Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 27 Gž Ovr-664/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB:..., protiv ovršenika G. K. iz K., OIB:..., zastupanog po punomoćniku S. I., odvjetniku iz R., radi ovrhe na poslovnom udjelu, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj: Ovr-334/2021-8 od 20. listopada 2021., dana 10. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj: Ovr-334/2021-8 od 20. listopada 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem donesenim sukladno odredbi čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 i 131/2020 – dalje u tekstu: OZ), prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke, a sukladno prijedlogu ovrhovoditelja od 12. ožujka 2021., na temelju ovršne isprave – Naknadnog sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva solemniziranog po javnom bilježniku V. Č. iz Z. pod poslovnim brojem: OV-16832/09 od 3. prosinca 2009. (dalje: Naknadni sporazum) i Ugovora o cesiji sklopljenog između O. b. H. d.d. i ovrhovoditelja od 11. siječnja 2019., radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja s osnove glavnice u iznosu od 4.844.368,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2021. pa do isplate, s osnove dospjele ugovorne kamate u iznosu od 366.789,50 kn, s osnove dospjele zatezne kamate obračunate na iznos glavnice od dana dospijeća pa do 10. ožujka 2021., te radi naplate troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, odredio ovrhu na poslovnim udjelima ovršenika pljenidbom jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa od 20.000,00 kn što predstavlja 100% ukupno upisanog uplaćenog temeljnog kapitala u iznosu od 20.000,00 kn, a koji ovršenik ima u trgovačkom društvu N. d.o.o. V., njegovom procjenom i prodajom te namirenjem ovrhovoditelja, odnosno na način određen odredbom čl. 232. u vezi sa čl. 230. i 231. OZ-a. Pod točkom II. izreke odmjeren je trošak ovrhovoditelju u iznosu od 5.000,00 kn.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom ovršenik pobija navedeno rješenje ne navodeći zakonske žalbene razloge, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da se pobijano rješenje „poništi“.

2.1. Ovršenik u žalbi osporava naznačenu vrijednost predmeta spora po ovrhovoditelju u iznosu od 8.486,882,01 kn tvrdnjom da dug za koji ovrhovoditelj tereti ovršenika i pravne osobe koje se navode u priloženim dokumentima po ovrhovoditelju, nije ničim dokazan, navodeći da se radi o jednostranoj izjavi – Izvatku iz poslovnih knjiga koji netočno prikazuje stanje duga, te ističe da mu je naznakom tako visoke vrijednosti spora počinjena velika šteta jer mu onemogućuje podnošenje žalbe, a što je protivno načelu pravičnog suđenja. Osporava potraživanje ovrhovoditelja u cijelosti (jer nije u poslovnom odnosu sa ovrhovoditeljem), te osporava osnov i visinu tražbine ovrhovoditelja. Ovršenik osporava Izvadak iz poslovnih knjiga od 10. ožujka 2021., navodeći da isti ne predstavlja vjerodostojnu ispravu i ne dokazuje poslovni odnos među strankama te navodi da se radi o nedokazanoj tražbini ovrhovoditelja prema dužniku G. d.o.o., koji nije stranka u ovom postupku. Ovršenik u žalbi ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovršenika je neosnovana izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ. 5. Prema stanju spisa, pobijano rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave – Naknadnog sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva sklopljenog 3. prosinca 2009. između B. P. C. d.d. Z. kao vjerovnika/predlagatelja osiguranja, G. d.o.o. N. V. kao dužnika/korisnika kredita, G. K. kao vlasnika obrta Trgovina na veliko „P.“ N. V. kao dužnika/sudužnika te G. K., ovdje ovršenika, kao dužnika/jamca platca, solemniziranom po javnom bilježniku V. Č. iz Z. pod poslovnim brojem OV-16832/09 dana 3. prosinca 2009.

5.1. Citiranim Naknadnim sporazumom utvrđeno je da postoji novčana tražbina vjerovnika prema dužniku/korisniku kredita, sudužniku i jamcu platcu na temelju Ugovora o kreditu broj: 00000005212 od 3. prosinca 2009. u iznosu od 636.193,64 EUR u kunskoj protuvrijednosti, s kamatom u visini od 4% godišnje, naknadama i troškovima sukladno tom Ugovoru o kreditu i to od 3. prosinca 2009. pa do konačnog namirenja potraživanja vjerovnika, te da je Ugovor o kreditu sastavni dio Naknadnog sporazuma. Točkom 2. st. 7. Naknadnog sporazuma navedeno je da dužnik/korisnik kredita/protivnik osiguranja, dužnik/jamac platac i sudužnik pristaju da javni bilježnik za novčane tražbine iz toč. 1. tog Sporazuma izda potvrdu ovršnosti na Sporazum i to na pisani zahtjev vjerovnika, u kojem će vjerovnik odrediti visinu dospjelog potraživanja i datum dospjelosti potraživanja, te da je vjerovnik ovlašten samostalno, sukladno Ugovoru o kreditu iz toč. 1. Sporazuma, odrediti rokove dospijeća i visinu tražbine. Točkom 8. Naknadnog sporazuma navedeno je da je između ostalog i ovdje ovršenik kao jamac platac suglasan da vjerovnik može na temelju tog Sporazuma, radi naplate novčane tražbine vjerovnika iz toč. 1. Sporazuma, ukoliko dužnik ne izvrši odgovarajući obvezu o dospijeću, neposredno tražiti prisilnu ovrhu, kako na nekretninama iz točke 3. Sporazuma, tako i na njegovoj cjelokupnoj imovini i to na bilo kojoj pokretnoj ili nepokretnoj imovini, tražbini, drugim imovinskim odnosno materijalnim pravima i dionicama koje su njegovo vlasništvo, kao i na računima i novčanim sredstvima kod bilo koje druge banke ili druge pravne osobe koja obavlja poslove platnog prometa (FINA, banke, štedionice itd.).

5.2. Stoga je, prema ocjeni ovoga suda, neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije jer je ovrhovoditelj temeljem predmetne ovršne isprave ovlašten prisilno ostvariti svoju tražbinu od ovršenika i na poslovnim udjelima u njegovom vlasništvu.

6. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije, valja navesti da je ovršnu ispravu (Naknadni sporazum) sklopila na strani vjerovnika/predlagatelja osiguranja – B. P. C. d.d. Z.. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za O. b. d.d. S. razvidno je da se B. P. C. d.d. Z. temeljem Ugovora o pripajanju društva od 28. kolovoza 2014. i Odluke glavne skupštine društva od 3. listopada 2014. pripojila O. b. H. d.d. S., a koja banka je, kao što je gore navedeno, sa ovdje ovrhovoditeljem – B. K. d.o.o. Z. dana 11. siječnja 2019. sklopila Ugovor o cesiji temeljem kojeg je na ovrhovoditelja prenijela sva prava i tražbine koje je imala prema dužniku G. d.o.o. N. V. i G. K. kao vlasniku obrta Trgovina na veliko „P.“. Stoga, imajući u vidu izneseno, nedvojbeno je da žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u pitanje aktivna legitimacija ovrhovoditelja u ovom ovršnom postupku.

7. Žalbene tvrdnje ovršenika da nije obaviješten o prijenosu tražbina sa prijašnjih vjerovnika na sada ovrhovoditelja radi čega osporava prijenos tražbine, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim obzirom da u smislu odredbe čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015 - dalje u tekstu: ZOO) za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, već je ustupitelj samo dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, time da eventualno neobavješćivanje dužnika o ustupanju ne utječe na valjanost samog ugovora o cesiji, pri čemu valja ukazati da se cesijom mijenja samo subjekt tražbine, te da promjena vjerovnika ne utječe na identitet obveznopravnog odnosa i on ostaje kakav je bio prije promjene, odnosno promjenom vjerovnika tražbina se sadržajno ne mijenja.

8. Kako je u smislu odredbe čl. 23. st. 1. toč. 5. OZ-a ovršna isprava i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava, te imajući u vidu da je u ovom konkretnom postupku ovrha određena temeljem ovršne javnobilježničke isprave opskrbljena klauzulom ovršnosti od strane javnog bilježnika, to ovrhovoditelj ima pravni interes za pokretanje i vođenje ovog ovršnog postupka radi prisilne naplate svoje tražbine, radi čega su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi ovršenika.

9. Ovršenik osporava u cijelosti visinu utuženog duga i tražbinu ovrhovoditelja, no međutim, to predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ o kojem nije ovlašten odlučivati ovaj sud, već će sud prvog stupnja, u nastavku postupka, temeljem odredbe čl. 52. OZ zaključkom uputiti ovršenika da pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe iz tog žalbenog razloga.

10. Protivno žalbenim navodima ovršenika, ovrhovoditelj je pravilno naznačio vrijednost predmeta spora sukladno odredbi čl. 35. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 – dalje u tekstu: ZPP), a koji se Zakon u ovršnim postupcima primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a u vezi s toč. 2. st. 7. Naknadnog sporazuma. Kako je nesporno ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi, potpuno su promašeni žalbeni navodi ovršenika da mu je označavanjem visoke vrijednosti predmeta spora onemogućeno izjavljivanje žalbe.

11. Razlozi zbog kojih ovršenik može pobijati rješenje o ovrsi normirani su odredbom čl. 50. st. 1. toč. 1-11. i st. 4. OZ. Imajući u vidu da ovršenik od svih žalbenih razloga zbog kojih je ovlašten pobijati rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave ističe samo razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ (da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka odnosno nakon potvrđivanja i ovjeravanja javnobilježničke isprave), ovaj sud je primjenom odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ispitao pobijano rješenje u pravcu žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a i da ovrha nije određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a. Prvostupanjski sud, također, nije počinio niti jednu bitnu povredu ovršnog postupka na koje temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je, pravilno primijenio i materijalno pravo, a na koju povredu ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti, odredivši ovrhu na poslovnom udjelu ovršenika temeljem čl. 232. u vezi sa čl. 230. i 231. OZ-a.

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

U Varaždinu 10. ožujka 2023.

Sutkinja

Amalija Švegović v.r.