostavno trebalo češće čistiti pod ili ne reciklirati papir za pečenje, kako isti ne bi padao na pod. Odnosno, do nezgode da je moglo doći i da je pod bio protuklizan da je na njega pao masni papir. Istakao je da dozvoljava da je pod bio od epoksidne smole, a ne od pločica, a da se sjeća da je bio žute boje, također da dozvoljava da je ozlijeđena radnica radila na tom mjestu 9 godina prije ozljede, u svakom slučaju da stoji iza onog što je naveo u Zapisniku. Istakao je da je točno da je radnica mogla znati kako se radi na siguran način, ali da u ovom slučaju jednostavno nije vidjela papir na podu, jer se prilikom hodanja u redovnom tijeku stvari ne gleda na mjesto gdje ćeš stati. Tehnologija čišćenja da nije propisana, ali činjenica da je došlo do ozljede da ukazuje na to da čišćenje nije bilo adekvatno. Samu tehnologiju čišćenja da mora propisati poslodavac sukladno opasnosti, a u ovom slučaju da su radnici rekli da su im šefovi naložili da čiste pod. U ovom slučaju da je poslodavac u procjeni rizika sam napisao, sukladno propisanom ovlaštenju, da se zamjena radne obuće i odjeće vrši jednom godišnje, a ovdje da to nije ispoštovao.

23. Svjedokinja S. K. iskazala je da je kod tuženika radila ukupno 26 godina, od toga 12 godina u pekari V., a kao poslovođa posljednjih 5 godina, a sada više da ne radi kod tuženika. U vrijeme nezgode da je bila na godišnjem odmoru, tako da nema neposrednih saznanja. Prema pričama kolega, ozlijeđena radnica da se poskliznula i pala, jer je stala na nekakav papir, a inače da su u pekari koristili masni papir za pečenje koji se stavlja na plehove na kojima se peku peciva. Pod u pekari da je od epoksi smole. To da je tvrda glatka plastika, i pod da mora biti takav zbog lakšeg čišćenja po standardima HASCCP i IFS. Masni papir da se koristi sve dok ne izgori, odnosno dok ne poprimi svijetlosmeđu boju, i da je moguće da padne na pod prilikom zamjene, ili da sklizne s pleha. Pekari da, naime, žure, i nemaju vremena gledati na pod, ali ako nešto vide, tada da sigurno pokupe. Njena pretpostavka da je da ozlijeđena radnica u žurbi nije vidjela papir i da se poskliznula. Vođa smjene da je bila u to vrijeme I. L., da je prva priskočila ozlijeđenoj radnici u pomoć i da je vjerojatno najviše vidjela. Padovi da su se znali i prije dogoditi. Masni papir da se obično mijenja svaka dva dana, jer se peciva peku u pećima do 300 stupnjeva C. Ponekad da se mijenjaju češće. Taj papir da je jednako klizav i kad je nov, i kad je izgoren. Nakon tog događaja, rad u pekari da se nije promijenio, te da nisu dobili nikakve nove upute. Što se tiče radne odjeće i obuće, djelatnici da su dužni nositi bijele papuče koje ispod imaju recke, a referent zaštite na radu da naručuje te papuče jednom godišnje i dijeli ih radnicima. Na dnevnoj bazi da se nije provjeravalo koju obuću radnici nose odnosno da li je to obuća iz posljednje isporuke, ali da moraju biti u obući i odjeći koju su dobili od referenta zaštite na radu. Istakla je da je moguće da se obuća ili odjeća uništi odnosno raspadne, ali da ne zna za obuću ozlijeđene radnice, da li se takvo što dogodilo. Radnik da o tome mora izvijestiti vođu smjene, radi opskrbe novom obućom ili odjećom. Čišćenje u pekari da je bilo organizirano tako da su radnici nakon smjene bili dužni za sobom počistiti ugrubo, a ujutro da su čistačice vršile glavno čišćenje. Naime, glavna proizvodnja da je po noći. Ukoliko bi se u toku rada radnicima nešto potreslo na pod, ili se pod na drugi način zaprljao, radnici da su bili dužni odmah to očistiti da se ne raznosi po pogonu.

24. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka, budući su isti životni i logični, te u bitnom međusobno sukladni i sukladni dokumentaciji u spisu. Cijeneći činjenicu da dinamika nastanka povrede zapravo i nije sporna između stranaka, odnosno nije sporno da je do pada tuženikove radnice N. G. i ozljeđivanja došlo do poskliznuća na izgoreni papir za pečenje, sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka I. L. i L. L., cijeneći navedene dokaze suvišnim.

25. Stalni sudski vještak za zaštitu na radu i zaštitu od požara mr. sig. Z. P., dipl. ing., iz društva A. H. s. j.d.o.o., u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 260- 264 spisa), utvrdio je da tuženik kao poslodavac nije u potpunosti utvrdio niti proveo sve mjere sigurnosti za svoje radnike, kako ne bi došlo do štetnih posljedica kao u ovom slučaju, odnosno da poslodavac nije poduzimao potrebne preventivne mjere radi sprječavanja štetnih događaja. Tuženik da nije u procesu rada utvrdio način zbrinjavanja papira za pečenje odmah nakon njegove uporabe ili neupotrebljivosti, što bi smanjilo mogućnost pojave papira na putevima kojima se kreću radnici. Pored toga, poslodavac da nije osposobio ozlijeđenu radnicu za rad na siguran način tako da je upozna sa rizicima na radnom mjestu, kao što su klizave površine, s načinom kretanja po istima niti s pravilnim korištenjem posebne zaštitne opreme (radne obuće). Također, da ozlijeđenoj radnici nije osigurao adekvatno osobno zaštitno sredstvo, i nije kontrolirao da li radnica koristi ispravnu zaštitnu obuću zbog brašna koje je neophodno u proizvodnji pekarskih proizvoda, te taloženja istog na puteve kojima se kreću radnici. Istakao je da je potrebno primijeniti određene tehničke – tehnološke mjere koje bi onemogućile taloženje brašna na puteve ili postavljanjem protukliznih podnih prostirki, protukliznih traka, ili osiguravanjem adekvatne osobne zaštitne opreme. Tuženik kao poslodavac da to nije poduzeo. Tuženik kao poslodavac da je bio dužan kontrolirati i nadzirati rad radnice, a ozlijeđena radnica da je radila sukladno radnim postupcima koje je utvrdio tuženik kao poslodavac. Vještak zaključuje da vjerojatnost nastanka ovakvog događaja ne bi postojala ili bi bila minimalna u slučaju da je tuženik utvrdio i primijenio sve potrebne mjere sigurnosti. Vještak je citirao propise u svezi zaštite na radu koje je tuženik propustio primijeniti. Vještak je iznio mišljenje u kojem navodi da održavanje podova mora biti besprijekorno kako bi se spriječili padovi, npr. zbog prolivene tekućine, zakrčenih prolaza, oštećenih podova i slično. Poskliznuća da nastaju zbog premale površine prianjanja odnosno iznenadnog sniženja trenja između obuće i podloge po kojoj se osoba kreće. Najčešći uzroci poskliznuća da su klizave podne obloge po kojima se hoda, i to od zaostale vode, ulja ili masnoće, te zbog neodgovarajuće obuće. Poslodavac da je dužan osigurati da sva sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i ispravna, te da se upotrebljavaju sukladno pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača. Poslodavac da je dužan pravovremeno i prethodno upoznati radnika s rizicima od kojih ih štite dodijeljena osobna zaštitna sredstva. U okviru osposobljavanja za rad na siguran način, poslodavac da mora teoretski i praktično osposobiti radnike za pravilnu uporabu osobnih zaštitnih sredstava, te voditi brigu o tome da radnici namjenski upotrebljavaju osobna zaštitna sredstva, sukladno razumljivim uputama koje je poslodavac dužan dati radnicima.

26. U usmenom izlaganju nalaza i mišljenja, vještak u odnosu na primjedbe tuženika ističe da u Pravilniku o higijeni hrane (NN 46/07), a na koji se poziva tuženik, ne stoji da podne površine moraju biti glatke, već da se u tom Pravilniku navodi da se podne površine moraju održavati u dobrom stanju, te se moraju lako čistiti i po potrebi dezinficirati. Svi navedeni uvjeti u tom članku, da ne pretpostavljaju da podovi trebaju biti glatki, a ne hrapavi. Što se tiče sustava kvalitete hrane, da se ne može očitovati, jer navedeno da ne podrazumijeva mjere sigurnosti. U ovom slučaju, ozlijeđena radnica da je imala dugogodišnje iskustvo, ali da bez obzira na to, obavlja radnu operaciju na nesiguran način, jer radi rutinski, na što ju je poslodavac trebao upozoriti, odnosno da je trebao upozoravati na nesigurne postupke i na obavezu korištenja osobnih zaštitnih sredstava i ispravnom načinu rada, što nije učinio. U tom slučaju, radnica da bi i dalje rutinski obavljala svoj posao, ali na siguran način. Pored navedenog, tuženik da je trebao organizirati radni proces na način da papir koji se više ne koristi se ne nađe na podu, odnosno da onemogući da upotrijebljeni papir padne na pod, te da se nalazi na mjestu po kojem se kreću radnici. Ta organizacija da je u djelokrugu stručne osobe tuženika. Glede osobne zaštitne opreme, poslodavac da je obvezan osigurati istu, kao i osigurati da je radnici koriste na propisani način prilikom obavljanja poslova. To da je, dakle, u djelokrugu poslodavca, a ne korisnika osobne zaštitne opreme. Naime, neposredni rukovoditelj ili ovlaštenik poslodavca da je dužan kontrolirati rad radnika i korištenje ispravnog osobnog zaštitnog sredstva i udaljiti radnika s radnog mjesta, ukoliko ga ne koristi, ili je neispravan. Ozlijeđena radnica da nije za godinu u kojoj je nastao štetni događaj od tuženika dobila zaštitnu obuću. Osposobljavanje za rad na siguran način da se obavlja svaki put prilikom promjene radnog mjesta, prilikom promjene u procesu rada, i nakon svake ozljede na radu. Također da je potrebno kontinuirano osposobljavanje radnika, kako bi se radniku osvježila znanja u svezi sigurnosti na radu. Istakao je da je neosposobljavanje za rad na siguran način jedan od uzroka nastanka ozljede.

27. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka za zaštitu na radu mr.sig. Z. P., cijeneći isti stručnim i objektivnim, te sukladnim ostalim dokazima, posebno Zapisniku o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, te iskazu svjedoka N. B., inspektora rada koji je vršio nadzor, uključujući očevid. Kako je vještak odgovorio na sve primjedbe tuženika, nalaz je i potpun, pa je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja po drugom vještaku zaštite na radu.

28. Stalni sudski vještak dr. Ž. C., spec. kirurške ortopedije, u svom nalazu i mišljenju naveo je da se svi troškovi liječenja koje tužitelj potražuje, poklapaju s registriranim upisima iz preslike zdravstvenog kartona. Zadnji terapeutski postupak da se odnosi na realizaciju ambulante fizikalne terapije u SKBL Lovran, u razdoblju od 12. travnja do 28. svibnja 2018. Kod osiguranja kod tužitelja da je od dana nezgode 13. kolovoza 2017. pa do zaključno 28.svibnja 2018., provedeno konzervativno liječenje ozljede zadobivene na radnom mjestu. To da je razdoblje od 9 i pol mjeseci, što da je relativno prolongirano u odnosu na uobičajeni tijek liječenja takvih ozljeda. Svi troškovi liječenja da su bili medicinski opravdani, a što se tiče troškova bolovanja, osiguranici tužitelja da je bolovanje po osnovi ozljede na radu priznato od 14. kolovoza 2017. pa do13. veljače 2019. Međutim, zadnji račun koji se odnosi na aktivno liječenje predmetne ozljede, da ima datum 28. svibnja 2018. Početkom kolovoza 2018., kod osiguranice tužitelja da je dijagnosticirana druga bolest, i provedeno liječenje. S medicinske strane, da je upitno zašto je tužitelj platio naknadu bolovanja sve do 13. veljače 2019., odnosno zašto je obuhvatio i period bolovanja zbog bolesti koja nije ni u kakvoj uzročno posljedičnoj vezi s nezgodom od 13. kolovoza 2017., i koja je dijagnosticirana tek 3. kolovoza 2018. Prema rekapitulaciji troškova iz odštetnog zahtjeva, ukupan trošak doznaka za razdoblje do kraja studenog 2018., da iznosi 65.152,56 kn, ali da troškovi bolovanja koji su bili vezani upravo za predmetnu ozljedu, i bili opravdani vezano na tu ozljedu, su oni do 28. svibnja 2018., kad je završen zadnji terapeutski postupak povezan s predmetnom ozljedom od 13. kolovoza 2018.

29. Sud je poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke u cijelosti, cijeneći isti stručnim, objektivnim i potpunim, te imajući u vidu da stranke na njegov nalaz i mišljenje nisu imale primjedbe.

30. Cijeneći provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti, a posebno imajući u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka zaštite na radu Z. P., kao i sukladan iskaz inspektora rada N. B. i svjedokinje S. K., kao i sadržaj Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, sud zaključuje da je neposredni uzrok nezgode, činjenica da se na podu našao komad izgorenog masnog papira na koji je ozlijeđena radnica stala i poskliznula se. Glede mjera zaštite na radu, iz citiranih dokaza ne proizlazi da je s ovom povredom u uzročnoj vezi stanje protukliznosti samog poda, odnosno činjenica da je isti izveden od epoksidne smole, a niti da pod nije bio označen znakom opasnosti od klizavog poda. Također, iz provedenih dokaza ne može se sa sigurnošću utvrditi da bi se odgovarajućom radnom obućom koju poslodavac također u konkretnom slučaju nije osigurao, niti je osigurao neposredni nadzor nad primjenom radne obuće i odjeće u procesu rada, spriječilo poskliznuće i pad ozlijeđene radnice. Dakle, mada su to sve propusti poslodavca vezani za pravila zaštite na radu, u ovom slučaju nisu u uzročnoj vezi s nastankom odnosno dinamikom nezgode. Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da je neposredni uzrok neadekvatno čišćenje poda, jer je došlo do situacije da se na podu nađe komad masnog papira, koji je klizav. Tuženik kao poslodavac nije osigurao adekvatno čišćenje poda, na način da onemogući da se masni papir nađe na podu, niti je uskladio proces rada na način da se izbjegne padanje masnog papira na pod, već je proces rada upravo takav da se višekratno koristi isti masni papir, uslijed čega dolazi do njegove krtosti i lomljenja, i povećane mogućnosti da dijelovi tog papira padnu na pod. Glede samog čišćenja, tuženik kao poslodavac nije propisao način čišćenja poda, već su radnici prema iskazima svjedoka odnosno izjavama svjedoka u postupku nadzora izjavili da su radnici – pekari dužni u tijeku procesa proizvodnje sami čistiti pod. Navedeno ne ukazuje da je poslodavac dovoljno precizno i jasno organizirao proces čišćenja poda. U svakom slučaju, proces čišćenja organizirao je neučinkovito, na što ukazuje činjenica da je došlo do predmetne ozljede radnice N. G., upravo zbog onečišćenog poda, a na to ukazuju i ranije ozljede drugih radnika, što je utvrđeno ranijim nadzorima Inspektorata rada, kako je utvrđeno i predmetnim Zapisnikom, a istovjetno je iskazao svjedok N. B.. Iz provedenih dokaza ne proizlazi niti da su radnici s postupkom adekvatnog čišćenja bili upoznati. To se posebno odnosi na ozlijeđenu radnicu, koja nikada nije niti osposobljena za rad na siguran način, pa tako očigledno nije na pravilan način upoznata sa načinom održavanja podova.

31. Na taj način, tuženik je povrijedio propise zaštite na radu, odnosno postupio je protivno odredbi članka 41. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71,14, NN 118/14 i NN 154/14), jer nije osigurao da su mjesta rada koja se koriste, u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, sukladno pravilima zaštite na radu, i to zato jer nije osiguralo da pod na mjestu rada bude protuklizan, uzimajući u obzir djelatnost poslodavca i vrstu rada. Pri tome, sud smatra da se ovdje radi o protukliznosti u širem smislu, dakle, ne o tome da pod nije izrađen od odgovarajućeg materijala i odgovarajućeg stupnja protukliznosti, već je klizav jer se na njemu našao masni papir. Ista situacija bi bila i da se na njemu našlo nešto drugo što sprječava trenje, npr. brašno. Tuženik kao poslodavac povrijedio je i odredbu članka 27. i 28. Zakona o zaštiti na radu, jer nije ozlijeđenu radnicu N. G. osposobio za rad na siguran način prije početka rada, a niti naknadno, uključujući i osposobljavanje za adekvatno čišćenje poslovnog prostora, niti joj je osigurao neposredni nadzor osposobljenog radnika. Ovi propusti su u neposredno-uzročnoj vezi s povredom osiguranice tužitelja – radnice tuženika N. G..

32. Po ocjeni ovog suda, u postupanju same ozlijeđene radnice, nije bilo nikakvog propusta jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je upravo zbog nekog njenog propusta se masni papir našao na podu, a niti da je bila dužna gledati u pod prilikom kretanja po samom pogonu. Svjedok N. B., inspektor rada, iskazao je da nije uobičajeno prilikom kretanja po pogonu gledati u pod, odnosno na mjesto gdje se staje. Stoga nije u pravu tuženik kada tvrdi da ozlijeđena radnica nije primijenila dužnu pažnju prilikom kretanja unutar pogona pekare. Naime, kako je već prije navedeno, tuženik takvu obvezu nije propisao svojim aktima. Svjedokinja S. K. iskazala je da su radnici u pekari uvijek u žurbi, te da nemaju vremena gledati da li je nešto na podu. Navedeno upravo ukazuje na neadekvatno organizirani proces rada. Naime, ako je već potreba procesa rada da se radi u žurbi, i da se višekratno koristi isti masni papir, tada bi poslovođa ili vođa smjene trebao nadzirati rad radnika i pregledavati stanje poda, kako bi se nezgoda izbjegla. Stoga, po ocjeni ovog suda, ne stoji odgovornost ozlijeđene radnice N. G. za predmetnu nezgodu niti djelomično.

Glede visine tužbenog zahtjeva:

33. Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Ž. C., spec. kirurške ortopedije, proizlazi da su svi utuženi troškovi liječenja ozlijeđene radnice – osiguranice tuženika N. G., bili medicinski opravdani, dakle, troškovi tužitelja u ukupnom iznosu od 12.578,40 kn. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom dijelu osnovan u cijelosti.

34. Glede troškova bolovanja, prema nalazu i mišljenju vještaka, medicinsko opravdano bolovanje, vezano za predmetnu ozljedu na radu, je bolovanje za razdoblje od 14. kolovoza 2017. do 28. svibnja 2018. Po osnovi bolovanja za to razdoblje, tužitelj potražuje ukupni iznos od 39.601,72 kn. Radi se o isplaćenim iznosima na ime bolovanja za razdoblje kolovoz 2017. – travanj 2018., te za 28 dana u mjesecu svibnju 2018. Naime, za mjesec svibanj 2018., tužitelj potražuje ukupni iznos od 4.322,16 kn (str. 42 spisa), što znači da dnevni iznos koji potražuje, iznosi 139,4245161 kn, što za 28 dana iznosi 3.903,87 kn. Dakle, ukupno opravdani iznos kojeg tužitelj potražuje po osnovi isplaćene naknade za bolovanje iznosi upravo 39.601,72 kn. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u ovom dijelu osnovan, dok nije osnovan u preostalom dijelu po ovoj osnovi, tj. u ukupnom iznosu od 25.550,84 kn. Glede isplaćenih troškova po polici dopunskog osiguranja, tužitelj je osnovnim tužbenim zahtjevom po ovoj osnovi potraživao ukupni iznos od 200,00 kn, a naknadnim podneskom od 4. prosinca 2019., povisio tužbeni zahtjev po ovoj osnovi, zahtijevajući ukupno 1.176,17 kn. Kako se tuženik usprotivio povišenju tužbenog zahtjeva, ističući i da je do povišenja tužbenog zahtjeva došlo nakon zaključenja prethodnog postupka, sud raspravnim rješenjem od 4. veljače 2020., nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva povišenjem istog za ukupni iznos od 976,17 kn, pozivom na odredbu članka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, NN 91/92, NN 112/99, NN 117/03, NN 88/05, NN 2/07, NN 84/08 , NN 123/08, NN 57/11 i NN 25/13, NN 70/19 i NN 80/22) dalje ZPP. Dakle, tužbeni zahtjev po ovoj osnovi iznosi 200,00 kn spp. Stalni sudski vještak dr. Ž. C., u svom nalazu i mišljenju je naveo da opravdani trošak po osnovi dopunskog osiguranja iznosi 740,84 kn (razlika između ukupnih troškova liječenja u iznosu od 13.319,24 kn i iznosa od 12.578,40 kn po osnovi obveznog osiguranja). Iz navedenog sud zaključuje da je osnovan zahtjev tužitelja do tražene visine od 200,00 kn. Glede samog prava na naknadu isplaćenu po polici dopunskog osiguranja, ističe se da Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, glede prava na regres tužitelja, ne radi razliku između onog što je isplaćeno po polici obveznog plaćenog osiguranja, i polici dopunskog zdravstvenog osiguranja, već je odredbom članka 142. tog Zakona, propisana obveza Zavoda da zahtijeva naknadu štete bez obzira na to što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripada osiguranoj osobi iz sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna. Stoga, tim više, Zavod ima pravo na regres u slučaju dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja, jer se i u tom slučaju radi o umanjenju imovine Zavoda isplatom po polici dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja.

35. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u dijelu kojim potražuje isplatu ukupnog iznosa od 52.380,12 kn (12.578,40 kn + 39.601,72 kn + 200,00 kn), a odbiti u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 25.550,84 kn, i presuditi kao u točki I. i II. izreke presude.

36. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08 i NN 78/15, NN 29/18, NN 126/21, NN 114/22 i NN 156/22), dalje ZOO. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana nastanka štete, to jest od dana izvršenog plaćanja, u smislu odredbe članka 124. stavak 3. ZOZO.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a. Tužitelj je uspio u sporu sa 67,21 %, a tuženik sa 32,79 %, što znači da tužitelju u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, pripada 34,42 % od ukupnog troška ocijenjenog potrebnim. Tužiteljev potrebni trošak sastoji se od troška vještačenja sa vještakom zaštite na radu u iznosu od 5.000,00 kn i troška medicinskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, odnosno ukupno 8.000,00 kn. 34,42 % od tog iznosa iznosi 2.753,60 kn, pa je stoga riješeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, dana 10. ožujka 2023.

Sudac

Željka Štrk-Vozila, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave iste, u smislu odredbe članka 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP- a. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500.t. 2. ZPP-a).