Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 7 Pr-67/2022-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Zoranu Mandiću u pravnoj stvari tužiteljice V. Č. OIB:… iz V. koju zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva Ž. B. & A. iz Z. protiv tužene bolnice iz V. , zastupano po punomoćnici N. M. dipl. iur., radi isplate, nakon zaključenja glavne, javne rasprave 2. ožujka 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, te punomoćnice tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP-a), 10. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku bolnici iz V. OIB: …, da tužitelju V. Č. iz V. OIB: …, isplati potraživanja s osnove razlike plaće i naknade plaće u bruto iznosu od ukupno 1.192,07 EUR/8.981,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče:

-na bruto iznos od 53,54 EUR / 403,38 kn počevši od dana 16. kolovoza 2017. godine do isplate,

-na bruto iznos od 37,30 EUR / 281,03 kn počevši od dana 16. siječnja 2018. godine do isplate,

- na bruto iznos od 5,41 EUR / 40,73 kn počevši od dana 16. veljače 2018. godine do isplate,

- na bruto iznos od 49,23 EUR / 370,95 kn počevši od dana 16. ožujka 2018. godine do isplate,

-na bruto iznos od 17,80 EUR / 134,13 kn počevši od dana 16. travnja 2018. godine do isplate,

- na bruto iznos od 18,65 EUR / 140,52 kn počevši od dana 16. svibnja 2018. godine do isplate,

-na bruto iznos od 17,03 EUR / 128,30 kn počevši od dana 16. lipnja 2018. godine do isplate,

-na bruto iznos od 59,99 EUR / 451,98 kn počevši od dana 16. srpnja 2018. godine do isplate,

- na bruto iznos od 5,02 EUR / 37,85 kn počevši od dana 16. kolovoza 2018. godine do isplate,

-na bruto iznos od 19,67 EUR / 148,20 kn počevši od dana 16. listopada 2018. godine do isplate,

na bruto iznos od 77,18 EUR / 581,50 kn počevši od dana 16. travnja 2019. godine do isplate,

- na bruto iznos od 60,78 EUR / 457,93 kn počevši od dana 16. srpnja 2019. godine do isplate,

-na bruto iznos od 55,25 EUR / 416,30 kn počevši od dana 16. rujna 2019. godine do isplate,

-na bruto iznos od 38,44 EUR / 289,64 kn počevši od dana 16. siječnja 2020. godine do isplate,

-na bruto iznos od 251,76 EUR / 1.896,92 kn počevši od dana 16. veljače 2020. godine do isplate,

-na bruto iznos od 105,49 EUR / 794,79 kn počevši od dana 16. ožujka 2020. godine do isplate,

-na bruto iznos od 56,26 EUR / 423,88 kn počevši od dana 16. kolovoza 2020. godine do isplate,

-na bruto iznos od 82,15 EUR / 618,99 kn počevši od dana 16. rujna 2020. godine do isplate,

-na bruto iznos od 40,69 EUR / 306,59 kn počevši od dana 16. listopada 2020. godine do isplate,

-na bruto iznos od 78,77 EUR / 593,46 kn počevši od dana 16. studenoga 2020. godine do isplate,

-na bruto iznos od 42,83 EUR / 322,70 kn počevši od dana 16. prosinca 2020. godine do isplate,

- na bruto iznos od 18,83 EUR / 141,91 kn počevši od dana 16. siječnja 2021. godine do isplate, osim zakonske zatezne kamate sadržane u navedenim bruto iznosima tekuće na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku bolnici iz V. OIB: …, da tužitelju V. Č. iz V. OIB: …, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.478,62€/11.140,63 kune zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 10. ožujka 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica V. Č. iz V. podnijela je putem svojih punomoćnika tužbu ovome sudu protiv bolnice iz V. , radi isplate razlike plaće.

2. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica navodi da je kao zaposlenica tuženika u razdoblju od lipnja 2017. do prosinca 2020. radila prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, te u II smjeni, a koji rad joj nije plaćen. Tužiteljica se poziva na Zakon o radu koji u odredbi čl. 94. ( ranije čl. 86. ZOR-a) određuje da za prekovremeni rad radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je odredbom čl. 51. Kolektivnog ugovora/2013, odnosno odredbom čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU/18), propisano uvećanje plaće i to za rad noću 40%, za rad subotom 25%, nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad blagdanom, neradnim danima utvrđenim Zakonom, i na dan Uskrsa 150%, a koji dodaci se međusobno ne isključuju.

3. Nadalje navodi da u utuženom vremenskom razdoblju temeljem odredbi čl. 36. st. 2. KU/13 i čl. 34 st. 2. KU/2018 radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno Zakonom predviđenim radnim danom, koji dežuraju je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

4. Temeljem čl. 59. st. 1. KU/2012 i čl. 58. st. 1. TKU/2017 radniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije započetog bolovanja.

5. Tužiteljica navodi da joj dodatak na plaću za posebne uvjete rada pripada kumulativno za sve odrađene sate, dakle i za prekovremene sate, jer niti iz jedne odredbe navedenih KU i TKU ne proizlazi da bi radniku pripadali ti dodaci samo na ostvarenu redovnu satnicu, niti da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i navedeni dodaci međusobno isključuju.

6. Kako tuženik nije isplaćivao tužiteljici pripadajuće dodatke za otežane, odnosno posebne uvjete rada za ostvarene sate prekovremenog rada, kao niti razliku naknade plaće za godišnji odmor odnosno bolovanje do 42 dana, u obvezi je isplatiti razliku plaće za dospjeli a neisplaćeni dodatak za otežane odnosno posebne uvjete rada, kao i razliku naknade plaće za godišnji odmor odnosno bolovanje do 42 dana. Tužiteljica u tužbi navodi kako nije odmah u mogućnosti navesti iznose koje potražuje, već tužbeni zahtjev postavlja sukladno odredbi čl. 186. b. st. 3. ZPP-a, navodeći da će tužbeni zahtjev precizirati nakon što u spis bude dostavljena dokumentacija relevantna za obračun plaće u utuženom razdoblju, te nakon što se provede financijsko vještačenje na osnovu pribavljene dokumentacije.

7. Nakon provedenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 1. veljače 2023. precizirala tužbeni zahtjev na način da na ime razlike plaće potražuje iznos od 753,33€/5.675,99 kuna na ime razlike za manje plaćeni godišnji odmor iznos od 300,37€/2.263,15 kuna, a na ime manje plaćene naknade za korištenje bolovanja iznos od 138,37€/1.042,54 kune, sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki mjesečno manje plaćeni iznos od njegova dospijeća do isplate.

8. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik ne osporava da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na radnom mjestu spremačice, no osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, te smatra da je plaća tužiteljice obračunata i isplaćena sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i Kolektivnim ugovorima. Tuženik navodi da je u utuženom razdoblju na snazi bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15), a od 1. ožujka 2018. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 28/18, 35/19,78/19, 92/19) koji su u odredbama čl. 47. odnosno 45. odredili da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenata složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Dodaci na osnovu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rata, dodaci i uvećanja plaće.

8. 1. Tuženik navodi da su se na plaću tužiteljice uz navedene Kolektivne ugovore primjenjivali i temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 141/12) te Dodatak I ( NN 141/12 ) i temeljni Kolektivni u govor za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 24/17) koji su na identični način kao i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, utvrđivali što sve čini plaću i osnovnu plaću, te koji su dodaci na plaću.

8. 2. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 128/17) odredbom članka 50. je propisao:

„1. Plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

2. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

3. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća.

4. Osnovica za izračun plaće iz stavka 2. ovoga članka, od 1. studenoga 2017. godine iznosi 5.421,54 kn, a primjenjuje se počevši s plaćom za mjesec studeni 2017. godine, koja se isplaćuje u mjesecu prosincu 2017. godine.

5. O visini osnovice iz stavka 4. ovoga članka, ugovorne strane će svake godine započeti pregovore prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za naredno razdoblje i u slučaju dogovora, osnovicu će ugovoriti dodatkom ovom Ugovoru.

6. Ugovorne strane zajednički utvrđuju da je Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokument koji se primjenjuje na način i u rokovima određenim tim dokumentom.“

8. 3. Nesporno je da su odredbama članaka 51., 57. i 59. KU-a (143/13 i 96/15) te članaka 49., 55. i 57. KU-A (28/18, 35/19, 78/19 i 92/19) utvrđeni kriteriji za obračun dodataka na osnovnu plaću radnika u zdravstvu.

8. 4. Međutim, odredbom članka 51. stavkom 1. KU-a (143/13 i 96/15) odnosno 49. KU-a (29/18) utvrđeni su dodaci na otežane uvjete rada kako slijedi: „Osnovna plaća radniku uvećat će se:

– za rad noću 40%

– za rad subotom 25 %

– za rad nedjeljom 35 %

– za prekovremeni rad 50%

– za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.“

Odredbom članka 51. stavkom 6. KU-a (143/13 i 96/15) odnosno člankom 49. stavkom 6. KU-a (29/18) utvrđeno je:

„Uvećanje plaće iz stavka 1. podstavka 5. ovoga članka utvrđuje se za efektivno odrađene sate u drugoj smjeni, odnosno od 14 do 22 sata.“

8. 5. Dakle, samo za obračun naknade za rad u drugoj smjeni izričito se upućuje na efektivno odrađene sate rada, a nikako da se svi dodaci na otežane uvjete rada obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti sata, kako u tužbi prezentira tužitelj.

8. 6. Odredbom članka 55. KU-a propisano je da se zdravstvenom radniku s osnova posebnih uvjeta rada – ostala radna mjesta i poslovi I., II., III. i IV. vrste osnovna plaća uvećava za 11% odnosno od 1. rujna 2019. godine za 14%.

8. 7. Tuženik navodi da niti jednom odredbom Kolektivnog ugovora nije propisano da se dodaci na uvjete rada kumulativno obračunavaju i u prekovremenom radu, pa stoga tužiteljica nema pravo na dodatak na otežane uvjete rata kada radi iznad mjesečnog fonda sati, odnosno prekovremeno. Dakle na takvu naknadu tužiteljica ima pravo za vrijeme redovnog rada, te joj je takva nagrada i isplaćena.

8. 8. Stoga, tuženik smatra da nije osnovan tužbeni zahtjev niti u dijelu u kojem se potražuje naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

8. 9. Osnovu za svoje stajalište tuženik nalazi u odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji ne sadrži posebnu odredbu o isplati dodatka na plaću uz uvećanje za prekovremeni rad, koja bi opravdavala stajalište tužitelja.

8. 10. Nadalje, odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredbom članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 28/18) nedvosmisleno je uređen način uvećanja plaće u slučaju prekovremenog rada, i to kao uvećanje na osnovicu bez prethodno obračunatih drugih dodataka, odnosno propisano je da se prekovremeni rad plaća na način da se osnovna plaća uveća za 50 %.

8. 11. S obzirom da je već naprijed navedeno da osnovna plaća, u smislu odredbe članka 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN br. 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredbe članka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 28/18.), ne sadrži u sebi dodatke na plaću, nedvojbeno je da se prekovremeni rad isplaćuje isključivo na osnovnu plaću, bez uvećanja na ime drugih dodataka.

8. 12. Osim toga, u skladu s odredbom članka 18. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredbom članaka 15. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 28/18.) osnovano je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje daje obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora, prati izvršavanje Kolektivnog ugovora te izvještava obje ugovorne strane o kršenju Kolektivnog ugovora i ono je jedino ovlašteno, odnosno jedino ima pravo tumačiti odredbe Kolektivnog ugovora, stoga je svako drugo tumačenje ili drugačija primjena odredbi nevaljana i nepravilna te je neprihvatljivo da se odredbe Kolektivnog ugovora tumače na način kojim se mijenja njihov sadržaj ili smisao.

8. 13. Tuženik nadalje ističe da je cjelokupni zdravstveni sustav u mreži javne zdravstvene službe u Republici Hrvatskoj, te se plaća obračunava kroz sustav Centralnog obračuna plaća ( COP), koji se obračun plaća vrši putem Financijske agencije ( FINA) sukladno važećim Zakonima, propisima i Kolektivnim ugovorima, pa je netočna tvrdnja da bi tuženik bio isključivo odgovoran za isplatu plaća.

8. 14. Tuženik nije mogao niti smio isplatiti plaće na drugačiji način, obzirom da je Ugovorom o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013., Vlada Republike Hrvatske povjerila FINA- i poslove uspostave i podrške informatičkog sustava centraliziranog obračuna plaća radi uspostave jedinstvenog, poslovno-informatičkog sustava u poslovnim procesima javnog sektora.

8. 15. Također se u odgovoru na tužbu navodi da je u evidenciji radnog vremena i obračunskim listama plaće za utuženo razdoblje vidljivo da je pod šifrom "1137" redovan rad – poslodavac tužiteljici nadopunio satnicu do punog fonda radnih sati i isplatio plaću kao da je ista navedene sate radila. U konkretnom slučaju radi se o konzumiranju slobodnih dana na ime ostvarenog prekovremenog rada, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a koji način obračuna naknade je tužiteljica svojim konkludentnim radnjama i postupcima prihvatila.

8. 16. Dakle, tužiteljica ne može potraživati razliku plaće za prekovremeni rad, kada je za isti rad već plaćena isplatom korištenjem slobodnih dana. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

9. Tijekom postupka za utvrđenje činjenica sud je izvršio uvid u zahtjev ( str. 7-9), dopis Ministarstva domovima zdravlja ( str. 35), odluka Vlade RH ( str. 36-38), podaci o korištenju godišnjeg odmora ( str. 49-50), odluke o korištenju godišnjeg odmora ( str. 51-55), evidencije o radnom vremenu ( str. 56-60), obračunske isprave za isplatu plaća ( str. 62-148), Pravilnik o radu ( str. 150-182), nalaz i mišljenje vještaka (str. 188-203), podnesak sa preciziranim tužbenim zahtjevom ( str. 208- 210).

10. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Tijekom postupka nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika , te radila na radnom mjestu spremačice.

13. Među strankama je sporno, pripada li tužiteljici pravo na isplatu kumulativno dodatka po čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, odnosno da li tužiteljica pored dodatka za prekovremeni rad, ima pravo i na dodatke s osnove otežanih uvjeta rada za sve sate rada, a ne samo za redovan mjesečni fond sati.

14. Nadalje je sporno, oslobađa li tuženika kao poslodavca obveza isplatiti razliku , obzirom da je obračun plaća rađen u Centralnom obračunu plaća.

15. Relevantno je bilo utvrditi da li je i koliko manje isplaćeno tužiteljici zbog činjenice da nisu kumulativno obračunavani dodaci na prekovremeni rad, rad blagdanom i praznikom, čime je dodatno umanjen prosjek plaće relevantan za obračun naknade za korišteni godišnji odmor i bolovanje do 42 radna dana.

16. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka D. V. ( str. 187-203) našao stručnim, objektivnim te izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine.

16. 1. U svom nalazu i mišljenju vještak je izračun vrijednosti neplaćenih dodataka utvrdio provjerom platnih lista, iz kojih proizlazi da niti u jednom mjesecu u promatranom razdoblju nisu plaćeni dodaci za otežane uvjete rada za prekovremene sate. Navedeni dodaci su obračunati za redoviti mjesečni fond sati. U svom nalazu vještak je izračun svakog posebnog dodatka izvršio od vrijednosti osnovne plaće, a kao polazište je u svakom mjesecu uzeta vrijednost jednog osnovnog sata, pa je postotak svakog dodatka, posebno obračunat od vrijednosti osnovnog sata. Zbroj tih vrijednosti utvrđen je kao manje isplaćena plaća za svaki mjesec.

16. 2. Vještak je također utvrdio da, su radniku evidentirani i plaćeni prekovremeni sati, ali bez dodataka koji su obračunati u nalazu. Prekovremeni rad plaćen je na način da je isplaćena samo vrijednost osnovne plaće i vrijednost dodataka na prekovremeni rad, ali ne i ostali dodaci koji su propisani u Kolektivnom ugovoru.

16. 3. Provjerom svih platnih lista, utvrđeno je da su dodaci obračunati samo na sate koji su evidentirani u redovnu satnicu, dok niti u jednom mjesecu nisu obračunati dodaci na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati. Na prekovremene sate obračunat je samo dodatak za prekovremeni rad od 50% na vrijednost osnovnog sata.

16. 4. Također je vještak utvrdio i manje plaćen iznos naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Tako je iz nalaza i mišljenja vidljivo da je tužiteljici u 2017. godini na ime plaća manje isplaćeno 90,84€/684,41 kuna, u 2018. 111,38€/839,21 kuna, u 2019. 231,65€/1.745,37 kuna, a u 2020. godini 319,46€/2.407,00 kuna. Ukupna bruto razlika u utuženom razdoblju kod isplate naknade za korištenje godišnjeg odmora iznosi 300,37€/2.263,15 kuna, a za vrijeme korištenja bolovanja tužiteljici je zbog smanjenog prosjeka plaće u utuženom razdoblju manje plaćeno 138,37€/1.042,54 kuna.

17. Na ovaj nalaz i mišljenje, u pogledu metodologije i izračuna, stranke nisu imale primjedbe, s time da tužena ističe neosnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, dakle po mišljenju tužene vještačenje nije bilo niti potrebno.

18. Sud nije našao dokazanom tvrdnju tuženika o korištenju slobodnih dana od strane tužiteljice, a čime bi joj tuženik kompenzirao odrađene prekovremene sate.

19. Naime, tuženik svoju tvrdnju nije potkrijepio odgovarajućom dokumentacijom, pa tako u spis nije dostavio Odluku o preraspodjeli radnog vremena, Zahtjev radnika za korištenje slobodnih dana, a iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da bi tužiteljica koristila slobodne dane i ako je, po kojoj osnovi.

20. Stoga je sud našao utvrđenim slijedeće relevantne činjenice:

- da je tužiteljica u utuženom periodu od lipnja 2017. do konca 2020. radila kod tuženika na radnom mjestu spremačice,

- da je prekovremeni rad plaćen na način da je isplaćena samo vrijednost osnovne plaće i vrijednost dodatka za prekovremeni rad, ali ne i dodatak propisan Kolektivnim ugovorom,

- da bi u slučaju da je tuženik tužiteljici na prekovremeni rad osim dodatka koji se odnosi na prekovremeni rad, obračunao i ostale dodatke koje joj je obračunavao za redoviti mjesečni fond sati, u utuženom razdoblju na ime plaće isplatio više 753,33€/5.675,99 kuna,

- da bi u slučaju obračunatih kumuliranih dodataka tužiteljici na ime naknade za godišnje odmore u utuženom razdoblju bilo isplaćeno više 300,37€/2.263,15 kuna, a na ime naknade za vrijeme bolovanja iznos od 138,38€/1.042,54 kune.

21. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013, 96/2015, u daljnjem tekstu KU/13), i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 29/2018 u daljnjem tekstu; KU/18).

21. 1. Navedenim kolektivnim ugovorima uređena su sporna pitanja u ovom predmetu i to pripada li tužiteljici pravo na uvećanje plaće s dodatka za otežane uvijete rada samo za rad obavljen u redovnom radnom vremenu ili joj ta prava pripadaju i za rad obavljen u prekovremenim satima rada, odnosno za sve sate koje je odradila.

21. 2. Prema odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 (čl. 45. st. 1. KU/18), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

21. 3. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni, odnosno otežani uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

21. 4. Temeljem odredbi st. 2. istog članka, osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis sastavni je dio navedene ugovorne odredbe.

21. 5. Prema odredbi čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18), osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

21. 6. Prema odredbi st. 3. istog članka, dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

21. 7. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) (pod nazivom uvećanje plaće), osnovna plaća radniku uvećat će se za prekovremeni rad 50%.

21. 8. Jezičnim tumačenjem navedenih ugovornih odredbi ovaj sud došao je do slijedećih zaključaka:

- da se visina osnovne plaće izračunava množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, te se uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2. KU/13 odnosno čl. 45. st. 2. KU/18),

- da se visina dodatka za posebne/otežane uvjete rada izračunava od izračunate visine osnovne plaće (čl. 57. st. 2. KU/13 odnosno čl. 55. st. 2. KU/18),

- da se visina uvećanja za prekovremeni rad od 50% isto tako izračunava od tako izračunate visine osnovne plaće (čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1. KU/18),

- da se tako izračunata visina uvećanja za prekovremeni rad pribraja osnovnoj plaći (čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1. KU/18),

- da se tako izračunata visina dodatka za posebne/otežane uvjete rada pribraja plaći (čl. 57. st. 1. KU/13 odnosno čl. 55. st. 1. KU/18), koju prema odredbama čl. 47. st. 1. KU/13 (čl. 45. st. 1. KU/18) i čl. 47. st. 3. KU/13 (čl. 45. st. 3. KU/18) čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću u koje ulazi i uvećanje plaće za prekovremeni rad.

22. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da su pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad takva prava koja se kumuliraju.

23. Prema shvaćanju ovog suda, navedeno jezično tumačenje u skladu je i sa logičkim tumačenjem, budući da predmetni Kolektivni ugovor ne sadrži odredbe koje bi isključivale kumulaciju navedenih dodataka odnosno uvećanja.

24. U smislu navedenog teleološkog tumačenja istih ugovornih odredbi, shvaćanje je ovog suda, da su stranke predmetnog kolektivnog ugovora imale za cilj drugačije tumačenje predmetnih spornih ugovornih odredbi, očito proizlazi da bi smatrale potrebnim da to drugačije tumačenje izričito i navedu u predmetnom kolektivnom ugovoru, što u konkretnom slučaju nisu učinile.

25. Ovakvo shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj dana 9. prosinca 2019., prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine 143/13,96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU imaju pravo na dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

26. Sud nije našao osnovanim navode tuženika u kojima osporava pasivnu legitimaciju. Naime, na obveze tuženika koje proizlaze iz predmetnog Ugovora o radu i navedenih Kolektivnih ugovora , nema nikakvog značaja činjenica što tuženik, kako tvrdi, nema utjecaja na centralni obračun plaća ( COP) koji je jedinstven za cijeli sustav javnog zdravstva, pa stoga tuženik smatra da ne može odgovarati niti snositi odgovornost za eventualne štetne posljedice ugovora kojeg nije potpisao, odnosno pravnog posla koji nije sklopio, obzirom da su potpisnici ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013. Vlada Republike Hrvatske i Financijska agencija ( FINA).

27. Kako se radi o ugovoru koji je zaključen između trećih osoba , isti nije relevantan za pravni odnos koji za stranke u postupku proizlazi iz ugovora o radu i kolektivnih ugovora a temeljem kojih je tuženik, kao poslodavac tuženika, pasivno legitimiran.

28. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a.

29. 1. Tuženik koji je u cijelosti izgubio spor dužan je tužiteljici naknaditi troškove postupka koji su bili opravdani i nužni.

29. 2. Kao opravdani i nužni troškovi javljaju se trošak zastupanja po punomoćniku i trošak vještačenja u iznosu od 265,44€/1999,96 kuna.

29. 3. Razmatrajući zahtjev punomoćnika tužiteljice za naknadom troškova, sud je našao opravdanim zahtjev na ime nagrade za pisanje zahtjeva za mirno rješenje spora po tbr. 28. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 149,32€/1.125,00 kuna.

29. 4. Za sastav tužbe punomoćniku tužiteljice po tbr. 7. točka 1. Tarife pripada nagrada u iznosu od 149,32€/1.125,00 kuna.

29. 5. Za sastav obrazloženog podneska od 14. rujna 2022. po tbr. 8. točka 1. Tarife punomoćniku pripada nagrada u iznosu od 149,32€/1.125,00 kuna.

29. 6. Za zastupanje na ročištu od 13. listopada 2022. po tbr. 9. točka 1. Tarife, punomoćniku tužiteljice pripada nagrada od 149,32€/1.125,00 kuna, a za sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2023. po tbr. 8. točka 1. Tarife pripada mu nagrada od 149,32€/1.125,00 kuna.

29. 7. Za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. ožujka 2023. punomoćniku tužiteljice pripada nagrada od 149,32€/1.125,00 kuna po tbr. 9. točka 1. Tarife, dok mu za pristup ročištu za objavu presude po tbr. 9. točka 3. Tarife pripada 50% pune nagrade, odnosno 74,66€/562,50 kuna.

29. 8. Dakle, sukladno odvjetničkoj Tarifi, punomoćniku tužiteljice pripada nagrada u iznosu od 970,54€/7.312,50 kuna, što sa PDV-om iznosi 1.213,17€/9.140,63 kune, pa tako ukupni troškovi parničnog postupka ( zastupanja po punomoćniku i vještačenja) iznose 1.478,62€/11.140,63 kune.

30. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

U Virovitici 10. ožujka 2023.

Sudac:

Z. M.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. OD Ž. B. & A. d.o.o. iz Zagreba

2. bolnica V.