Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 15 Gž Zk-151/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja N. P. iz Z., OIB: …, zastupanoga po punomoćniku A. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. i G. d.o.o. Z., protiv protustranaka 1. L. K. iz Nj., D., OIB: …, A. H., Z., OIB: … i 3. D. H., Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnica J. D., odvjetnica u H., radi zabilježbe tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi protustranaka protiv rješenja Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj Z-16582/19 (Z-11250/18) od 14. svibnja 2020., 10. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba protustranaka L. K., A. H. i D. H. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj Z- 16582/19 (Z-11250/18) od 14. svibnja 2020.
II. Nalaže se Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu – Zemljišnoknjižnom odjelu Stari Grad, brisanje zabilježbe žalbe upisane u zk. ul. 61 k. o. G. pod poslovnim brojem Z-16201/2020.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbija se kao neosnovan prigovor protustranaka i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj Z-11250/18 od 26. travnja 2019. (točka I. Izreke) te se nalaže brisanje zabilježbe prigovora pod poslovnim brojem Z-16582/19 (Z-11250/18) u zk. ul. 61 k. o. G. (točka II. izreke).
2. Protiv tog rješenja žale se protustranke zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navode da je sud odbio dati razloge na prigovor da je tužba na temelju koje je dopušten upis priložena u preslici, da se spor ne vodi kod suda čiji zemljišnoknjižni odjel odlučuje o prijedlogu, da obrazloženje rješenja Z-11250/18 u izreci ne sadrži naziv suda pred kojim se postupak vodi, a da okolnost što je ta činjenica vidljiva ''iz spisa'', kako to navodi prvostupanjski sud, nije odlučna u ovoj zemljišnoknjižnoj stvari jer spis nije zemljišna knjiga. Nadalje navodi da u vrijeme podnošenja prijedloga (i donošenja rješenja) protustranke nisu bile upisane u zemljišnoj knjizi, a da je za dopuštanje upisa bitno stanje zemljišne knjige u času podnošenja prijedloga za upis te je isti dopušten samo protiv knjižnog prednika. Zbog navedenoga, ističu da je donošenjem navedenog rješenja sud povrijedio odredbe čl. 102. Zakona o zemljišnim knjigama i čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, u vezi s čl. 81. Zakona o zemljišnim knjigama.
3. Žalba protustranaka je neosnovana.
4. Donošenjem pobijanoga rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno s odredbom čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'' broj 63/19 i 128/22).
4.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud naveo razloge zbog kojih smatra da donošenjem rješenja kojim je upis dopušten sud nije povrijedio odredbu čl. 102. st. 1. ZZK kada je dopustio traženi upis jer je, odgovarajućom primjenom odredbe čl. 102. st. 2. i 4. ZZK, navedeni nedostatak otklonjen uvidom u dostavljeni ispis iz sustava e-Spis, kao i uvidom u taj sustav. S takvim stajalištem prvostupanjskoga suda suglasan je i ovaj sud. Osim toga, treba reći da navedeni nedostatak, sam po sebi, ne predstavlja razlog za odbijanje predmetnog prijedloga jer se, u slučaju kada se prijedlogu može udovoljiti da je izvornik bio predočen, prijedlog odmah mora zabilježiti s napomenom: "dok stigne izvornik", da bi se za dotično pravo sačuvao prvenstveni red (čl. 103. st. 3. ZZK), a u situaciji kad sam zemljišnoknjižni sud nije dužan pribaviti izvornik, podnositelju prijedloga dužan je odrediti primjeren rok u kojem mora predočiti izvornik (čl. 104. st. 4. ZZK). Stoga tim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanoga rješenja.
4.2. Pobijano rješenje sadrži sve što je potrebno u smislu odredbe čl. 113. ZZK, dok je podatak pred kojim sudom se postupak vodi vidljiv iz stanja zemljišne knjige, odnosno, u ovom slučaju iz zbirke isprava, kao sastavnog dijela zemljišne knjige. Stoga ni okolnost da u izreci rješenja o upisu nije navedeno pred kojim sudom se vodi postupak po tužbi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, ne utječe na pravilnost i zakonitost tog rješenja, kao ni rješenja kojim je prigovor ovdje žalitelja odbijen.
5. Prema odredbi čl. 85. st. 1. ZZK, osoba koja je sukladno propisima o obveznim odnosima ovlaštena pobijati pravnu radnju svoga dužnika može, kad pobija tužbom, zahtijevati zabilježbu te tužbe u zemljišnoknjižne uloške u kojima je radi ostvarenja tužbenoga zahtjeva potreban zemljišnoknjižni upis. Prema stavku 2. toga članka, zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv svih kasnijih nositelja knjižnoga prava, pa će se ovrha moći neposredno provesti bez obzira tko je u međuvremenu postao nositelj knjižnoga prava.
5.1. Nadalje je odredbom čl. 86. st. 1. ZZK propisano da će zabilježbu tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji dopustiti rješenjem zemljišnoknjižni sud na prijedlog vjerovnika koji je tu tužbu podnio, ako je dokazano da je tužba podnesena sudu.
6. Iz sadržaja dostavljene tužbe proizlazi da je predlagatelj vjerovnik pravnog prednika protustranaka, da je dokazao da je protiv protustranaka podnio tužbu radi pobijanja pravnih radnji svog dužnika te da se pobijana pravna radnja odnosi na nekretnine kojima je prednik protustranaka raspolagao u njihovu korist. Time su i prema ocjeni ovoga suda ispunjene pretpostavke propisane navedenim odredbama za dopuštanje predloženog upisa.
6.1. Dopušteni upis nije protivan ni odredbi o knjižnom predniku (čl. 40. ZZK), iako protustranke u vrijeme podnošenja predmetnog prijedloga nisu bile upisane kao vlasnice predmetnih nekretnina jer je predlagatelj uz prijedlog priložio isprave kojima dokazuje da su protustranke zakonske nasljednice upisanog vlasnika, ali i ispravu na temelju kojih bi se protustranke mogle upisati kao vlasnice (čl. 41. ZZK) pa je taj žalbeni razlog neosnovan. Osim toga, u vezi s tim treba reći da predlagatelj, kao vjerovnik, ni ne može utjecati na upis prava vlasništva protustranaka na predmetnim nekretninama.
6.2. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1., u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 91. st. 1. ZZK).
7. Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje pa je na temelju odredbe čl. 128. st. 3. ZZK, žalbu protustranaka valjalo odbiti kao neosnovanu, potvrditi rješenje zemljišnoknjižnog suca i naložiti brisanje zabilježbe žalbe.
U Velikoj Gorici 10. ožujka 2023.
Sudac
Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.